Antioksidacijska uloga majčina mlijeka

Brojna patološka stanja u novorođenačkoj dobi mogu dovesti do oksidacijskog stresa, što rezultira oštećenjima stanica. Osjetljivi pokazatelj oksidacijskog oštećenja stanica je 8-hidroksi-deoksi-gvanozin (8-OHdG) koji se nepromijenjen izlučuje urinom, te ga se na neinvazivan način može dokazati u urinu novorođenčadi. Ukupni antioksidacijski kapacitet majčina mlijeka uključuje enzimski (superoksid dismutaza, glutation peroksidaza, katalaza) i neenzimski antioksidativni sustav (minerali, vitamini, hormoni, imunološki čimbenici, faktor rasta, beta-endorfini i brojne bioaktivne molekule), te antioksidacijske reakcije. Antioksidanti majčina mlijeka pokazuju izravan učinak tijekom dojenja, ali imaju i dugoročni učinak u smislu modulacije djetetovog kasnijeg imunološkog odgovora, koji se ostvaruje stimulativnim, antiinflamatornim i maturacijskim signalima majčina mlijeka. U budućnosti se planira istražiti njihovo djelovanje na mukozu, mehanizam intestinalne apsorpcije i poticanja endogene antiksidativne obrane, djelovanje u plazmi i cjelokupna kinetika u organizmu. Oksidacijski mehanizmi u stanici i proces nastajanja slobodnih radikala
Oksidacijom u stanicama oslobađa se energija prijeko potrebna za život i rad stanica ljudskog organizma. U normalnim uvjetima čovjek udiše atmosferski zrak koji je smjesa različitih plinova u kojoj je kisik zastupljen sa 21%. Kisik se troši u raznim metaboličkim procesima u tijelu, gdje je za razgradnju tvari potrebna oksidacija, odnosno spajanje s kisikom. Čovjek metabolizira 95% kisika koji udahne, a preostalih 5% se pretvara u slobodne radikale. Proces stvaranja energije u stanici događa se u mitohondrijima u nizu reakcija respiratornog lanca, u kojima se aerobnim načinom razgradnje tvari kisik pretvara u vodu (1).
Pri oksidacijskim procesima u stanici, koji se neprestano odvijaju u živom organizmu, dolazi i do stvaranja razgradnih produkata kisika - tzv. slobodnih radikala. Slobodni radikali su atomi ili molekule kisika koje imaju jedan ili više nesparenih elektrona u vanjskoj elektronskoj ljusci, pa su stoga vrlo reaktogene i nestabilne molekule s visokim energetskim potencijalom. Jedan ili više nesparenih elektrona znače slobodnu i vrlo nestabilnu valenciju, zbog čega se slobodni radikali vežu na tvari s kojima dolaze u kontakt, posebno na proteine, lipide i njima bogate strukture. Pritom dolazi do burne lančane reakcije i brojnih oštećenja staničnih struktura koje na taj način brže stare i ulaze u degenerativne procese (2).
Međutim, pojava slobodnih radikala ne znači istodobno i pojavu bolesti, jer postoje zaštitni obrambeni mehanizmi kojima se organizam brani od slobodnih radikala, pa do bolesti dolazi tek kad organizam više ne može održati ravnotežu između proizvodnje slobodnih radikala i tvari kojima se brani od oksidacijskog stresa ("ravnoteža prooksidant/antioksidant"). Priroda te ravnoteže do danas nije u potpunosti razjašnjena, ali je zamijeć eno da je ravnoteža narušena prvenstveno u stanjima prolongiranog ili pojačanog kako fizičkog tako i psihičkog stresa (3).
Prema S a u g s t a d u oksidacijski se stres u novorođenčadi spominje u patogenezi tzv. bolesti slobodnih kisikovih radikala, što podrazumijeva kroničnu plućnu bolest, retinopatiju nedonoščadi, nekrotizirajuć i enterokolitis, periventrikularnu leukomalaciju i otvoreni duktus Botalli (4). No, osim klasičnih patoloških stanja uzrokovanih slobodnim radikalima, dosta se pozornosti posvećuje čestim postupcima u svakodnevnoj neonatološkoj praksi, primjerice oštećenjima uzrokovanim izlaganju prevelikim koncentracijama kisika, djelovanju fototerapije i intravenskoj nadoknadi lipida (5). U nedonoščadi su oksidativna oštećenja češća i snažnija. Do oštećenja dolazi zbog disbalansa između prooksidanta i antioksidanta, posebno prevelike produkcije slobodnih radikala, što povećava težinu hipoksijskog oštećenja i umanjuje mogućnost mehanizama reperfuzije.
