Učestalost preosjetljivosti na pojedine alergene u djece s atopijskim dermatitisom
Obrađeno je 100 djece s atopijskim dermatitisom u dobi od 0 do 14 godina. Većina je bila muškoga spola (62 bolesnika), što bi moglo upućivati na maternalni tip nasljeđivanja. 89 bolesnika očitovalo je znakove respiratorne alergije, preosjetljivost na Dermatophagoides pteronyssinus ili razne pelude; 11 bolesnika nije imalo znakova respiratorne alergije. Preosjetljivost na mlijeko i jaja nađena je kod 25 bolesnika. Dojenje je kod 79 bolesnika trajalo šest mjeseci, kod 11 bolesnika 12 mjeseci, a 18 bolesnika nije bilo dojeno. Povišene vrijednosti ukupnih IgE nađene su kod 89 bolesnika. Većina bolesnika (84 djece) imala je povišene vrijednosti specifičnih IgE na inhalacijske alergene (Dermatophagoides pteronyssinus, razni peludi, razred 3), a manji broj bolesnika (14-ero djece) na nutritivne alergene (mlijeko, jaja).Ključne riječi: ATOPIJSKI DERMATITIS; ALERGENI; RESPIRACIJSKA PREOSJETLJIVOST; PREOSJETLJIVOST NA HRANU
UVOD
Atopijski dermatitis (AD) kronična je alergijska upalna kožna bolest, koja se pojavljuje u osoba s genetskom predispozicijom (atopija), a očituje se tipičnim kožnim promjenama i svrbežom (1).
Coca i Cook uveli su pojam atopija kao nasljedno uvjetovani tip alergijske preosjetljivosti, svojstven čovjeku, posredovan cirkulirajućim reaginskim protutijelima. Prevalencija atopije različita je diljem svijeta i kreće se u rasponu od 10 do 45% ovisno o rasi, dobi, spolu, činiteljima okoliša i dijagnostičkim kriterijima (2, 3). Atopijski dermatitis pojavljuje se u više od 4% populacije (4). Najčešće se pojavljuje u dobi od tri do šest mjeseci, ali se može očitovati u bilo kojoj dobi. U 80 do 90 % slučajeva pojavljuje se prije pete odnosno sedme godine života. Učestalost u male djece veća je od 10% (5, 6).
Hanafin i Lobitz te poslije Rajka iznijeli su ključne i sporedne znakove za postavljanje dijagnoze AD koji su prihvaćeni diljem svijeta (7). Ključni su znakovi: svrbež, tipičan izgled i raspored, fleksorna lihenifikacija ili linearnost u odraslih, promjene na licu i ekstenzornim stranama ekstremiteta u dojenčadi i male djece, kronični ili recidivirajući dermatitis, osobna ili obiteljska pozitivna atopija (astma, alergijski rinitis, gastrointestinalna alergija, atopijski dermatititis). Sporedni su znakovi: kseroza, ihtioza, neposredna kožna preosjetljivost, povećana serumska razina ukupnoga IgE, rano pojavljivanje kožnih promjena, sklonost infekcijama kože Staphylococcus aureusom, Herpes simplexom, oštećenje staničnoga imuniteta, sklonost nespecifičnom palmoplantarnom dermatitisu, dermatitis uzrokovan dudom, cheilitis (upala usnica), recidivirajući konjunktivitis, Denie-Morgan infraorbitalni nabor, keratokonus, eritem lica, pityriasis alba (8, 9). Atopijski dermatitis udružen s alergijskim rinitisom odnosno astmom tvori dermatorespiratorni sindrom (10).
Ovim smo radom željeli ispitati koji alergeni uzrokuju preosjetljivost u djece s atopijskim dermatitisom te analizirati povezanost atopijskog dermatitisa s pojavljivanjem respiratorne alergije.
