Akutna otrovanja djece liječene u Općoj bolnici Slavonski Brod u razdoblju od 1963. - 1992. godine

Na Odjelu za dječje bolesti Opće bolnice u Slavonskom Brodu tijekom 30 godina (1963. -1992.) liječeno je od akutnih otrovanja 529 (1,3%) bolesnika od ukupno liječeno 40 770-ero djece dobi do 15 godina. Incidencija je u neprestanom porastu, što se vidi tijekom petogodišnjih, a još više desetogodišnjih razdoblja. Najčešći uzroci otrovanja su lijekovi (49,9%), alkohol (24,9%), kemijska sredstva u domaćinstvu (10,6%) te zaštitna poljoprivredna sredstva (9,4%). Otrovanja u muškog spola bila su češća (57,5%) nego u ženskoga (42,5%), p < 0,05. U 62,4% radilo se o djeci do 5 godina. Postoje značajne razlike u incidenciji otrovanja između vrste nokse i sezone, dobi djeteta, mjesta boravka i spola. Smrtnost (1,1%) bila je prisutna samo u ranijem razdoblju. U prevenciji otrovanja djece ističe se važnost odgovornosti roditelja koja je obrnuto proporcionalna incidenciji otrovanja. Opetovano javno informiranje jedna je od najučinkovitijih mjera prevencije.
Ključne riječi: OTROVANJE - epidemiologija, etiologija; DJECA
Slučajna otrovanja u djece česta su pojava, a neizvjestan ishod daje im posebnu važnost. S obzirom na čimbenike koji uvjetuju ovu pojavu svrstana su u skupinu socijalnih bolesti. Osnovna pretpostavka slučajnih otrovanja je sredina, način i vrijeme u kojima dijete živi, koje označava: kulturu, higijenske prilike, socijalno-ekonomsko stanje i ekološke faktore. Presudnu ulogu ima obrazovno stanje roditelja (1-3).
Pojava akutnih otrovanja najčešće je vezana za dječju populaciju, koju obilježava nedostatak iskustva i znatiželja. Povećani radijus kretanja, nakon što je dijete prohodalo, omogućuje mu stupanje u vezu s predmetima okoline, vrlo često štetnim i opasnim za njegovo zdravlje. Brojna ispitivanja pokazuju da je značajno visoka incidencija slučajnih otrovanja upravo u dobi između dvije i pet godina. Može se reći da svaka dob djetetova života ima svoje specifičnosti u odnosu na uzrok otrovanja, ali i svaka je sredina predodređena za određeni uzročni agens.
Civilizacijski tijek odrazio se ne samo na kvaliteti života već i načinu i sredstvima koja uzrokuju otrovanja, što se osobito vidi praćenjem tijekom dužih razdoblja. Suvremene terapijske mogućnosti najčešće osiguravaju povoljan ishod, ali samo u bolesnika u kojih je na vrijeme zatražena pomoć i gdje je uzročni agens poznat. Sve veći broj proizvoda suvremene kemijske industrije, unatoč obaveznom upozorenju na opasnost, ne daje djetetu dovoljno jamstva za njegov život i zdravlje. Roditelji su jedini koji mogu i moraju osigurati zaštitu djeteta, svjesni da je to vrijeme kada djetetu nedostaje iskustvo i da ih neodoljiva znatiželja upućuje na sve veći i širi krug upoznavanja svoje okoline.
BOLESNICI I METODE
Na osnovi bolničke dokumentacije, protokola i povijesti bolesti Odjela za dječje bolesti, za razdoblje od 1963. do 1992. godine, izvršena je retrospektivna analiza epidemioloških osobitosti otrovanja u djece ovog područja. Bolesnici su podijeljeni prema dobi, spolu, sredini, sezoni, uzroku kao i ishodu bolesti.
Dijagnoza se zasnivala na iscrpnoj anamnezi, kliničkoj slici, laboratorijskim nalazima, a povremeno i biokemijskom dokazu uzročnog agensa u sadržaju želuca i crijeva, stolice, urina ili krvi.
CILJ RADA
Cilj rada bio je utvrditi mjesto i značenje otrovanja u patologiji dječje dobi ovog kraja, kretanje ove pojave tijekom proteklih 30 godina, istaknuti neke njezine epidemiološke osobitosti i nužnost preventivnih mjera. Rezultati su analizirani c2 -testom.