Danas postoji više od pedeset raznih bolesti čiji se patofiziološki mehanizmi, uz ostalo, povezuju sa slobodnim radikalima: bolesti krvožilnog sustava, ateroskleroza, hipertenzija, katarakta, tumori, heredodegenerativne bolesti, reumatoidni artritis, vaskulitisi, moždani udar, Parkinsonova i Alzheimerova bolest (6).
Većina stanica tolerira blagu neravnotež u, prepoznajući i uklanjajući oksidacijska oštećenja molekula, a prema potrebi i povećavajući antioksidacijsku obranu. Sustav antioksidacijske obrane velikim je dijelom uvjetovan primjerenom i uravnotež enom prehranom, štoviše, i neke su bolesti odraz neodgovarajućeg unosa antioksidacijskih nutrijenata iz hrane.
Poremećaj ravnoteže prooksidanta i antioksidanta te razine sustava antioksidacijske obrane dovodi do masovnog djelovanja slobodnih radikala u stanici, što se naziva "oksidacijskim stresom", čime su posebno pogođene stanične membrane mozga i živčanog tkiva, koje su uglavnom lipidne i proteinske strukture (7). Na lipidima dolazi do lipidne peroksidacije, što vodi perforaciji stanične membrane s povećanom propusnošću i smrću stanice, kao i do nakupljanja peroksidnih lipida koji vode starenju stanice. Osjetljivost lipidnih membrana na oksidaciju je direktno proporcionalna stupnju nezasić enosti masnih kiselina, jer su baš dvostruke veze mjesto napada slobodnih radikala. Na proteinima dolazi do karbonilacije i križnog vezanja aminokiselina, što za posljedicu ima ubrzanje katabolizma proteina, skraćenje poluživota molekula u stanici, sniženje enzimske aktivnosti i promjenu antigeničnosti molekula. Promjene se mogu javiti i na nukleinskim kiselinama gdje su izražene mutacije, što mijenja genski izražaj stanice ili dovodi do gubitka heterozigotnosti (8).
Procjenjuje se da se u molekuli DNA svake ljudske satnice svakodnevno dogodi oko 10.000 oksidacijskih udara. Ovaj podatak upućuje na činjenicu da je oksidacijski stres prisutan i u zdravih i u bolesnih osoba, ali isto tako i na izvrsne prirodne mehanizme obrane. S obzirom na brojne oksidacijske udare tijekom jednog dana, velik broj istraživača danas stavlja slobodne radikale na drugo mjesto po opasnosti za organizam, i to odmah iza mikroorganizama (9). Neočitavanje ošte- ćenja zbog djelovanja slobodnih radikala nije samo rezultat održavanja prije spomenute ravnoteže, već i kratkog polu- života staničnih proteina (nekoliko minuta do nekoliko dana), gdje novosintetizirane molekule proteina vrlo brzo preuzimaju ulogu oštećenih proteina, pa se sustavna disfunkcija ne mora uvijek očitovati ili je prolazne naravi.
Izvori slobodnih radikala su endogeni i ezgogeni. Endogeni se odnose na produkte nastale tijekom metabolizma kisika, fagocitoze, kemotaksije, apoptoze, koagulacije, asfiksije, hipoksije ili hiperoksije. Povećano stvaranje slobodnih radikala, zapaženo kod velikih fizičkih ili psihičkih napora, intenzivnog izlaganja UV-zračenju ili radioaktivnom zračenju, u djece koja su izložena pasivnom pušenju, kao i kod nepravilne i neuravnotežene prehrane. Neki lijekovi i toksini uneseni u organizam mogu dovesti do produkcije slobodnih radikala uslijed djelovanja enzimskog sustava citokroma P450 (10). Slobodni radikali mogu biti vrlo male čestice poput atoma kisika, ugljika, du- šika, sumpora, željeza i bakra, kao i mnogo veće molekule: proteini, ugljikohidrati, masti te nukleinske kisleine (11). Prisutni su u različitim kemijskim oblicima. Najpoznatiji, ali i najštetniji kemijski oblik je radikal superoksida, često nazvan i reaktivni oblik kisika, koji se kontinuirano stvara u procesima respiracijskog lanca u mitohondrijima. Osim u mitohondrijima, ovaj radikal može nastati i kao posljedica djelovanja imunološkog sustava organizma, a posebno aktivacije leukocita pri upalnim zbivanjima. Vanjski izvori radikala superoksida su dim cigarete i onečišćivači okoliša. Prema reaktogenosti i štetnosti, nakon radikala superoksida izdvaja se hidroksi radikal, koji napada sve biološke molekule (lipidi, proteini, DNA) kad je s njima u kontaktu. Spomenuti slobodni radikali u manjem broju slučajeva imaju i povoljan učinak za organizam, primjerice u poticanju sinteze interferona kao odgovora na obranu organizma od virusne infekcije.
