Jugoslavenska pedijatrija - Časopis Udruženja pedijatara Jugoslavije 1958. – 1990.

Uz moto «Primum humanitas, alterum scientia» (Na prvome mjestu humanost, a zatim znanost), prof. dr. N i k o S k r i - v a n e l i , tadašnji predstojnik Pedijatrijske klinike Medicinskog fakulteta u Zagrebu, davne 1958. godine je kao glavni urednik napisao uvodnik prvoga broja novog časopisa Jugoslavenska pedijatrija. Na žalost, malo nas je ostalo koji se sjećamo pojedinosti iz toga vremena, a osobito godina koje su prethodile i u kojima su tekle pripreme oko pokretanja novoga časopisa – zajedničkoga glasila pedijatara tadašnje Jugoslavije. Iz spomenutog se uvodnika može iščitati da pokretanje takvog časopisa nije bilo jednostavno niti je išlo bez teškoća; evo tog odlomka iz Uvodne riječi u prvome broju novoga časopisa... Uz moto «Primum humanitas, alterum scientia» (Na prvome mjestu humanost, a zatim znanost), prof. dr. N i k o S k r i - v a n e l i , tadašnji predstojnik Pedijatrijske klinike Medicinskog fakulteta u Zagrebu, davne 1958. godine je kao glavni urednik napisao uvodnik prvoga broja novog časopisa Jugoslavenska pedijatrija. Na žalost, malo nas je ostalo koji se sjećamo pojedinosti iz toga vremena, a osobito godina koje su prethodile i u kojima su tekle pripreme oko pokretanja novoga časopisa – zajedničkoga glasila pedijatara tadašnje Jugoslavije. Iz spomenutog se uvodnika može iščitati da pokretanje takvog časopisa nije bilo jednostavno niti je išlo bez teškoća; evo tog odlomka iz Uvodne riječi u prvome broju novoga časopisa:
Udruženju pedijatara Jugoslavije napokon je pošlo za rukom da - poslije duže borbe s određenim, nažalost, još postojeć im ekskluzivnim zastarjelim iatrotehnič kim nazorima (podcrtao DM) - pokrene stručni časopis, čiji je program: oživotvorenje naprednih, u svijetu svugdje prihvaćenih, pedijatrijskih ideja. Današnje mlađe generacije naših pedijatara treba podsjetiti na to da je tadašnje Udruženje pedijatara Jugoslavije bila "krovna organizacija" za sva republička pedijatrijska društva ili pedijatrijske sekcije republičkih liječničkih društava. Republič ke su pedijatrijske sekcije (pa tako i Pedijatrijska sekcija tadašnjeg Zbora liječnika Hrvatske) u ono vrijeme bili glavni pokretači okupljanja i organizatori društvenog i stručnog rada pedijatara, svaka na svome geografskom području. Razumljivo je da su razine njihova rada i dostignuća odražavale opći stupanj – kako to reče S k r i v a n e l i – "zdravstvenog i kulturnog razvoja" odgovarajuć e sredine u kojima su društva djelovala. Na tome su području pedesetih godina još postojale goleme razlike "od Triglava do Đevđelije", na što se S k r i v a n e l i osvrće u svojoj uvodnoj riječi u kojoj daje naslutiti da je bilo teškoća oko definiranja profila i stručne razine zajedničkog časopisa: "Zbog toga je i razumljivo, da će u našoj Jugoslavenskoj pedijatriji biti iznesena i mišljenja s kojima se možda pojedinci neće složiti, ali uzevši u obzir različ itu nacionalnu pedijatrijsku patologiju u pojedinim našim republikama i krajevima, kao i veće razlike u zdravstvenom i kulturnom razvoju (podcrtao DM), Uredniš tvo smatra prijeko potrebnim, da se raspravljaju i takva pitanja, koja ponekad nisu obrađena s aspekta visoke nauke". U trenutku pokretanja novog pedijatrijskog časopisa na saveznoj razini godine 1958. u Zagrebu je već dvije godine (tj. od 1956.) izlazio Bilten Centra za zaštitu majke i djeteta, koji je osnovala dr. F i - s c h e r - S a r t o r i u s , a koji je poslije nastavio izlaziti pod nazivom Arhiv za zaštitu majke i djeteta sve do 1993. godine. Arhiv je bio namijenjen liječnicima koji su radili s djecom, a zadaća mu je u prvo vrijeme bila informiranje i edukacija, a dugoročno promicanje suvremenih socijalno-pedijatrijskih i preventivno-pedijatrijskih nastojanja.