BOLESNICI I METODE
Obrađeno je 100 bolesnika obaju spolova, oboljelih od AD u dobi od 0 do 14 godina. Dijagnoza AD postavljena je prema kliničkim kriterijima Hanafina i Rajke. Alergologijski test izvođen je metodom uboda (prick) na 14 inhalacijskih i 11 nutritivnih alergena (Imunološki zavod, Zagreb). Negativna kontrola bila je 50%-tna otopina glicerola u puferiranoj fiziološkoj otopini; pozitivna kontrola bila je 5,34 mmol/L otopina histamin hidroklorida. Pozitivna reakcija bila je kada je promjer urtike bio 3 mm. Količina ukupnih i specifičnih protutijela IgE određivana je primjenom monoklonskih i poliklonskih anti-IgE protutijela (CAP-system, Pharmacia Uppsala, [vedska). Određivanje imunoglobulina IgG, IgA i IgM izvedeno je metodom radijalne imunodifuzije (Imunološki zavod, Zagreb). Dobivene vrijednosti uspoređene su s referentnim vrijednostima za dob.
REZULTATI
U razdoblju od 1.VI. do 31. XII. 1997. godine obrađeno je stotinu djece oboljele od atopijskog dermatitisa; 62 bolesnika bila su muškoga spola, a 38 bolesnica ženskoga spola. Polovica bolesnika bila je u dobi do pet godina života, a polovica bolesnika u dobi od pet do četrnaest godina života (slika 1).
Pozitivnu atopiju (majka, otac ili majka i otac) imalo je 50 bolesnika (tablica 1). Analizom mjeseca rođenja i očitovanja respiratorne alergije (tablica 2) moglo se uočiti ovo: od 11 bolesnika bez znakova respiratorne alergije većina je rođena u svibnju, lipnju, kolovozu i rujnu. Od 45 bolesnika s polenozom i astmom većina je rođena u veljači, ožujku, travnju i kolovozu. Pet bolesnika s polenozom rođeno je u siječnju, veljači, ožujku, svibnju i lipnju. Od 39 bolesnika s astmom većina je rođena u veljači, srpnju, kolovozu i rujnu. Duljina dojenja bila je kod 79 bolesnika do šest mjeseci, kod 11 bolesnika do dvanaest mjeseci, a 18 bolesnika nije dojeno (tablica 3). Atopijski dermatitis očitovao se kod 72 bolesnika do dvanaestoga mjeseca života (kod 49-ero do 3. mjeseca života, kod 10-ero od 3. do 6. mjeseca života, kod 13-ero od 6. do 12. mjeseca života), a kod 28 bolesnika nakon treće godine života (slika 2). Najveći broj bolesnika očitovao je znakove respiratorne alergije (78 bolesnika) do sedme godine života (tablica 4). Kožni test na nutritivne alergene bio je pozitivan kod 34 bolesnika (najveći je broj bio preosjetljiv na mlijeko i jaja - 25 bolesnika), a kod 64 bolesnika bio je negativan (tablica 5). Kožni test na inhalacijske alergene bio je pozitivan u 91 bolesnika a negativan u 9 bolesnika. [ezdeset osam bolesnika bilo je pozitivno na Dermatophagoides pteronyssinus odnosno kombinaciju Dermatophagoides pteronyssinus i peluda (tablica 6).
Vrijednosti serumskih imunoglobulina u većine su bolesnika bile normalne (slika 3). Snižene vrijednosti IgG nađene su u 19 bolesnika a povišene u njih troje. Snižene vrijednosti IgA imalo je 7 bolesnika, a povišene 6 bolesnika. Povišene vrijednosti IgM imalo je 17 bolesnika. Vrijednosti ukupnoga IgE bile su u 11 bolesnika normalne, a u 89 bolesnika povišene. Srednje vrijednosti ukupnoga IgE prema dobi prikazane su na tablici 7. Povišene vrijednosti specifičnih IgE na inhalacijske alergene nađene su kod 84 bolesnika a normalne vrijednosti kod 16 bolesnika (razred 3 ili veći). Povišene vrijednosti specifičnih IgE na Dermatophagoides pteronyssinus nađene su kod 47 bolesnika, a kombinacija Dermatophagoides pteronyssinus i peludi kod 16 bolesnika (tablica 8). Povišene vrijednosti specifičnih IgE na nutritivne alergene nađene su kod 14 bolesnika i to uglavnom na mlijeko i jaja (tablica 9).