A n t i o k s i d a c i j s k i   m e h a n i z m i – d e f i n i c i j a   i   p o d j e l a Prema podrijetlu antioksidanti mogu biti endogeni i egzogeni. O antioksidantima se intenzivno raspravlja posljednjih pola stoljeć a, a prve teorije povezuju se sa starenjem i ulogom slobodnih radikala. Začetnik teorije o procesu starenja pod utjecajem slobodnih radikala je dr. D e n h a m H a r - m a n sa Sveučilišta Berkely u Kaliforniji. Dominantna teza njegovih znanstvenih radova jest prerano starenje stanice zbog "trovanja" slobodnim radikalima (12).
Antioksidanti su tvari koje štite stanicu od oksidacijskog djelovanja slobodnih radikala, a mogu biti enzimske i ne-enzimske prirode. Mehanizam djelovanja antioksidanta je mnogostruk i složen, a najvažniji mehanizmi djelovanja su: usporavanje starenja stanice, sniženje razine kolesterola, smanjenje rizika od nastanka ateroskleroze, zaštita od srčanog i moždanog udara, smanjenje rizika za nastanak tumora i suzbijanje rasta već postojeć eg tumora, detoksikacija kancerogenih tvari, obrana od štetnih posljedica duhanskog dima i drugih toksina iz okoliš a, zaštita od kroničnih plućnih bolesti (astma, bronhitis, emfizem).
U literaturi se često susreću dva pojma. Jedno su antioksidanti u biološkim teku- ćinama, a drugo su antioksidanti u prehrani. Pojam antioksidanta u biološkim teku- ćinama odnosi se na svaku tvar koja, unatoč vrlo malim koncentracijama, u organizmu djelotvorno sprječava oksidaciju proteina, lipida, ugljikohidrata i nukleinskih kiselina. U biološkim tekućinama nalaze se brojni endogeni antioksidanti: neki vitamini, koenzim Q, različite tiolne molekule (cistein, cistamin, metionin, glutation), ubikvinon, glukoza, bilirubin, urati i katabolički peptidi stanice. Antioksidant u prehrani (egzogeni antioksidant) tvar je koja se svakodnevno u organizam unosi hranom i značajno smanjuje štetna djelovanja slobodnih radikala na normalne fiziološ ke funkcije (13).
Egzogeni antioksidanti mogu biti prirodni i sintetski. Prirodni su dobiveni iz različitih biljnih ili životinjskih izvora, a sintetski kemijskim putem. Najkorisniji su antioksidanti oni koji su topivi u mastima i uljima, bez boje, okusa i mirisa, netoksič ni i djelotvorni u malim koncentracijama (14).
Sintetski antioksidanti su po kemijskoj prirodi aromatski spojevi fenolne prirode, a u toj skupini najpoznatiji su BHT-E321 (butilhidroksi toluen), BHA-E320 (butilhidroksi anizol), PG-E 310 (propil galat) te TBHQ (tercijarni butilhidrokvinon). Ekstrakti iz prirodnog biljnog materijala (voća, povrća, aromatskog i začinskog bilja) uglavnom su bogat izvor tokoferola (vitamina E), vitamina C, karotenoida te flavonoida (skupine polifenolnih spojeva s izraženim antioksidacijskim potencijalima). Voće i povrće poznati su kao bogat izvor vitamina C i karotenoida, a neke vrste cinkom i selenom koji također pokazuju izuzetna antioksidacijska svojstva.