Očito je da je pedesetih godina u Zagrebu bilo snaga i inicijativa za unapređ ivanje pedijatrijske struke izdavanjem čak dviju stručnih periodičnih publikacija, što je jedan od indikatora vodeće uloge zagrebačke pedijatrije toga vremena na razini cijele Jugoslavije.
S k r i v a n e l i se u uvodniku prvoga broja novoga časopisa poziva na potrebu sveobuhvatnog ("unitarističkog", "holistič kog") pristupa radu na očuvanju i unapređ ivanju zdravlja djece, gledajući na dijete ne samo kao na biološku jedinku nego u kontekstu svoje obitelji, društvene sredine i fizičke okoline u kojoj živi i u kojoj se razvija. Time S k r i v a n e l i nastavlja tradiciju zagrebačke pedijatrijske škole koju je utemeljio njegov prethodnik E r n e s t M a y e r h o f e r: "Da bi mogao ispuniti svoju odgovornu ulogu u društvu, svaki liječnik, a naročito pedijatar, kao zdravstveni - a to znači društveni - radnik, mora u području svoje djelatnosti poznavati povezanost djeteta i njegove okoline... Na temelju širokog poznavanja dječje biologije i patologije, ljudske naravi, socijalne sredine, dubokog smisla za racionalnu mjeru, i ustrajnog traženja i borbe za istinu, pedijatar će imati pravo na svoj položaj i funkciju u društvu, ako usto i svoju djelatnost temelji na nepristranom i neopozivom osjećaju lične i društvene odgovornosti". Ove vizionarske misli ostale su aktualne tijekom proteklih pola stoljeća, tako da im u današnje vrijeme ne treba ništa ni dodati ni oduzeti. Štoviše, zbog silnog napretka medicinske tehnologije koji, htjeli mi to ili ne htjeli, prijeti doslovnom dezintegracijom djeteta na bezbroj organa i funkcijskih sustava, tkiva, stanica i na kraju na hrpu molekula, ovakav stav je – što dalje razvoj odmiče – sve aktualniji. Pogleda li se naslovnica prvog broja novog časopisa, vidi se da je uz glavnog urednika N i k e S k r i v a n e l i j a 1958. godine uredništvo bilo sastavljeno od ni manje ni više nego 29 predstavnika svih većih pedijatrijskih ustanova Jugoslavije. Iz Hrvatske su uz urednika N i k e S k r i - vanelija tu bili još P e t a r E r a k, F e đ a F i s c h e r - S a r t o r i u s , E m i l N a j - m a n i T e a O b e r h o f e r - Š i k iz Zagreba te K a r l o P a n s i n i iz Rijeke, M a r i j a A n đ e l i n o v i ć iz Splita i N a d a K o v a č e v i ć - I v a n o v i ć iz Dubrovnika. Posao tehničkog urednika obavljali su prve godine izlaženja V e l jk o M a n d i ć i A l e k s a n d a r T i e - f e n b a c h iz Zagreba. Kasnije promjene urednika prikazane su kronološki na tablici.
1.

Urednici časopisa (Skrivaneli, Erak, Mardešić) bili su uvijek iz Zagreba, od osnivanja do njegova gašenja zbog raspada Jugoslavije. Iako je časopis bio formalno jugoslavenski, glavni stručni, organizacijski i financijski teret njegova izdavanja nosili su hrvatski pedijatri. Poseban doprinos edukativnoj vrijednosti časopisa ostvaren je redovitim objavljivanjem predavanja koja su održavana u okviru Jugoslavenske proljetne pedijatrijske škole u Splitu svake godine od 1986. do 1991.
Časopis je obavio golemu ulogu u stručnom opismenjivanju velikog broja naših pedijatara i u afirmaciji hrvatske pedijatrije na prostorima bivše države Jugoslavije, kao i izvan njezinih granica.

Prof. dr. NIKO SKRIVANELI (1900.-1962.)
Rođen je 1900. godine u Splitu, diplomirao na Medicinskome fakultetu u Zagrebu 1925. Pedijatriju je specijalizirao u Beču kod prof. H a m b u r g e r a , a nakon povratka u Zagreb postaje asistent u Klinici za pedijatriju kod prof. M a y e r - h o f e r a . Za vrijeme rata prisilno je premješten na rad u Sarajevo. Nakon završetka rata vratio se u Zagreb u Pedijatrijsku kliniku na Šalati. Godine 1947. bolnica na Rebru ulazi u sastav Medicinskog fakulteta, pa S k r i v a n e l i organizira klinički i nastavni rad dječjeg odjela na Rebru.
Odlaskom prof. M a y e r h o f e r a u mirovinu godine 1951. N i k o S k r i v a - n e l i postaje predstojnik Pedijatrijske klinike i pročelnik Katedre za pedijatriju. Predviđajući ubrzan razvoj pedijatrije u širinu, svojim organizacijskim sposobnostima i entuzijazmom ekipe mladih suradnika, pristupa reorganizaciji klinike na Šalati i Rebru osnivanjem subspecijalističkih pedijatrijskih odjela. Taj je organizacijski potez značajno potaknuo stručni razvoj, pobolj- šao medicinski rad i potaknuo znanstveni rad na klinici. Velikim dijelom zahvaljujući tako stvorenoj poticajnoj radnoj okolini, zagrebač ka Pedijatrijska klinika u to je vrijeme postala jedna od vodećih ustanova te vrste u bivšoj Jugoslaviji.
N i k o S k r i v a n e l i iskoristio je mogućnosti uspostavljanja stručnih veza s tada vodećim europskim pedijatrijskim klinikama i s najuglednijim pedijatrima toga vremena. Kao stipendist Rockefellerove fundacije, za studijskih je putovanja boravio u pedijatrijskim ustanovama u Zürichu, Baselu, Parizu, Amsterdamu, Leidenu, Kopenhagenu, Stockholmu i u drugim europskim metropolama. Pritom je umio uočiti progresivna strujanja i novosti u pedijatriji i prenijeti ih u našu sredinu. Zahvaljujući tome, zagrebačku su kliniku u to vrijeme posjećivali tad najugledniji europski profesori pedijatrije kao što su Debré iz Pariza, Fanconi iz Züricha, Ylppö iz Helsinkija, Wallgreen iz Stockholma, Weber iz Münchena i drugi. S k r i v a n e l i je još pripadao generaciji pedijatara iz ranog poslijeratnog razdoblja, koji se u klinici morao nositi s najširim spektrom patologije dječje dobi, pa stoga pripada među posljednje pedijatre univerzalnog tipa. To se vidi i iz širokog spektra njegovih publikacija koje obuhvaćaju tuberkulozu dječje dobi, reumatsku vrućicu, prehranu dojenčadi i njezine poremećaje, poliomijelitis, rahitis, anemije, zarazne bolsti i dr. Cjepkanje pedijatrije na pojedine subspecijalnosti, pojava koju je on vidovito predvidio osnivajuć i subspecijalističke odjele na klinici, u njegovo je vrijeme tek bilo započelo; no uz to je bio svjestan opasnosti koju nosi dezintegracija pedijatrije, na što je upozorio i u Uvodniku prvoga broja časopisa Jugoslavenska pedijatrija koji je pokrenuo. U našoj će sredini prof. S k r i v a - n e l i među ostalim biti zapamćen i kao osnivač i urednik časopisa Jugoslavenska pedijatrija, preko kojega se afirmirala hrvatska pedijatrija unutar bivše Jugoslavije, ali i izvan njezinih granica.

Prof. dr. PETAR ERAK (1915.-1977.)
Prof. dr. P e t a r E r a k bio je član redakcijskog odbora časopisa Jugoslavenska pedijatrija od njegova osnutka i dugogodiš nji bliski suradnik osnivača prof. S k r i v a n e l i j a . Prof. E r a k je od prvih brojeva časopisa sudjelovao u njegovom stvaranju, tako da je poslije S k r i v a n e l i j e v a odlaska 1963. godine preuzeo dužnost glavnog urednika koju je obavljao do smrti 1977. Veliko stručno i životno iskustvo i širinu pogleda na suvremenu pedijatriju znao je prof. E r a k tijekom dvadesetogodišnjeg rada oko uredivanja časopisa pretočiti u stranice časopisa Jugoslavenska pedijatrija, u njemu je ostavio neizbrisiv trag i trajno zadužio našu medicinsku publicistiku. Prof. E r a k je rođen 1915. godine u Veloj Luci na Korčuli. Diplomirao je 1940. godine na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1941. započeo je specijalizaciju iz pedijatrije u zagrebačkoj klinici pod vodstvom prof. M a y e r h o f e - r a. Nakon prekida tijekom ratnih zbivanja, 1947. godine je izabran za asistenta pri Katedri za pedijatriju u Zagrebu, gdje ga je u funkciji redovitog profesora i predstojnika klinike na Rebru 1977. godine zatekla prerana smrt.
Formiranju stručnog lika prof. E r a - k a znatno su pridonijeli studijski boravak u Francuskoj, gdje je tijekom 1948. i 1949. godine radio u pedijatrijskoj klinici prof. D e b r é a i u klinici za puerikulturu i nedonoščad prof. L e l o n g a , zatim boravak u klinici prof. C o c c i a u Firenzi, tad istaknutom centru za proučavanje tuberkuloznog meningitisa.