REZULTATI
U proteklih 30 godina (1963. - 1992.) na bolničkom Odjelu za dječje bolesti liječeno je 40 770 bolesnika. Od toga je bilo 529 (1,3%) bolesnika s kliničkom slikom akutnog akcidentalnog otrovanja. Veći broj bolesnika (201 - 38,0%) bio je iz urbane, a manji (157 - 29,7%) iz ruralne sredine ove općine. 171 (32,3%) bolesnik bilo je s područja susjednih općina.
Dob djece
U drugoj godini života najviša je frekvencija otrovanja u djece (109 - 20,6%) (Graf 1.).
Treća godina života po zastupljenosti je na drugome mjestu (81 - 15,3%), da bi u sljedećim godinama života frekvencija padala. Akcidentalna otrovanja u djece predškolske dobi su više od dva puta češća od onih iz kasnije dobi (368 : 161). Prisutna su čak i u dojenačkoj dobi (21 - 3,8%).
Uloga spola u akutnim otrovanjima djece
Od ukupnog broja djece s kliničkom slikom akutnih otrovanja (529) bilo je 304-ero (57,4%) muške i 225-ero (42,5%) ženske djece. Trovanja u muške djece značajno su češća nego u ženske, p < 0,05. Ove su razlike prisutne i ako se analizira udio spola u odnosu na uzroke otrovanja (lijekovi, alkohol i poljoprivredna zaštitna sredstva).
U skupini djece s akutnim otrovanjima lijekovima ženski je spol značajno češće zastupljen (56,4%) nego muški (43,6%), p < 0,05, za razliku od alkohola (70,5%) i poljoprivrednih zaštitnih sredstava (74,0%) gdje je dominantna zastupljenost pripadala muškom spolu, p < 0,05 (tablica 1.).
Sezonska frekvencija akutnih otrovanja u djece
Akcidentalna otrovanja u djece u protekla tri desetljeća bila su prisutna u svim mjesecima tijekom godine. Prvo povećanje frekvencije otrovanja prisutno je u mjesecu svibnju i lipnju, da bi u listopadu i studenome bilo još veće (Graf. 2.) Proljetno povećanje frekvencije (V, VI) uzrokovano je poljoprivrednim zaštitnim sredstvima (u svibnju 12, u lipnju 15 slučajeva), koje je 5 do 7 puta veće nego je u drugim mjesecima. To je vrijeme kada je primjena tih preparata u ovom području najintenzivnija. Akutne intoksikacije lijekovima u drugoj su polovini godine 2 do 3 puta češće zastupljene nego u prvoj. Posebno se ističe povećana frekvencija u rujnu s 14,0% od sveukupnog broja otrovanja. Povećana frekvencija u jesenskim i zimskim mjesecima vjerojatno je posljedica dužeg zadržavanja djeteta u kući. U mjesecu lipnju frekvencija je najniža (4,9%).
Na drugome mjestu po zastupljenosti bila su akutna otrovanja alkoholom (132 od 529). Jednolična disperzija tijekom godine ne daje pretpostavke za sezonsku predispoziciju. Postoje mjeseci s povećanom frekvencijom koja je slučajna i ne može se povezati s nekim od značajnih faktora.
Uzroci akutnih otrovanja
Lijekovi su bili najčešći uzrok otrovanja u djece (49,9%) (tablica 2.).
Bilo je 115 (43,6%) muške i 149 (56,4%) ženske djece, gdje je broj ženske djece značajno viši, p < 0,05. Dob djeteta bila je presudna u pojavi akutnih otrovanja lijekovima. Dok je u dojenačkoj dobi bilo samo 8-ero djece sa znakovima akutnog otrovanja lijekovima, to je u drugoj godini života prisutan porast 8 puta (66 djece, 25%). Druga godina života posebno je predodređena za akcidentalna otrovanja.