A n t i o k s i d a n t i &npsp; u i&npsp; m a j č i n o m i&npsp; m l i j e k u
Majčino mlijeko je najbolja hrana za novorođenče, kemijski gledano bogat izvor raznih nutrijenata koji djeluju protektivno na djetetovo zdravlje. Sastav maj- čina mlijeka i njegovo antioksidativno djelovanje rezultat su niza čimbenika: majčine prehrane, suplementacije vitaminima i mineralima tijekom trudnoće i dojenja, zdravstvenog stanja majke, geografskog područja, trajanja gestacije i trajanja laktacije (15).
S obzirom na trajanje laktacije, važno je da mlijeko majki koje su rodile prije vremena ima veći antioksidativni kapacitet od mlijeka majki koje su rodile na vrijeme (16). Tijekom laktacije dolazi do promjene sastava majčina mlijeka, a u tom smislu najveći antioksidacijski kapacitet pokazuje kolostrum (17).
Zrelost novorođenačkog organizma i njegove karakteristike tijekom fizioloških i patoloških zbivanja, mogu utjecati na ukupni antioksidativni kapacitet majčina mlijeka u tjelesnim tekućinama novoro- đenčeta (želučani sok, plazma, cerebrospinalna tekućina). Oksidacijska oštećenja su najčešća i najteža u prva dva tjedna života, posebno u nedonošene djece, pa su antioksidativna svojstva majčina mlijeka upravo u to vrijeme najdjelotvornija (18).
Indirektna metoda za procjenu oksidacijskog oštećenja stanica je mjerenje koncentracije 8-hidroksi-deoksi-gvanozina (8-OHdG) koji se nepromijenjen izlučuje putem urina, pa ga je moguće na jednostavan i neinvazivan način određivati u novorođ enčeta. Djeca na prsima, posebno nedonoščad, u urinu imaju niže koncentracije 8-OHdG od djece hranjene adaptiranim pripravkom (19).
Kad se govori o antioksidativnim svojstvima majčina mlijeka, prvenstveno se spominje tzv. ukupni antioksidativni kapacitet majčina mlijeka, koji znači koli- činu svih antioksidanta u toj biološkoj tekućini, a uključuje vitamine, enzime, antioksidante i antioksidativne interakcije. Ukupni antioksidativni kapacitet maj- čina mlijeka je vrlo osjetljiv pokazatelj razlika među pojedinim antioksidantima, preciznije odražava značenje pojedinog antioksidanta od pojedinačne procjene svakog od njih, a moguće ga je procijeniti spektroskopijom (20).
Za ukupni antioksidativni kapacitet majčina mlijeka odgovorne su dvije funkcionalne skupine spojeva koje čine enzimski i neenzimski antioksidativni sustav majčina mlijeka.
Enzimski antioksidacijski sustav, s obzirom na mliječnu prehranu u djeteta, čine superoksid dismutaza (SOD), katalaza i glutation peroksidaza (GSH-Px). Koli- čina i aktivnost pojedinih sastavnica enzimskog sustava manje ovise o trajanju gestacije i trajanju laktacije, a više o načinu prehrane novorođenčeta (21). Tako je aktivnost SOD-a i katalaze iz majčina mlijeka statistički značajno veća u djece na prsima nego u djece koja su hranjena adaptiranim mliječnim pripravkom, a aktivnost GSH-Px-a je jednaka bez obzira na način prehrane. Aktivnost ovih enzima, osim u majčinu mlijeku, moguće je određivati u želučanom soku i u plazmi novorođenčeta. Utvrđeno je da septična i teško bolesna novorođenčad, koja se hrani adapiranim mliječnim pripravkom, ima u želučanom soku i u plazmi smanjenu aktivnost SOD-a i GSH-Px-a, za razliku od djece koja se hrane majčinim mlijekom kod kojih se aktivnost SOD-a i GSH-Px-a u tim stanjima povećava (22).
Osim što mlijeko majki koje su rodile nedonoščad pokazuje veću antioksidativnu zaštitu, ono kompenzira i nedovoljnu sposobnost nedonoščetova organizma da se bori protiv oksidacijskih stresova. Tijekom intrauterinog razvoja fetus je na oksidacijske stresove najosjetljiviji u razdoblju od 17. do 25. tjedna gestacije, kad u fetalnim eritrocitima još ne funkcionira enzimski sustav SOD i GSH-Px. Od 17. tjedna postupno počinje funkcija SOD-a, dok se funkcija GSH-Px-a javlja tek u 26. tjednu (23). Aktivnost SOD-a se postupno pojačava tijekom laktacije, a najveća je u četvrtom mjesecu nakon uspostavljanja laktacije (24).
