Važnost određivanja antiglijadinskih i endomizijalnih protutijela u postupku dijagnostike celijakije

Celijakija je kronična, imunosno posredovana bolest tankog crijeva, koja je klinički obilježena malapsorpcijom zbog trajne nepodnošljivosti glutena. Novija su istraživanja pokazala da se u krvi osobe oboljele od celijakije pojavljuju protutijela, čiji titrovi visoko pozitivno koreliraju sa rezultatima biopsije u svim fazama bolesti (akutnoj fazi, remisiji i relapsu), ali samo ako se istodobno određuju sve tri vrste protutijela (antiglijadinska IgA i IgG-protutijela, te antiendomizijalna IgA-protutijela). Cilj je ovog rada vrednovati primjenjivost seroloških testova u utvrđivanju i praćenju celijakije u djece mlađe dobne skupine. Ispitivanje je obuhvatilo ukupno 138-ero djece u različitim kliničkim fazama bolesti (akutnoj fazi, fazi remisije tijekom bezglutenske dijete i fazi relapsa nakon ponovnog opterećenja glutenom). U serumima sve djece određivana su antiglijadinska protutijela razreda IgA i IgG te antiendomizijalna protutijela razreda IgA. Primijenjene serološke metode vrednovane su na bazi parametara osjetljivosti, specifičnosti i pozitivne i negativne predikcije. Pri tome je kao uporišna točka za statističku evaluaciju uzet nalaz biopsije sluznice tankog crijeva istih bolesnika. Serološki test na antiendomizijalna IgA-protutijela pokazuje najveću osjetljivost (93%) i specifičnost (96%). Serološki test na antiglijadinska IgG-protutijela pokazuje izrazito visoku osjetljivost (97%), ali znatno nižu specifičnost (74%). Serološki test na antiglijadinska IgA-protutijela pokazuje nešto nižu osjetljivost (91%) od onoga na antiglijadinska IgG-protutijela, ali mu je specifičnost znatno viša (92%). Rezultati studije su pokazali da su primijenjene serološke metode u toj mjeri objektivno dijagnostički pouzdane, da je potreba njihovog uvođenja u rutinsku kliničku praksu utvrđivanja (uz biopsiju crijeva) i praćenja celijakije u malodobnih bolesnika više nego opravdana.