RASPRAVA
Sklonost povećanoj sintezi protutijela IgE može se nasljeđivati autosomno dominantno (vezano je uz kromosom 11q13), autosomno recesivno odnosno poligenski (11, 12, 13, 14). Istraživanja u obiteljima Amiša pokazala su sklonost povećanom stvaranju IgE vezanu uz kromosom 5q31.1 (15). Proučavanja blizanaca pokazala su da je ukupni IgE uglavnom određen genetskim čimbenicima, a činitelji okoliša uglavnom su značajni za IgE-specifičan imunosni odgovor (16, 17, 18). Monozigotni blizanci imaju rizik od pojave atopijskog dermatitisa 0,86 ako jedan blizanac ima AD, dok taj rizik za dizigotne blizance iznosi 0,21, što odgovara riziku kod braće i sestara koji nisu blizanci. Rizik atopije veći je u djece atopičnih majki nego očeva (19). Majčina atopija značajno više od očeve atopije povećava rizik od djetetove atopije, a rizik atopije značajno je veći ako su oba roditelja atopičari nego ako je atopičar samo jedan roditelj (20, 11). Očitovanje atopije u populaciji raste od rane dobi i doseže vrhunac u ranim adolescentnim godinama i potom opada, što upućuje na malu penetraciju genetske predispozicije (21). U našoj skupini bolesnika veći je broj bolesnika bio među dječacima nego među djevojčicama, omjer 1,6 : 1. Atopija u obitelji bolesnika bila je pozitivna kod 50 bolesnika (otac, majka ili oboje).
Aktivacija stanica T, odnosno njihove podvrste Th2 uzrokuje povećano stvaranje imunoglobulina E. U atopičara su Th2-stanice odgovorne za stvaranje citokina primjerice interleukina - 4, IL-4 (koji aktivira mastocite, bazofile i limfocite B te potiče sintezu IgE), IL-5 (koji aktivira eozinofilne granulocite) te drugih citokina (IL-3,m IL-10, IL-13, GM-CSF tj. čimbenika stimulacije kolonizacije i rasta makrofaga). U neatopičara prevladava podvrsta pomoćničkih limfocita Th1 koji luče IL-2, IL-12, i interferon gama (INF-g), te čimbenika tumorske nekroze beta (TNF-b) koji koče stvaranje imunoglobulina E (22, 23).
Atopijski dermatitis često je udružen s manjkom IgA odnosno IgM imunoglobulina (24). Snižene vrijednosti IgA imalo je 7 naših bolesnika a povišene 6 bolesnika; snižene vrijednosti IgM nisu nađene, a povišene vrijednosti IgM imalo je 17 bolesnika; snižene vrijednosti IgG nađene su kod 19 bolesnika a povišene kod tri bolesnika. U naših 89 bolesnika nađene su povišene vrijednosti ukupnog IgE, te normalne vrijednosti u 11 bolesnika.
Utjecaj mjeseca rođenja na razvoj kasnije alergije na pojedine sezonske alergene upućuje na to da prva tri mjeseca života, dok je još prisutan jak majčin utjecaj, određuju kasniji alergijski odgovor (25). Poznato je da alergeni hrane mogu prelaziti s majke u dijete tijekom dojenja. Bovini b-laktoglobulin može se dokazati u majčinu mlijeku. Nezrelost gastrointestinalnoga trakta dojenčeta, smanjena količina sekretornog IgA omogućuju laki prijelaz makromolekula i razvoj alergije na različite alergene hrane u dojenčeta (26). U našoj skupini oboljelih najveći broj oboljelih od astme bio je rođen u veljači, srpnju i kolovozu, a oboljelih od astme i polenoze u kolovozu.