Antioksidativni enzimi mogu se identificirati i u cerebrospinalnom likvoru, pri čemu se u likvoru djece s hipoksijsko- ishemijskim oštećenjima mozga nalaze veće koncentracije antioksidanta, kao odgovor na pojačanu produkciju slobodnih radikala (25). Prehrana djece na prsima umanjuje težinu hipoksično-ishemijskog oštećenja mozga zbog sastava i aktivnosti enzimskog sustava majčina mlijeka.
Osim ukupnog antioksidativnog kapaciteta majčina mlijeka, djelovanje antioksidanta ovisi o koncentraciji pojedinih plazmatskih i ertitrocitnih mikronutrijenata (željeza, bakra, cinka i selena) i u majke i u djeteta (26). Posebno je važna razina selena u serumu majke koja doji, jer utječe na aktivnost enzima GSH-Px u plazmi i djetetovim eritrocitima, pa ako je u djeteta prisutna bolest ili stanje vezano s oksidacijskim stresom, preporuča se u majke suplementacija selena radi pojačavanja aktivnosti GSH-Px-a (27, 28). Sni- ženju koncentracije eritrocitnog selena posebno je sklona nedonoščad, što je dodatni razlog za poticanje hranjena na prsima (29). Tijekom prva četiri mjeseca života koncentracija eritrocitnog selena u djece hranjene majčinim mlijekom zadr- žava svoje adekvatne vrijednosti od 43 ng/mL, dok u djece na prehrani mliječ nom formulom vrijednost pada između 29-38 ng/mL (30).
U antioksidacijskom procesu neposredno je važna uloga i drugih bioaktivnih molekula, poput imunoloških čimbenika, faktora rasta i hormona (31). Noviji radovi upućuju na to da su u tom području potrebna dodatna istraživanja, kako bi se utvrdili svi sastojci majčina mlijeka koji posjeduju antioksidativni učinak. Dojenjem se potiče normalan rast i razvoj novorođenčeta, u čemu posebnu ulogu imaju lipidne sastavnice majčina mlijeka: vitamini topivi u mastima i nezasić ene masne kiseline dugih lanaca (32). Količina i kvaliteta nezasićenih masnih kiselina u majčinom mlijeku ovisi o prehrani majke te reflektira unos hrane u majke tijekom duljeg razdoblja, što se više odražava na nezasićene masne kiseline kolostruma nego zrelog majčina mlijeka. Kako je količina nezasićenih masnih kiselina u kolostrumu veća nego u zrelom mlijeku, tako je mogućnost lipidne peroksidacije i stvaranja slobodnih radikala u kolostrumu veća. Stoga je kolostrum posebno vulnerabilan oblik majčina mlijeka, što treba uzeti u obzir prilikom rukovanja i čuvanja kolostruma.
Koncentracija antioksidanta u mlijeku se smanjuje tijekom izdajanja i pohranjivanja majčina mlijeka i različita je s obzirom na načine njegova čuvanja. Da bi se sačuvao optimalan antioksidativni učinak, bolje je pohranjivanje majčina mlijeka u hladnjaku (do + 4º C) nego u ledenici, i to najviše 48 sati od izdajanja (33). Pohranjivanje majčina mlijeka značajno utječe na koncentraciju antioksidanta, ali nema utjecaja na ukupnu prehrambenu vrijednost majčina mlijeka, pa je ova činjenica ograničavanja pohranjivanja mlijeka u zamrzivaču tijekom najviše 48 sati praktično važna za ugroženu i bolesnu novorođenčad (34).
Majčino mlijeko je više nego plazma osjetljivo na duhanski dim, pa se u mlijeku majki koje aktivno puše ili se izlažu pasivnom pušenju nalazi manja količina antioksidanta (35).