Na drugome mjestu po učestalosti kao uzrok akcidentalnim otrovanjima u djece bila je nekontrolirano i neprimjereno pijenje alkoholnih pića. Od 132 slučaja u 93 (70,5%) bila su muška, a u 39 (29,5%) ženska djeca, p < 0,05. Neujednačena sezonska raspodjela tijekom godine upućuje na stalnu prisutnost alkohola u okolini djece. Pojava nije povezana sa sezonskim poslovima, osobito u poljoprivrednim domaćinstvima. Najčešće su to bila djeca između treće i pete godine (48-ero djece, 37,2%), za razliku od ostalih godina života kada je taj broj bio znatno niži.
Na trećem mjestu po učestalosti bila su kemijska sredstva u domaćinstvu zastupljena u 56 slučajeva (10,6%). Poljoprivredna zaštitna sredstva bila su zastupljena u 50 slučajeva (9,5%). Češće su to bila muška djeca, 37 (74,0%) : 13 (26,0%), nego ženska, p < 0,05. Najveća sezonska zastupljenost pripada mjesecima svibnju i lipnju (27, tj. 54%), nešto manje listopadu i studenomu (9, tj. 18%), te sporadični slučajevi u ostalim mjesecima, osim prosinca i siječnja kada nije bilo otrovanja ovim sredstvima. Ovakvu raspodjelu opravdava sezonska primjena tih sredstava u poljoprivrednim radovima ovih krajeva. Uporaba gljiva u prehrani stanovništva ima za posljedicu teške oblike otrovanja. Ova je pojava sve rjeđa, zahvaljujući sve većoj primjeni gljiva domaće, kontrolirane proizvodnje (tablica 2.)
Trovanja biljem pripadaju ranijem razdoblju. Do 1980. godine bilo je samo 4-ero djece otrovano biljem (0,8%). Smrtnost
U navedenom razdoblju od 529 bolesnika s akcidentalnim otrovanjima 6 (1,1%) imalo je smrtni ishod. Troje djece je muškog, a troje ženskoga spola. Jedno je bilo iz grada, a ostalo sa sela, od toga dvoje s mjestom boravka izvan ove općine. Najmlađi je bio u dobi od 3, a najstariji od 13 godina.
Od ukupno 18-ero djece s otrovanjima gljivama dvoje (11%) imalo je smrtni ishod (tablica 3.).
Krivulja godišnje frekvencije akcidentalnih otrovanja u djece ovog područja ne pokazuje značajnije oscilacije. Porast frekvencije zapaža se u desetogodišnjim intervalima, što upućuje na ozbiljnost i težinu ovog problema u nas (tablica 4.). Od sveukupnog broja djece sa znacima otrovanja (529), 25,3% pripadalo je razdoblju 1963. - 1972. godine, 32,0% razdoblju 1973. - 1982. godine, a 42,7% posljednjem desetljeću. Krivulja frekvencije akcidentalnih otrovanja povećava se iz desetljeća u desetljeće za oko 10% (graf. 3.). Posebno je to važno za djecu urbane sredine gdje je taj porast intenzivniji.
RASPRAVA I ZAKLJUČAK
Prehospitalna selekcija bolesnika s akutnim otrovanjima bila je razlog niskog postotka (1,3%) hospitalno liječene djece, iako drugi navode da se ona kreće od 2 do 5%, a negdje i do 9% (1, 3).
Životna dob djece presudna je u pojavi akcidentalnih otrovanja. U dobi do 5 godina u nas je bilo 330 (62%) djece, dok je u drugih bilo 75% (1, 4, 5). Od toga je 190-ero (35,9%) bilo u drugoj i trećoj godini života. Jaimovich (5) nalazi da su otrovanja u djece obično akcidentalna, za razliku od starijih dobnih skupina, kada to čine s određenom namjerom (6). I u nas su dvije djevojčice (12 i 13 godina) uzele veću količinu sedativa s posebnom namjerom. Wolf i sur. (7) tijekom 1992. godine u SAD-u nalaze milijun djece dobi do 6 godina s akutnim otrovanjima, najviše u djece u dobi do 24 mjeseca. Među njima nalazi 3,7% recidiva za razliku od nas gdje je taj broj zanemariv.