Atopijski dermatitis je multifaktorska bolest, ekspresiju koje određuju genetski čimbenici te čimbenici okoliša (27). Čimbenici okoliša poput dojenja, prehrane dojenčeta, cijepljenja, infektivnih bolesti, važni su u nastanku ove bolesti (18). U naših je bolesnika dojenje trajalo prekratko (kod 71 bolesnika do šest mjeseci). Očitovanje bolesti nastaje zbog različitih čimbenika. Smanjena sekrecija lojnica, hiperhidroza, vaskularni odgovor poput bijelog dermografizma, osjetljivost na stafilokoke, preosjetljivost na histamin, hladnoću, stres, anksioznost, izbijanje zuba, vrućica, promjene tjelesne temperature prigodom svlačenja ili dugoga kupanja, iritirajuće tvari u odjeći - sve to upućuje na nespecifičnu kožnu hiperreaktivnost, koja se može usporediti s nespecifičnom bronhalnom hiperreaktivnošću u astmi. Dijete s AD kod kojega se utvrdi preosjetljivost na hranu treba svrstati u tešku atopiju i takvo dijete ima visoki rizik od razvoja respiratorne alergije (28). U naših bolesnika najveći broj je imao preosjetljivost na mlijeko i jaje: 25 bolesnika u kožnom testu te 14 ih je imalo povišenu razinu specifičnih protutijela IgE na navedene alergene. Eliminacija hrane na koju je dijete preosjetljivo u prvim godinama života te druge mjere prevencije mogu smanjiti razvitak multiple alergije na aeroalergene.
Epidemiološke studije pokazale su visoku prevalenciju astme u djece s atopijskim dermatitisom, čak 30 do 76% (29, 30). Oboljeli od AD imaju pozitivan kožni test na brojne inhalacijske alergene, posebice na grinje (31, 32). Naših 40 bolesnika bilo je senzibilizirano na grinju, 41 na grinju i razne pelude te njih sedam samo na pelude. Kod 87 oboljelih AD se očitovao do treće godine života. Znakovi respiratorne alergije očitovali su se kod 78 oboljelih do sedme godine života, kod 11 nakon sedme godine a 11 oboljelih nije imalo znakova respiratorne alergije. Čimbenici okoliša olakšavaju senzibilizaciju na različite alergene, posebice u osoba s genetskom predispozicijom (33). Mnoge studije ističu visoku učestalost astme u djece s atopijskim dermatitisom (34). Dugo dojenje, izbjegavanje ranog unošenja visoko alergene hrane (mlijeko, jaja), izbjegavanje pasivnoga pušenja, infekcija u ranoj dobi, izlaska u prirodu u vrijeme cvjetanja te mjere zaštite okoliša mogu pridonijeti smanjenju široke lepeze preosjetljivosti na inhalacijske alergene (35, 36).
UVOD
Atopijski dermatitis (AD) kronična je alergijska upalna kožna bolest, koja se pojavljuje u osoba s genetskom predispozicijom (atopija), a očituje se tipičnim kožnim promjenama i svrbežom (1).
Coca i Cook uveli su pojam atopija kao nasljedno uvjetovani tip alergijske preosjetljivosti, svojstven čovjeku, posredovan cirkulirajućim reaginskim protutijelima. Prevalencija atopije različita je diljem svijeta i kreće se u rasponu od 10 do 45% ovisno o rasi, dobi, spolu, činiteljima okoliša i dijagnostičkim kriterijima (2, 3). Atopijski dermatitis pojavljuje se u više od 4% populacije (4). Najčešće se pojavljuje u dobi od tri do šest mjeseci, ali se može očitovati u bilo kojoj dobi. U 80 do 90 % slučajeva pojavljuje se prije pete odnosno sedme godine života. Učestalost u male djece veća je od 10% (5, 6).
Hanafin i Lobitz te poslije Rajka iznijeli su ključne i sporedne znakove za postavljanje dijagnoze AD koji su prihvaćeni diljem svijeta (7). Ključni su znakovi: svrbež, tipičan izgled i raspored, fleksorna lihenifikacija ili linearnost u odraslih, promjene na licu i ekstenzornim stranama ekstremiteta u dojenčadi i male djece, kronični ili recidivirajući dermatitis, osobna ili obiteljska pozitivna atopija (astma, alergijski rinitis, gastrointestinalna alergija, atopijski dermatititis). Sporedni su znakovi: kseroza, ihtioza, neposredna kožna preosjetljivost, povećana serumska razina ukupnoga IgE, rano pojavljivanje kožnih promjena, sklonost infekcijama kože Staphylococcus aureusom, Herpes simplexom, oštećenje staničnoga imuniteta, sklonost nespecifičnom palmoplantarnom dermatitisu, dermatitis uzrokovan dudom, cheilitis (upala usnica), recidivirajući konjunktivitis, Denie-Morgan infraorbitalni nabor, keratokonus, eritem lica, pityriasis alba (8, 9). Atopijski dermatitis udružen s alergijskim rinitisom odnosno astmom tvori dermatorespiratorni sindrom (10).
Ovim smo radom željeli ispitati koji alergeni uzrokuju preosjetljivost u djece s atopijskim dermatitisom te analizirati povezanost atopijskog dermatitisa s pojavljivanjem respiratorne alergije.
BOLESNICI I METODE
Obrađeno je 100 bolesnika obaju spolova, oboljelih od AD u dobi od 0 do 14 godina. Dijagnoza AD postavljena je prema kliničkim kriterijima Hanafina i Rajke. Alergologijski test izvođen je metodom uboda (prick) na 14 inhalacijskih i 11 nutritivnih alergena (Imunološki zavod, Zagreb). Negativna kontrola bila je 50%-tna otopina glicerola u puferiranoj fiziološkoj otopini; pozitivna kontrola bila je 5,34 mmol/L otopina histamin hidroklorida. Pozitivna reakcija bila je kada je promjer urtike bio 3 mm. Količina ukupnih i specifičnih protutijela IgE određivana je primjenom monoklonskih i poliklonskih anti-IgE protutijela (CAP-system, Pharmacia Uppsala, [vedska). Određivanje imunoglobulina IgG, IgA i IgM izvedeno je metodom radijalne imunodifuzije (Imunološki zavod, Zagreb). Dobivene vrijednosti uspoređene su s referentnim vrijednostima za dob.
REZULTATI
U razdoblju od 1.VI. do 31. XII. 1997. godine obrađeno je stotinu djece oboljele od atopijskog dermatitisa; 62 bolesnika bila su muškoga spola, a 38 bolesnica ženskoga spola. Polovica bolesnika bila je u dobi do pet godina života, a polovica bolesnika u dobi od pet do četrnaest godina života (slika 1).
Pozitivnu atopiju (majka, otac ili majka i otac) imalo je 50 bolesnika (tablica 1). Analizom mjeseca rođenja i očitovanja respiratorne alergije (tablica 2) moglo se uočiti ovo: od 11 bolesnika bez znakova respiratorne alergije većina je rođena u svibnju, lipnju, kolovozu i rujnu. Od 45 bolesnika s polenozom i astmom većina je rođena u veljači, ožujku, travnju i kolovozu. Pet bolesnika s polenozom rođeno je u siječnju, veljači, ožujku, svibnju i lipnju. Od 39 bolesnika s astmom većina je rođena u veljači, srpnju, kolovozu i rujnu. Duljina dojenja bila je kod 79 bolesnika do šest mjeseci, kod 11 bolesnika do dvanaest mjeseci, a 18 bolesnika nije dojeno (tablica 3). Atopijski dermatitis očitovao se kod 72 bolesnika do dvanaestoga mjeseca života (kod 49-ero do 3. mjeseca života, kod 10-ero od 3. do 6. mjeseca života, kod 13-ero od 6. do 12. mjeseca života), a kod 28 bolesnika nakon treće godine života (slika 2). Najveći broj bolesnika očitovao je znakove respiratorne alergije (78 bolesnika) do sedme godine života (tablica 4). Kožni test na nutritivne alergene bio je pozitivan kod 34 bolesnika (najveći je broj bio preosjetljiv na mlijeko i jaja - 25 bolesnika), a kod 64 bolesnika bio je negativan (tablica 5). Kožni test na inhalacijske alergene bio je pozitivan u 91 bolesnika a negativan u 9 bolesnika. [ezdeset osam bolesnika bilo je pozitivno na Dermatophagoides pteronyssinus odnosno kombinaciju Dermatophagoides pteronyssinus i peluda (tablica 6).