Karotenoidi posjeduju brojne biološke funkcije, uključujući i antioksidativne. Kolostrum ima peterostruko više karotenoida od zrelog majčina mlijeka, dok su u mliječnim formulama kartenoidi zastupljeni u manjoj mjeri, a manja je i njihova biološka raspoloživost (36). Adaptiranim mliječnim pripravcima dodaju se odre- đene količine antioksidativnih tvari, koje unatoč tome nemaju prirodnog izvora antioksidanta, kao što su laktoferin, tvar slična askorbatu i urična kiselina. Tijekom gestacije, a osobito u posljednjem tromjesečju, veliki broj antioksidanta prelazi u fetalnu cirkulaciju, što je posebno važno za alfa-tokoferol, askorbate i retinol (37). U skupini tokoferola su četiri različita spoja: alfa, beta, gama i delta tokoferol. Kemijski je najaktivniji alfa-tokoferol koji ima 70-95% veću aktivnost od ostalih spojeva iz skupine vitamina E. Vitamin E je esencijalan za novorođ enčad, posebno za nedonoščad. Novorođ enčad pokazuje niži kapacitet za transport vitamina E, kao i nižu stopu metabolizma lipoproteina, što dovodi do nižih vrijednosti plazmatskog vitamina E. Zbog smanjenja razine vitamina E mogu se javiti neka stanja i bolesti u toj dobi: hemolitič ka anemija, retrolentalna fibroplazija, intravenrikularna hemoragija i bronhoplumonalna displazija. Količina vitamina E u majčinu mlijeku povećava se s trajanjem gestacije, a ovisna je i o unosu hranom u majke (38).
Majčino mlijeko s optimalnim koncentracijama vitamina C i E pokazuje izravan antioksidativni učinak tijekom dojenja, ali i dugoročni učinak u smislu modulacije kasnijeg imunološkog odgovora u djeteta (39, 40), kao i u prevenciji atopijskih bolesti (41). Mehanizam programiranja i moduliranja imunološkog odgovora potaknut antioksidativnim svojstvima majčina mlijeka ostvaruje se njegovim stimulativnim, antiinflamatornim i maturacijskim signalima prema djetetovom imunološkom sustavu (42). Beta-endorfini majčina mlijeka posjeduju antioksidativno djelovanje, a koncentracija u majčinu mlijeku nije ovisna o fazi laktacije, nego o načinu porođaja, pa se u mlijeku majki koje su rodile prirodnim putem nalaze veće koncentracije beta-endorfina nego u majki koje su rodile carskim rezom (43). Proteinska komponenta majčina mlijeka također posjeduje određenu antioksidativnu sposobnost, posebno kazein i metaloproteini majčina mlijeka.
Bez obzira na već otkrivene brojne antioksidativne sposobnosti majčina mlijeka, buduća istraživanja će biti usmjerena u dva pravca (44). Osim identifikacije ostalih sastavnica majčina mlijeka koje imaju antioksidativni učinak, posebno će se proučavati njihovo djelovanje na mukozu, mehanizam intestinalne apsorpcije, njihovo djelovanje u plazmi i cjelokupna kinetika u organizmu. S druge strane, istraživanja će biti usmjerena i prema razjaš njavanju mehanizma poticanja endogene antioksidativne obrane.

ZAKLJUČCI
Osim mnogostrukih dobrobiti majčina mlijeka u djetetovom cjelokupnom rastu i razvoju, u kliničkoj praksi malo se iskoriš tava činjenica antioksidativnih svojstava majčina mlijeka. Danas se u patološ kim stanjima, čija je patogeneza povezana s oksidativnim stresom, neinvazivnim metodama može procijeniti jačina oksidacijskog stresa, posebno u nedonošč adi. Ta je činjenica posebno važna ne samo radi neposrednog učinka dojenja, već i zbog dugoročnih učinaka majčina mlijeka u smislu poticanja imunološkog sustava i usmjeravanja imunološke modulacije prema povoljnim ishodima.
Danas je oksidacijski stres iza mikroorganizama druga najčešća opasnost za organizam, pa se često govori i piše o prirodnim mogućnostima obrane organizma od oksidacijskog stresa, posebno o ulozi prehrane. S pedijatrijskog aspekta zdravu prehranu od početka života treba što više zagovarati, posebno antioskidativni kapacitet majčina mlijeka.

LITERATURA
1. Robertson CL, Soane L, Siegel ZT, Fiskum G. The potential role of mitochondria in pediatric traumatic brain injury. Dev Neurosci 2006;28:432-46.
2. McCord JM. The evolution of free radicals and oxydative stress. Am J Med 2000;108:652-9.
3. Stewart RJ, Askew EW, McDonald CM, Metos J, Jackson WD, Balon TW, Prior RL. Antioxidant status of young children: response to an antioxidant supplement. J Am Diet Assoc 2002;102:1652-7.