U ukupnom broju djece s akutnim otrovanjima bilo je 57,4% muške djece, što je približno podacima drugih (1, 2, 6). Razlike u zastupljenosti spola značajnije su i kada se analiziraju pojedinačni uzorci otrovanja. Dok ženski spol nalazimo više zastupljen u otrovanjima lijekovima (56,4 : 43,6%), u muške djece to je alkohol (70,5%) i poljoprivredna zaštitna sredstva (74,0%), što je približno podacima drugih autora (1, 3).
Forget iz Ottawe (8) ističe važnost obaviještenosti o štetnosti i opasnosti od poljoprivrednih zaštitnih sredstava. Navodi 20 000 fatalnih slučajeva godišnje zbog otrovanja pesticidima u zemljama trećeg svijeta. D. Kay Olson (9) nalazi da su to najčešće djeca do 5 godina života, a 50% su djeca ispod tri godine, češće muška nego ženska djeca (1,35 : 1). Put ingestijom je najčešći. Sredinom prošlog desetljeća u Nebraski je bilo 1,35 slučajeva otrovanja pesticidima na 10 000 stanovnika. To je značajno više nego u nas, a razlog je vjerojatno u cijeni preparata, pa prema tome i masovnosti primjene. Uz veliku smrtnost autori navode povećanu incidenciju limfoma i leukemije, a kratko nakon inhalacijske ekspozicije insekticidima u neke djece nalaze diskraziju u krvi (10).
Premda su lijekovi najčešći uzrok otrovanja u djece, samo u jednom slučaju imali smo fatalan ishod (Verapamil). Istodobno drugi autori navode teška otrovanja karbamazepinom i eritromicinom s insuficijencijom jetre i bubrega (11 - 13).
Otrovanja gljivama u zadnjem desetljeću postala su rijetkost, vjerojatno zbog primjene gljiva iz kontrolirane proizvodnje, kao i zbog informiranosti o opasnosti od gljiva. Sporadične epidemije micetizma (14) pokazuju visoku smrtnost, što je slučaj i u ovom prikazu. Od 18 naših bolesnika s micetizmom dva su (11%) imala fatalan ishod. Korisna je spoznaja da nema jednostavnih metoda u razlikovanju jestivih od otrovnih gljiva. Premda otrovne gljive zauzimaju u nas peto mjesto po učestalosti, u smrtnosti su na prvome mjestu. Unatoč relativno malom broju otrovanja gljivama smrtnost je bila 27 puta viša od smrtnosti lijekovima i 5,5 puta viša od smrtnosti otrovanjima od poljoprivrednih zaštitnih sredstava. U ostala 4 bolesnika uzrok smrti bio je alkohol, lijekovi (verapamil), poljoprivredna zaštitna sredstva i ugljični monoksid. Dva bolesnika umrla su u kolovozu (alkohol, verapamil), dva u studenome (gljive, fosfamid) te po jedan u ožujku (ugljični monoksid) i srpnju (gljive).
U zadnjem desetljeću zapažen je izostanak otrovanja biljem, pojava za koju nema drugih objašnjenja osim informiranosti o štetnosti. Dok je u nekim sredinama otrovanje biljem na četvrtome mjestu po učestalosti (15), u nas je ono na šetome. Smrtnost od akutnih otrovanja u nas je 1,1% (6-ero djece), od toga je jedno dijete iz urbane, a 5-ero iz ruralne sredine, jedno je predškolske, a 5 školske dobi. Suprotno tome Kasilo (16) navodi visoku smrtnost od 4,9% (141 dijete) u urbanoj sredini, od čega većinu čine djeca dobi 11 do 15 godina sa suicidom.
Incidencija smrtnosti u nas pada iz desetljeća u desetljeće, te u zadnjih sedam godina nije bilo fatalnih ishoda.
Lijekovi, alkohol, kemijska sredstva u domaćunstvu i zaštitna poljoprivredna sredstva najčešći su uzroci otrovanja u djece u nas.
Kako se najčešće radi o akcidentalnim otrovanjima nastalim zbog odsutnosti roditelja, a katkada i zbog neadekvatnog pohranjivanja navedenih sredstava, to se nameće nužnost za još češćim porukama edukativnog karaktera.
Kategorija: Izvorni znanstveni članak
Broj: Vol. 42, No 3,4 srpanj - prosinac 1998
Autori: N. Jelić, A. Jelić
Referenca rada:
DOI: