Panayiotopoulosov sindrom: prospektivna studija 14-ero bolesnika

Panayiotopoulosov sindrom (PS) je relativno česta benigna autonomna epilepsija rane dječje dobi, poznavanje koje ima značajne kliničke, patofiziološke i terapijske implikacije u epileptologiji. Obično zahvaća zdravu djecu u dobi od 3-6 godina. U napadajima predominiraju autonomni simptomi, prvenstveno povraćanje na koje se u većini napadaja nadovezuje poremećaj stanja svijesti. EEG pokazuje značajnu varijabilnost čak i kod pojedinačnog bolesnika s multifokalnim promjenama i fokalnim, predominantno okcipitalnim izbijanjima. Unatoč karakterističnim kliničkim i EEG obilježjima, PS je još i sad sindrom koji se ne prepoznaje i često se shvaća kao encefalitis, gastroenterokolitis, sinkopa, migrena, nedefinirana metabolička bolest ili sindrom cikličkog povraćanja. U ovu sedmogodišnju prospektivnu studiju u trajanju od 2004. do 2010. radi određivanja glavnih kliničkih i EEG osobina bolesnika s PS-om u našoj populaciji bilo je uključeno 14-ero bolesnika. Praćeni su klinički te ponavljanim standardnim i EEG snimanjima u spavanju. Prosječna dob početka bolesti bila je 3,5 godine, a javljala se nešto češće kod dječaka (64%). Ukupno su analizirana 45 napadaja. Autonomne manifestacije su bile prisutne u svim napadajiima, prvenstveno kao povraćanje. Devijacija bulbusa i poremećaji stanja svijesti do iktalne sinkope također su bili vrlo česti. Osmero bolesnika (57%) imalo je samo jedan napadaj, dok je u četiri dječaka (29%), usprkos redovitom uzimanju profilaktičke antiepilepsijske terapije, registrirano više od pet napadaja. Svi napadaji su se javili u spavanju, a više od pola je kulminiralo hemikonvulzijama (33%) ili generaliziranim toničkoklonič kim napadajem (36%).

Opširnije