4. Saugstad OD. Update on oxygen radical disease in neonatology. Curr Opin Obstet Gynecol 2001; 13:147-53.
5. Gate L, Paul J, Ba GN. Oxidative stress induced in patologies: The role of antioxidants. Biomed Pharmacoter 2003;53:169-80.
6. Kehrer JP, Smith CV. Free radicals in biology: sources, reactivities, and roles in the etiology of human diseases. U: Frei B, ed. Natural antioxidants in human health and disease. San Diego: Academic Press Inc, 1994:25-62.
7. Visioli F, Galli C. Evaluating oxidation processes in relation to cardiovascular disease: a current review of oxidant/antioxidant methodology. Nutr Metab Cardiovasc Dis 1997;7:459-66.
8. Marshall TA, Roberts RJ. In vitro and in vivo assessment of lipid peroxidation of infant nutrient preparations; effect of nutrition on oxygen toxicity. J Am Coll Nutr 1990;9:190-9.
9. Zhao J, Liu XJ, Ma JW, Zheng RL. DNA damage in healthy term neonate. Early Hum Dev 2004;77: 89-98.
10. Kim NH, Kang JH. Oxidative damage of DNA induced by the cytochrome C and hydrogen proxide system. J Biochem Mol Biol 2006; 39:452-6.
11. Schlesier K, Harwat M, Bhom V, Bitsch R. Assessment of antioxidant activity by using different in vitro methods. Free Radic Res 2002;36:177-87.
12. Antova T, Pattenden S, Nikiforov B, Leonardi GS, Boeva B, Fletcher T, Rudnai P, Slachtova H, Tabak C, Zlotkowska R, Houthuijs D, Brunekreef B, Holikova J. Nutrition and respiratory health in children in six Central and Eastern European countries. Thorax 2003;58(3):231-6.
13. De la Feunete M. Effects of antioxidants of immune system agening. Eur J Clin Nutr 2002;56 (suppl3): S5-8.
14. Cao G, Prior RL. Comparison of different analytical methods for assesing total antioxidant capacity of human serum. Clin Chem 1998;44:1309-15.
15. Lindsay H. Multiple micronutrients in pregnancy and lactation: an overview. Am J Clin Nutr 2005;81:1206-16.
16. Korchazhkina O, Jones E, Czauderna M, Spencer SA. Effects of exclusive formula of breast-milk feeding of oxydative stress in healthy preterm infants. Arch Dis Child 2000;91:327-9.
17. Aydin S, Aydin S, Ozkan Y, Kumru S. Ghrelin is present in human colostrum, transitional and mature milk. Peptides 2006;27:878-82.
18. Yeung MY. Influence of early postnatal nutritional managemant of oxidative stress and antioxidant defence in extreme prematurity. Acta Paediatr 2006;95:153-63.
19. Shoji H, Shimizu T, Shinohara K, Oguchi S, Shiga S, Yamashiro Y. Supressive effects of breast-milk on oxidative DNA damage in very low birthweight infants. Arch Dis Child Fetal Neonatal Ed 2004;89:136-8.
20. Alberti-Fidanza A, Burini G, Perriello G. Total antioxidant capacity of colostrum, and transitional and mature human milk. J Matern Fetal Neonatal Med 2002;11:275-9.
21. Friel JK, Martin SM, Langdon M, Herzberg GR, Buettner GR. Milk form mothers of both premature and full-term infants provides better antioxidant protection than does infant formula. Pediatr Res 2002;51:612-8.
22. Savić D, Vojnović J, Zvezdanović L, Čosić V, Savić V. Importance of breast-feeding in antioxidant defence (abstract). Srp Arh Celok Lek 2005;113: 108-12.
23. Zima T, Stipek S, Crokovska J, Doudova D, Mechurova A, Calda P. Activity of the antioxidant enzymes superoxide dismutase and glutathione peroxidase in fetal erythrocytes. Prenat Diagn 1996;23:1083-5.
24. Kasapović J, Pejić S, Mladenović M, Radlović N, Pajović SB. Superoxide dismutase activity in colostrum, transitional and mature human milk. Turk J Pediatr 2005;47:343-7.
25. Gulcan H, Ozturk IC, Arslan S. Alterations in antioxidant enzyme activities in cerebrospinal fluid related with severity of hypoxic ischemic encephalopathy in newborns. Biol Neonate 2005;88:87-91.
