Hrvatsko iskustvo u liječenju rekombinantnim aktiviranim faktorom VII. pri transplantaciji jetre u djece

Devetero djece u dobi od devet mjeseci do 14 godina s terminalnim oboljenjem jetre liječeno je rekombinantnim aktiviranim faktorom VII. (rFVIIa) prije i/ili tijekom transplantacije jetre. Indikacije za transplantaciju jetre bile su bilijarna atrezija (3), koledokalna cista (2), kriptogena hepatalna ciroza (1), nedostatak antitripsina alfa-1 (1), progresivna obiteljska intrahepatalna kolestaza (PFIC) tip I. (1) i sindrom Crigler-Najjar tip I. (1). Cilj je potvrditi hemostatsku djelotvornost rFVIIa. Procjena koagulacije uključ ivala je sve parametre koagulacije, kao i protrombinsko vrijeme (PV; 25,1 ± 4,4 sekunde), aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme (APTV; 81,4 ± 29,6 sekundi) i broj trombocita (Tr; 64,8 ± 44,8 x 109/L). Rekombinantni aktivirani faktor VII. bio je primijenjen u dozi od 90 μg/kg tjelesne težine intravenskim putem kad konvencionalnim metodama nismo postigli hemostazu. Petnaest minuta poslije primjene rFVIIa, PV i APTV su se značajno poboljšali (PV 13,3 ± 1,6 sekundi, APTV 39,2 ± 2,6 sekundi), Tr se također značajno promijenio (73,6 ± 45,3 x 109/L). Statistička analiza učinjena je Studentovim t-testom za ovisne uzorke. Kad se uobičajenom terapijom ne može korigirati poremećaj koagulacije u djece s terminalnim oboljenjem jetre, rFVIIa omogućuje brzu i uspješnu korekciju PV i APTV.
Dostupno samo na engleskom. Kliknite ovdje za opširnije