Vrijednosti serumskih imunoglobulina u većine su bolesnika bile normalne (slika 3). Snižene vrijednosti IgG nađene su u 19 bolesnika a povišene u njih troje. Snižene vrijednosti IgA imalo je 7 bolesnika, a povišene 6 bolesnika. Povišene vrijednosti IgM imalo je 17 bolesnika. Vrijednosti ukupnoga IgE bile su u 11 bolesnika normalne, a u 89 bolesnika povišene. Srednje vrijednosti ukupnoga IgE prema dobi prikazane su na tablici 7. Povišene vrijednosti specifičnih IgE na inhalacijske alergene nađene su kod 84 bolesnika a normalne vrijednosti kod 16 bolesnika (razred 3 ili veći). Povišene vrijednosti specifičnih IgE na Dermatophagoides pteronyssinus nađene su kod 47 bolesnika, a kombinacija Dermatophagoides pteronyssinus i peludi kod 16 bolesnika (tablica 8). Povišene vrijednosti specifičnih IgE na nutritivne alergene nađene su kod 14 bolesnika i to uglavnom na mlijeko i jaja (tablica 9).
RASPRAVA
Sklonost povećanoj sintezi protutijela IgE može se nasljeđivati autosomno dominantno (vezano je uz kromosom 11q13), autosomno recesivno odnosno poligenski (11, 12, 13, 14). Istraživanja u obiteljima Amiša pokazala su sklonost povećanom stvaranju IgE vezanu uz kromosom 5q31.1 (15). Proučavanja blizanaca pokazala su da je ukupni IgE uglavnom određen genetskim čimbenicima, a činitelji okoliša uglavnom su značajni za IgE-specifičan imunosni odgovor (16, 17, 18). Monozigotni blizanci imaju rizik od pojave atopijskog dermatitisa 0,86 ako jedan blizanac ima AD, dok taj rizik za dizigotne blizance iznosi 0,21, što odgovara riziku kod braće i sestara koji nisu blizanci. Rizik atopije veći je u djece atopičnih majki nego očeva (19). Majčina atopija značajno više od očeve atopije povećava rizik od djetetove atopije, a rizik atopije značajno je veći ako su oba roditelja atopičari nego ako je atopičar samo jedan roditelj (20, 11). Očitovanje atopije u populaciji raste od rane dobi i doseže vrhunac u ranim adolescentnim godinama i potom opada, što upućuje na malu penetraciju genetske predispozicije (21). U našoj skupini bolesnika veći je broj bolesnika bio među dječacima nego među djevojčicama, omjer 1,6 : 1. Atopija u obitelji bolesnika bila je pozitivna kod 50 bolesnika (otac, majka ili oboje).
Aktivacija stanica T, odnosno njihove podvrste Th2 uzrokuje povećano stvaranje imunoglobulina E. U atopičara su Th2-stanice odgovorne za stvaranje citokina primjerice interleukina - 4, IL-4 (koji aktivira mastocite, bazofile i limfocite B te potiče sintezu IgE), IL-5 (koji aktivira eozinofilne granulocite) te drugih citokina (IL-3,m IL-10, IL-13, GM-CSF tj. čimbenika stimulacije kolonizacije i rasta makrofaga). U neatopičara prevladava podvrsta pomoćničkih limfocita Th1 koji luče IL-2, IL-12, i interferon gama (INF-g), te čimbenika tumorske nekroze beta (TNF-b) koji koče stvaranje imunoglobulina E (22, 23).
Atopijski dermatitis često je udružen s manjkom IgA odnosno IgM imunoglobulina (24). Snižene vrijednosti IgA imalo je 7 naših bolesnika a povišene 6 bolesnika; snižene vrijednosti IgM nisu nađene, a povišene vrijednosti IgM imalo je 17 bolesnika; snižene vrijednosti IgG nađene su kod 19 bolesnika a povišene kod tri bolesnika. U naših 89 bolesnika nađene su povišene vrijednosti ukupnog IgE, te normalne vrijednosti u 11 bolesnika.