U prvim godinama poslije II. svjetskog rata, dok je u nas tuberkuloza među djecom bila jedan od najznačajnijih javno- zdravstvenih problema, prof. E r a k je u zajednici s prof. P a n s i n i j e m osnovao i vodio tzv. Streptomicinski centar za liječenje tuberkuloznog meningitisa u Pedijatrijskoj klinici na Šalati. U njemu su se obrazovali stručnjaci koji su širom zemlje prenosili znanje i iskustva u liječenju i suzbijanju te opake bolesti. Potkraj pedesetih godina dao je snažan poticaj razvitku pedijatrijske neurologije, a posebno dijagnostici i liječenju epilepsije u Klinici za dječje bolesti na Rebru. U taj okvir spada i njegovo sudjelovanje u stvaranju kriterija za evidenciju, kategorizaciju i rehabilitaciju djece ometene u psihofizičkom razvoju u odgovarajućim saveznim i republičkim institucijama po- četkom šezdesetih godina. U ovome okviru nije moguće nabrojiti njegove brojne i raznovrsne društvene i javne funkcije kao i odlikovanja i priznanja što ih je tijekom života primio.

Prof. dr. sc. DUŠKO MARDEŠIĆ (1930.)
Rođen u Splitu 1930. Diplomirao u Zagrebu 1955. Od 1959. do 1963. na specijalizaciji pedijatrije u Medicinskom centru Sisak i u Klinici za pedijatriju KBC Zagreb. Od 1963. do 1996. pedijatar na službi u Klinici za pedijatriju na Rebru (asistent 1969., docent 1977., redovni profesor 1987.). Od 1996. do 2001. godine na službi u Klinici za pedijatriju Kliničke bolnice Osijek. Od 2001. u mirovini. Od 1967. do 1969. godine stipendist Zaklade A.v. Humboldt u Münchenu, Düsseldorfu i Heidelbergu. Višekratni studijski boravci od 1-3 mjeseca u Beču te u Bostonu, Los Angelesu i San Diegu. Obavljao dužnost predstojnika Klinike za pedijatriju KBC Zagreb od 1991. do 1996. i predstojnika Klinike u Osijeku od 1996. do 2001. Kao član prvog znanstveno- nastavnog vijeća suosnivač je Medicinskog fakulteta u Osijeku i organizator tamošnje pedijatrijske katedre. Godine 1975. u Klinici za pedijatriju na Rebru utemeljio odjel za nasljedne metaboličke bolesti djece, a istodobno je organizirao hrvatski program novorođenačkog skrininga na fenilketonuriju i konatalnu hipotireozu u cjelokupnoj novorođenačkoj populaciji Hrvatske.
Voditelj triju znanstveno-istraživačkih projekata što ih je financiralo Ministarstvo znanosti (1980. do 1996.); mentor četirima doktorima znanosti i sedmorici magistara znanosti.
Bibliografija obuhvaća 165 jedinica u domaćim i inozemnim časopisima uz autorstvo poglavlja u nekoliko knjiga. Godine 1984. objavio knjigu Mardešić i suradnici: Pedijatrija za studente Medicinskog fakulteta u Zagrebu i Osijeku (od 1984. do 2003. – 7 izdanja); to je prvi udžbenik pedijatrije u Hrvatskoj poslije Mayerhofer- Dragišićeve Pedijatrije iz godine 1948. Dugogodišnji urednik časopisa Jugoslavenska pedijatrija (od 1965. tehnički, od 1977. do 1990. glavni urednik), suosnivač i počasni urednik časopisa Paediatria Croatica (1993).
Uz dodiplomsku nastavu pedijatrije na Medicinskim fakultetima u Zagrebu i Osijeku, bio je voditelj ili suvoditelj poslijediplomskih studija Klinička pedijatrija, Perinatalna medicina i neonatologija i suvoditelj redovnih tečajeva trajnog usavrš avanja liječnika u Zagrebu (Pedijatrija danas) i Osijeku (Pedijatrijski simpoziji), te triju međunarodnih Pedijatrijskih simpozija Alpe-Jadran. Organizator stručnih kongresa (Jugoslavenski kongres pedijatara, Split 1967, Drugi hrvatski pedijatrijski kongres, Dubrovnik 1997.).
Član HLZ-a od 1957., začasni član od 1997. Predsjednik Pedijatrijske sekcije ZLH-a od 1989 do 1993., prvi predsjednik Hrvatskog pedijatrijskog društva HLZ-a (1993. do 1997.); dopisni član Österreichische Gesellschaft für Kinderheilkunde. Redovni član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske od 1994.
Odlikovan medaljom rada sa srebrnim vijencem 1974. i odličjem Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske 2006.