Dijagnoza, liječenje i ishod liječenja teratoma u novorođenčadi i manje djece: multiinstitucionalno istraživanje

Cilj: Teratomi, najučestaliji tumori u novorođenčadi, javljaju se u 1 na 20 000 do 30 000 živorođene novorođenčadi. Ovo je istraživanje osmišljeno da bi se ispitali učinici liječenja na long-term ishod u novorođenčadi i manje djece.
Metode: Provedena je retrospektivna analiza novorođenčadi i manje djece s teratomima liječene od 1972. do 1997. godine u 17 dječjih bolnica u Sjedinjenim Državama.
Rezultati: Teratomi, najučestalija neoplazma u novorođenčadi i manje djece, čime više od 40% svih solidnih tumora zamijećenih u ovim dobnim skupinama. U ovom istraživanju zbog teratoma je liječeno 158-ero djece. Prevladavala je sakrokokcigealna lokalizacija tumora sa 131 (84%) bolesnikom. Sakrokokcigealni teratomi (SCT) dijagnosticirani se prenatalno u 33, za poroda u 82, a kasnije u ranom djetinjstvu u 16 bolesnika. Bilo je 97 djevojčica i 34 dječaka. Kod prvog viđenja, 70% SCT bli su zreli teratomi, 20% nezreli, a u 10% slučajeva radilo se o tumorima endodermalnog sinusa (EST). Praćenje je u najvećem broju slučajeva trajalo 7 godina. Pet posto djece umrlo je u perioperativnom razdoblju. U devet bolesnika (10%) u kojih je ustanovljen zreli oblik SCT, razvila se recidivna bolest; u 2 se radilo o lokalnom recidivu zrelog tumora, dok je u 7 bila riječ o EST. Jedno dijete s nezrelim teratomom imalo je lokalni recidiv bolesti. Sedam od 13-ero djece s EST bilo je bez znakova bolesti poslije kemoterapije (CTX), a 6 nije primalo adjuvantnu CTX. Dvoje od tih 6 javilo se s metastazama unutar 1 godine od operacije, ali su izliječeni kemoterapijom (bleomicin, etopozid, vinblastin, cisplatin). Cervikofacijalni teratomi dijagnosticirani su u 21 (13%) bolesnika. Petnaestero novorođenčadi imalo je cervikalni teratom, a 6-ero manje djece javlja se s orofacijalnom lokalizacijom teratoma. U ovoj je grupi bilo 12 dječaka i 9 djevojčica. Dijagnostički prenatalni ultrazvuk učinjen je u 8 slučajeva. Opstrukcja dišnih putova vitalno je ugrožavala 8-ero (38%) djece u ranom postnatalnom razdoblju. Tri su novorođenčeta umrla u rađaonici prije uspostave disanja. Dva druga djeteta preživjela su samo nakon hitne traheotomije koju je učinio dječji kirurg u rađaonici. Ostala tri djeteta uspješno su intubirana, od čega jedno nakon pretrpljenog hipoksičnog kardijalnog aresta. U 18-ero djece primarni je tumor ekscidiran. Nakon resekcije tumora 2 su bolesnika imala znakove jednostrane rekurentne ozljede laringalnog živca, a u 2 je bolesnika bila potrebna supstitucija hormona štitnjače. Patohistološki nalazi su pokazali 8 zrelih i 7 nezrelih teratoma. Četiri djeteta (18%) imala su jasne maligne lezije. Plućne metastaze nađene su u 2-je djece, što je bilo uzrokom smrti u 1 bolesnika u dobi od 6 mjeseci. Ukupno preživljenje bilo je 77% s najčešćim praćenjem do 6 godina (razmjer od 2 do 16 godina). Dvanaest od 17 (70%) preživjelih bolesnika imalo je odličan funkcionalni i estetski ishod, a u 4-ero je djece zamijećen različiti stupanj zaostajanja u razvoju i mentalne retardacije. Hipoksija pri porodu svakako je pridonijela tim problemima u 2 bolesnika. Dijagnosticirana su i 4 retroperitonealna i 2 medijastinalna teratoma i sva su djece preživjela kirurško liječenje.
Više na engleskom jeziku