26. Oshiro M, Mimura S, Havakawa M, Watanabe K. Plasma and erythrocite levels of trace elemetns and related antioxidant enzyme activities in low-birthweight infants during the early postnatal period. Acta Paediatr 2001;90:1283-7.
27. Trafikowska U, Sobkowiak E, Butler JA, Whanger PD, Zachara BA. Organic and inorganic selenium supplementation to lactating mothers increase the blood and milk Se concentrations and Se intake by breast-fed infants. J Trace Elem Med Biol 1998;12:77-85.
28. Frosali S, Di Simplicio P, Perrone S, Di Giuseppe D, Longini M, Tanganelli D, Buonocore G. Glutathione recycling and antioxidant enzyme activities in erythrocytes of term and preterm newborns at birth. Biol Neonate 2004;85:188-94.
29. Strambi M, Longini M, Yezzosi P, Berni S, Buoni S. Selenium status, birth weight and breastfeeding: pattern in the first month. Biol Trace Elem Res 2004;99:71-81.
30. Jochum F, Fuchs A, Menzel H, Lombeck I. Selenium in German infants fed breast milk or different formulas. Acta Paediatr 1995;84:859-62.
31. L'Abbe MR, Friel JK. Superoxide dismutase and glutatione peroxidase content of human milk from mothers of premature and full-term infants during the first 3 months of lactation. J Pediatr Gastroenterol Nutr 2000;31:270-4.
32. Schweigert FJ, Bathe K, Chen F, Buscher U, Dudenhausen JW. Effect of the stage of lactation in humans on carotenoid levels in milk, blood plasma and plasma lipoprotein fractions. Eur J Nutr 2004; 43:39-44.
33. Hanna N, Ahmed K, Anwar M, Petrova A, Hiatt M, Hegvi T. Effect of storage on breast milk antioxidant acivity. Arch Dis Child Fetal Neonatal Ed 2004;89:518-20.
34. Ezz El Din M, Abd El Ghaffar S, El Gabry EK, Fahmi WA, Bdair RF. Is stored expressed breast milk an alternative for working Egyptian mothers? East Mediterr Health J 2004;10:815-21.
35. Ermis B, Yildirim A, Ors R, Tasketin A, Ozkan B, Akcav F. Infulence of smoking on serum and milk malondialdehyde, superoxide dismutase, gtathione peroxidase and antioxidant poenial levels in mothers at the postpartum seventh day. Biol Trace Elem Res 2005;105:27-36.
36. Sommerburg O, Meissner K, Nelle M, Lenhartz H, Leichsenring M. Carotenoid supply in breast-fed and formula-fed neonates. Eur J Pediatr 2000;159: 86-90.
37. Turoli D, Testolin G, Zanini R, Bellu R. Determination of oxidative status in breast and formula milk. Acta Paediatr 2004; 93:1569-74.
38. Romeu-Nadal M, Morera-Pons S, Castellote AI, Lopez-Sabater MC. Determination of gama- and alfa-tocopherols in human milk by a direct high performance liquid chromatographic method with UV detection and comparison with evaporative light scaterrin detection. J Cromatogr 2006;1114:132-7.
39. Tarcan A, Gurakan B, Tiker F, Ozbek N. Influence of feeding formula and breast milk fortifier on lymphocyte subsets in very low birth weight premature newborns. Biol Neonate 2004;86:22-8.
40. Bhaskaram P. Micronutrient malnutrition, infection, and immunity: an overwiev. Nutr Rev 2002; 60:40-5.
41. Hoppu U, Rinne M, Salo-Vaananen P, Lampi AM, Piironen V, Isolauri E. Vitamin C in breast milk may reduce the risk of atopy in the infant. Eur J Cin Nutr 2005;59:123-8.
42. Hoppu U, Kalliomaki M, Laiho K, Isolauri E. Breast milk-immunomodulatory signals against allergic diseases. Allergy 2001;56:23-6.
43. Zanardo V, Nicolussi S, Carlo G, Marzari F, Faggian D, Favaro F, Plebani M. Beta endorfin concentrations in human milk. J Pediatr Gastroenterol Nutr 2001;33:160-4.
44. Kalantar-Zadeh K, Lee GH, Block G. Relationship between dietary antioxidants and childhood asthma: more epidemiological studies are needed. Med Hypotheses 2004;62(2):280-90.