Utjecaj mjeseca rođenja na razvoj kasnije alergije na pojedine sezonske alergene upućuje na to da prva tri mjeseca života, dok je još prisutan jak majčin utjecaj, određuju kasniji alergijski odgovor (25). Poznato je da alergeni hrane mogu prelaziti s majke u dijete tijekom dojenja. Bovini b-laktoglobulin može se dokazati u majčinu mlijeku. Nezrelost gastrointestinalnoga trakta dojenčeta, smanjena količina sekretornog IgA omogućuju laki prijelaz makromolekula i razvoj alergije na različite alergene hrane u dojenčeta (26). U našoj skupini oboljelih najveći broj oboljelih od astme bio je rođen u veljači, srpnju i kolovozu, a oboljelih od astme i polenoze u kolovozu.
Atopijski dermatitis je multifaktorska bolest, ekspresiju koje određuju genetski čimbenici te čimbenici okoliša (27). Čimbenici okoliša poput dojenja, prehrane dojenčeta, cijepljenja, infektivnih bolesti, važni su u nastanku ove bolesti (18). U naših je bolesnika dojenje trajalo prekratko (kod 71 bolesnika do šest mjeseci). Očitovanje bolesti nastaje zbog različitih čimbenika. Smanjena sekrecija lojnica, hiperhidroza, vaskularni odgovor poput bijelog dermografizma, osjetljivost na stafilokoke, preosjetljivost na histamin, hladnoću, stres, anksioznost, izbijanje zuba, vrućica, promjene tjelesne temperature prigodom svlačenja ili dugoga kupanja, iritirajuće tvari u odjeći - sve to upućuje na nespecifičnu kožnu hiperreaktivnost, koja se može usporediti s nespecifičnom bronhalnom hiperreaktivnošću u astmi. Dijete s AD kod kojega se utvrdi preosjetljivost na hranu treba svrstati u tešku atopiju i takvo dijete ima visoki rizik od razvoja respiratorne alergije (28). U naših bolesnika najveći broj je imao preosjetljivost na mlijeko i jaje: 25 bolesnika u kožnom testu te 14 ih je imalo povišenu razinu specifičnih protutijela IgE na navedene alergene. Eliminacija hrane na koju je dijete preosjetljivo u prvim godinama života te druge mjere prevencije mogu smanjiti razvitak multiple alergije na aeroalergene.
Epidemiološke studije pokazale su visoku prevalenciju astme u djece s atopijskim dermatitisom, čak 30 do 76% (29, 30). Oboljeli od AD imaju pozitivan kožni test na brojne inhalacijske alergene, posebice na grinje (31, 32). Naših 40 bolesnika bilo je senzibilizirano na grinju, 41 na grinju i razne pelude te njih sedam samo na pelude. Kod 87 oboljelih AD se očitovao do treće godine života. Znakovi respiratorne alergije očitovali su se kod 78 oboljelih do sedme godine života, kod 11 nakon sedme godine a 11 oboljelih nije imalo znakova respiratorne alergije. Čimbenici okoliša olakšavaju senzibilizaciju na različite alergene, posebice u osoba s genetskom predispozicijom (33). Mnoge studije ističu visoku učestalost astme u djece s atopijskim dermatitisom (34). Dugo dojenje, izbjegavanje ranog unošenja visoko alergene hrane (mlijeko, jaja), izbjegavanje pasivnoga pušenja, infekcija u ranoj dobi, izlaska u prirodu u vrijeme cvjetanja te mjere zaštite okoliša mogu pridonijeti smanjenju široke lepeze preosjetljivosti na inhalacijske alergene (35, 36).
Kategorija: Izvorni znanstveni članak
Broj: Vol. 42, No 3,4 srpanj - prosinac 1998
Autori: M. Raos, S. Dodig, S. Bela-Klancir, K. Kovač, I. Koncul
Referenca rada:
DOI: