Pedeset godina časopisa Paediatria Croatica

Doc. prim. dr. sc. Fe|a Fischer-Sartorius
Prof. dr. sc. Karlo Pansini
Prof. dr. sc. Vladimir Kolbas
Prim. dr. sc. Renata Lokar-Kolbas
Pedeset je godina prošlo otkad je u jesen 1956. godine objavljen eksperimentalni broj prvog pedijatrijskog časopisa u ovoj regiji. Skromnog izgleda, otipkan na pisaćem stroju i šapirografiran u tadaš njem izdavačkom poduzeću „Zaštita zdravlja“, pojavio se Bilten Centra za zaštitu majki i djece. Pokrenula ga je ravnateljica Centra doc. dr. F e đ a F i - s c h e r S a r t o r i u s , koja je svojim dugogodišnjim radom dala značajan doprinos razvoju socijalne pedijatrije, organizaciji službe za zdravstvenu zaštitu djece i edukaciji pedijatrijskih kadrova. Časopis je pokrenula, kako je to u uvodniku navela, radi ″izobrazbe i usavršavanja zdravstvenih radnika, liječnika pedijatra i liječnika praktičara na području zdravstvene zaštite majke i djeteta.“ Centar za zaštitu majke i djeteta je uz potporu UNICEF-a započeo radom 1. studenog 1956. godine, a već u prosincu 1956. objavljen je prvi broj Biltena. Zastupajući doktrinu i danas aktualne holističke medicine, doc. prim. dr. F i s c h e r S a r t o - r i u s je težila integraciji zdravstvene zaštite majke i djeteta, stavljajući u ravnopravni položaj prevenciju i liječenje, pojedinca i obitelj. Bilten je bio tako dobro primljen da je već iduće godine počeo redovito izlaziti dvomjesečno i u kvalitetnom tisku Grafičke škole pod nazivom Arhiv za zaštitu majki i djece. I kao što je pisana riječ u stručnim i znanstvenim časopisima postala brzo standardni način komunikacije u znanstvenom svijetu, brišući granice modernoj znanosti, tako je i tadašnji Arhiv za zaštitu majke i djece brisao granice, postavši poveznica svih hrvatskih regija s europskim i svjetskim stvaralaštvom. U početku je njegov značaj bio pretežno informativan, on je pedijatre i liječnike opće medicine informirao o osnovnim problemima zdravstvene zaštite majki, djece i mladež i. Donosio je kratke preglede iz područ ja preventivne, kliničke i socijalne pedijatrije. Uz tu neposrednu praktičnu ulogu objavljivale su se informacije o suvremenim dostignućima – osvrti na novoizaš le knjige u svijetu i u nas te komentari o zanimljivim svjetskim dostignućima, čime se htjelo dati širi uvid u aktualna zbivanja u medicini... Pedeset je godina prošlo otkad je u jesen 1956. godine objavljen eksperimentalni broj prvog pedijatrijskog časopisa u ovoj regiji. Skromnog izgleda, otipkan na pisaćem stroju i šapirografiran u tadaš njem izdavačkom poduzeću „Zaštita zdravlja“, pojavio se Bilten Centra za zaštitu majki i djece. Pokrenula ga je ravnateljica Centra doc. dr. F e đ a F i - s c h e r S a r t o r i u s , koja je svojim dugogodišnjim radom dala značajan doprinos razvoju socijalne pedijatrije, organizaciji službe za zdravstvenu zaštitu djece i edukaciji pedijatrijskih kadrova. Časopis je pokrenula, kako je to u uvodniku navela, radi ″izobrazbe i usavršavanja zdravstvenih radnika, liječnika pedijatra i liječnika praktičara na području zdravstvene zaštite majke i djeteta.“ Centar za zaštitu majke i djeteta je uz potporu UNICEF-a započeo radom 1. studenog 1956. godine, a već u prosincu 1956. objavljen je prvi broj Biltena. Zastupajući doktrinu i danas aktualne holističke medicine, doc. prim. dr. F i s c h e r S a r t o - r i u s je težila integraciji zdravstvene zaštite majke i djeteta, stavljajući u ravnopravni položaj prevenciju i liječenje, pojedinca i obitelj. Bilten je bio tako dobro primljen da je već iduće godine počeo redovito izlaziti dvomjesečno i u kvalitetnom tisku Grafičke škole pod nazivom Arhiv za zaštitu majki i djece. I kao što je pisana riječ u stručnim i znanstvenim časopisima postala brzo standardni način komunikacije u znanstvenom svijetu, brišući granice modernoj znanosti, tako je i tadašnji Arhiv za zaštitu majke i djece brisao granice, postavši poveznica svih hrvatskih regija s europskim i svjetskim stvaralaštvom. U početku je njegov značaj bio pretežno informativan, on je pedijatre i liječnike opće medicine informirao o osnovnim problemima zdravstvene zaštite majki, djece i mladež i. Donosio je kratke preglede iz područ ja preventivne, kliničke i socijalne pedijatrije. Uz tu neposrednu praktičnu ulogu objavljivale su se informacije o suvremenim dostignućima – osvrti na novoizaš le knjige u svijetu i u nas te komentari o zanimljivim svjetskim dostignućima, čime se htjelo dati širi uvid u aktualna zbivanja u medicini.
Od 1964. do 1975. godine urednik je bio prof. dr. sc. K a r l o P a n s i n i , koji je u Arhivu sagledao izvanrednu moguć nost održavanja kontinuiteta stučne misli, mjesto komunikacije, živ izvor i protok informacija, mjesto rješavanja goruć ih pitanja tadašnje pedijatrijske prakse. Profesor P a n s i n i časopisu daje novi format. I dalje izlazi kao dvomjeseč nik, a već 1964. u Arhivu postoje rubrike (Uvodnik, Radovi, Prikaz bolesnika, Novi lijekovi, Kongresi, Referati, Iz literature te Vijesti iz Instituta za zaštitu majki i djece i Obavijesti).To razdoblje obilježavaju članci što obrađuju patologiju koja je prevladavala u našoj populaciji te napisi o prioritetnim problemima u zaštiti zdravlja u našoj regiji. Časopis je bio dinamičan, uvijek okrenut aktualnim temama, kako u izučavanju etiologije, mogućnostima sprječavanja i liječenja bolesti tako i u epidemiologiji – utvrđivanju učestalosti, pobola, pomora i moguć- nosti primjene odgovarajućih preventivnih mjera. Već od prvih stranica Arhiva potiče se multidisciplinski vid zdravstvene zaštite djece. Časopis se tematski i brojem radova sve više širio, te na zasadama multidisciplinarnosti i timskog rada prof. P a n s i n i osniva u proširuje Urednički odbor i Savjet Arhiva. Njegov pogled na univerzalnost znanstvene misli i na mjesto Hrvatske pedijatrije u Europi očitava se i u međunarodnom sastavu Savjeta. Kroz bogatu razmjenu sa stranim časopisima Arhiv uspješno upoznaje stranu medicinsku javnost s naporima i rezultatima koji se postižu u našoj pedijatrijskoj struci. Na mjestu urednika prof. dr. sc. K a r - l a P a n s i n i j a naslijedio je 1975. prof. dr. sc. V l a d i m i r K o l b a s , cijenjeni stručnjak, ne samo u domaćoj nego i u međunarodnoj medicinskoj javnosti, kako zbog svojih stručnih tako i zbog svojih ljudskih kvaliteta. Uz opsežan stručni i znanstveni rad u području pedijatrijske alergologije i kliničke imunologije prof. K o l b a s se isticao i svojim radom nastavnika kojim je odgojio mnoge mlade naraštaje naših liječnika. Plodonosan stvaralac mnogobrojnih znanstvenih i stručnih radova, udžbenika i knjiga, brojnih tekstova u časopisima i drugim edicijama, nadahnut pjesnik i pisac nježnih i sjetnih stihova, prof. dr. sc. V l a d i m i r K o l b a s bio je erudicijom i senzibilitetom prava osoba za vođenje suvremenog časopisa. S posebnom se pozornošću posvetio uređivanju i vođenju Arhiva u koji je utkao godine svog požrtvovnog rada i ljubavi prema pisanoj riječi. Kako je pod njegovim vodstvom časopis stasao, tako su se sve više objavljivali izvorni istraživački i stručni radovi iz područ ja pedijatrije i srodnih struka, uključ ujući dječju kirugiju, ortopediju, okulistiku, dječju adolescentnu ginekologiju i dr. Objavljuju se i pojedini tematski brojevi koji obrađuju aktualna područja dječje zaštite (Savjetovanje o prehrani, Prinatalni mortalitet, Kongenitalne malformacije, Dječja infektologija i dr.), a objavljeno je i više monografija. Časopis se osuvremenjuje pa se 1987. godine uvodi vankuverska nomenklatura. Kad su prof. K o l b a s a sustigle godine i premorenost, vođenje časopisa preuzela je njegova R e n a t a , uvijek uz njega kad su mu u poznoj dobi bili potrebni poticaj i potpora. Prim dr. sc. R e n a t a L o k a r - K o l - b a s niz je godina bila desna ruka svom suprugu, pomažući mu u uređenju Arhiva. Podsjetimo se, bilo je to još vrijeme bez računala i interneta kad je bilo mnogostruko teže raditi u izdavaštvu. S velikim entuzijazmom borila se i u trenutcima kad je časopis bio u financijskim teškoćama, kad je nedostajalo dobrih članaka. Njenom ustrajnošću, ali i potporom izdavača, časopis je opstao i u teškim danima rata u Hrvatskoj i nemilih događaja koji su ostavili trag i na mnogobrojnim stranicama Paediatriae Croaticae. I tada, kao i u mnogim prijašnjim godinama, časopis odražava našu stvarnost - olovna vremena u kojima smo radili i stvarali. U novoj državi 15. siječnja 1993. godine osniva se Hrvatsko pedijatrijsko društvo, a Arhiv za zaštitu majke i djeteta se objedinjuje sa časopisom Jugoslavenska pedijatrija, te pod nazvom Paediatria Croatica postaje njegovo službeno glasilo, a potom glasilo Hrvatskog pedijatrijskog društva, Hrvatskog društva za školsku i sveučilišnu medicinu, Hrvatskog društva za dječju kirurgiju i Hrvatskog društva za dječju ortopediju. Izdavač časopisa, sljednika Arhiva, i dalje je ista ustanova - nekadašnji Centar, pa zatim Institut za zaštitu majki i djece, koji od sada djeluje pod novim imenom Klinika za dječje bolesti Zagreb. Po- časnim urednikom postaje prof. D u š k o M a r d e š i ć . Časopis je znanstveno- stručnog obilježja. Objavljuje izvorne znanstvene, pregledne i stručne članke iz područja fiziologije i patologije duševnog i tjelesnog razvoja djece od prenatalnog razdoblja do adolescentne dobi. Postavši urednica, prim. dr. sc. R e n a t a L o k a r K o l b a s , okretna i djelotvorna, uvijek u želji za novim, brzo je uočila da je došao ključni trenutak promjena u izdavašvu koje je naglo izašlo iz vremena pisaćih strojeva i okrenulo se novim tehnologijama. Došlo je informatičko doba, otvorivši neslućene mogućnosti znanstvenoj misli i izmijenivši način na koji se širi znanstvena i stručna riječ. Prim. dr. sc. R e n a t a L o k a r K o l b a s je kroz projekt CARNeta među prvima u Hrvatskoj uvela časopis u informatičku eru, te tako donijela novu komunikacijsku kvalitetu u našoj sredini. Sukladno novim smjernicama, časopis se obnovio te pojavio na internetu u digitalnom obliku, kako bi se olakšalo obljavljivanje i povećala dostupnost objavljenih sadržaja. Na taj su način čitatelji/ korisnici mogli na mreži pregledavati sadržaj novih brojeva, pročitati sažetke te prema želji otvarati i čitati radove u potpunom obliku, dobiti njihov ispis na papiru ili ih pohraniti na svoja osobna računala. U prvim godinama ta prednost nije bila ni toliko očita, jer se malo ljudi služilo novim informacijskim tehnološkim dostignuć ima. Pravu vrijednost ovog pothvata možemo vidjeti tek sada, nakon desetak godina, kad je internet prisutan gotovo u svakom domu, kad smo preko mrežnih spona povezani sa cijelim svijetom i kad smo svjedoci prelaska svih svjetskih časopisa na brzo digitalno prezentiranje. Članci u digitalnom obliku se oko 100 puta više koriste od onih u klasičnom, pisanom obliku, a sukladno tomu je višestruko povećana i njihova citiranost.
Kao urednica prim. dr. sc. R e n a t a L o k a r K o l b a s djeluje sve do svog odlaska u mirovinu 1999. godine, a zamjenjuje je dotadašnja tajnica časopisa prof. dr. sc. I n g e b o r g B a r i š i ć . Imajući trajan oslonac u prim. dr. sc. R e n a t i L o k a r K o l b a s i u prim. dr. I v i L i g u t i ć u , zamjeniku urednika, te koristeći se njihovim savjetima i dugogodišnjim iskustvom, prof. I n g e - b o r g B a r i š i ć trudi se ostvariti kontinuitet ciljeva i podići kvalitetu časopisa. Danas Paediatria Croatica objavljuje izvorna istraživanja ili zapažanja iz šireg područja problematike zdravstvene zaštite u dječjoj dobi. Časopis se zalaže za objavljivanje znanstvenih radova, preglednih i stručnih članaka iz subspecijalističkih pedijatrijskih disciplina - dječje gastroenterologije, pulmologije i alergologije, imunologije, kardiologije, nefrologije, hematologije, onkologije, endokrinologije, neonatologije, intenzivne medicine i neuropedijatrije. Uz supspecijalističke pedijatrijske teme objavljuju se i radovi s tematikom struka srodnih pedijatriji – dječje kirurgije, dječje otorinolaringologije, okulistike, stomatologije, dječje anesteziologije, ortopedije, dječje psihijatrije i psihologije te školske medicine. Posebnu pozornost posveć ujemo prikazu djelatnosti iz područja javnog zdravstva, socijalne i preventivne pedijatrije, imajući u vidu važnost utjecaja preventivnih mjera na zdravlje djece i mladež i. Objavljuju se i radovi iz područja klinič ke farmakologije, toksikologije, genetike, embriologije i histologije, patologije i drugih bazičnih struka ako su vezane za dječju dob.
Kako je časopis Paediatria Croatica glasilo Hrvatskog pedijatrijskog društva i njegovih ogranaka, te Hrvatskog društva za školsku i sveučilišnu medicinu, ova društva svojim članovima na našim stranicama kroz uvodnike, komentare i radove redovito predstavljaju suvremena stajališ ta struke nastala usuglašavanjem oko pojedinih pitanja dijagnostike, liječenja te praćenja rasta i razvoja djece i mladih ljudi. Časopis svojim djelovanjem popularizira pedijatrijsku struku, predstavlja stajališ ta Hrvatskog pedijatrijskog društva i Hrvatskog društva za školsku i sveučiliš nu medicinu, te ujedno zastupa interese djeteta i bori se za afirmaciju zaštite djece i majčinstva.
Paediatria Croatica danas izlazi četiri puta na godinu, a uz redovne brojeve se u obliku suplemenata redovito tiskaju i sažetci kongresa Hrvatskog pedijatrijskog društva, Hrvatskog društva za školsku i sveučilišnu medicinu, te sažetci radova mnogih drugih kongresa i simpozija kao što su Hrvatski kongresi humane genetike, Mediteranski susreti i simpoziji iz dječje neurologije, Simpoziji socijalne pedijatrije, Alpe Adria i dr. U cijelosti se tiskaju predavanja koja se održavaju svake godine na Hrvatskoj proljetnoj pedijatrijskoj školi u Splitu, kao i predavanja održana na odabranim tečajevima trajne edukacije Medicinskog fakulteta Sveu- čilišta u Zagrebu. Prispjeli radovi razmatraju se na sastancima Uredničkog odbora, koji se sastaje nekoliko puta na godinu, o čemu se vodi zapisnik. Na sastancima Uredničkog odbora rukopisi se, ovisno o tematici, dodjeljuju pojedinim članovima Uredničkog odbora, koji u funkciji mentora daju prvu recenziju i komentar rukopisa, a zatim se uz njihove eventualne opaske članci dodjeljuju recenzentima, tako da svaki rad ima dvostruku anonimnu pismenu recenziju. Bude li jedna od recenzija negativna ili ako se mišljenja recenzenata o kvaliteti rada bitno razlikuju, rukopisi se upućuju trećem recenzentu. Nakon popravka članci se analiziraju i konačno prihvaćaju za tisak na sastancima Uredništva. Članci se objavljuju na hrvatskom jeziku uz sažetak na engleskom ili na engleskom jeziku uza sažetke na hrvatskom. Imamo plodnu razmjenu sa 60-ak domać ih i stranih časopisa, a časopis je indeksiran u najvećoj europskoj bibliografskoj bazi podataka EMBASE/Excerpta Medica (Elsevier).
Nastojimo da časopis u svemu zadovolji kriterije suvremenog izdavaštva, kako u pogledu tehničke revizije, vizualnog oblikovanja, kvalitete tiska tako i u pogledu jezične obrade i konzistencije stila. Na web stranicama našeg časopisa (internet adresa http://www.paedcro.com) mogu se naći naslovnice i sažetci radova svih dosad izašlih brojeva od broja 3-4/1997. godine do današnjeg svečanog broja. Članci u starijim brojevima (3-4/1997. do 4/2004.) dostupni su svima u cijelosti, a noviji brojevi dostupni su u cijelosti pretplatnicima uz zaporku (1/2005. do danas). Nastojimo trajno usavršavati grafičko sučelje časopisa na mreži, pa je ono nedavno obnovljeno, s novim mogućnostima pretraživanja. Uz dosad moguće pretraživanje po imenima autora, broju i godini izdanja te deskriptorima, sad je moguće pretraživanje po velikom broju pojmova i po temama. Postavljene su nove veze s mrežnim stranicama drugih srodnih časopisa poput Archives of Disease in Childhood, Pediatrics, The Journal of Pediatrics, Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa, Medicinskim fakultetom i izdavačem, Hrvatskim liječničkim zborom, Hrvatskom znanstvenom bibliografijom, National and University Library, General Pediatrics, American Academy of Pediatrics. Moguć e je on-line predavanje rukopisa, te praćenje radova koji su u tisku, uz trajnu komunikaciju s tajništvom časopisa. Kroz portal Hrčak (Portal znanstvenih časopisa RH) dostupni smo i na alternativan način, koji je možda brže prepoznatljiv korisnicima u svijetu, uključujući i knjižnice. Vjerujemo da će veća vidljivost i dostupnost u budućnosti povećati čitanost objavljenih radova, pa sukladno tome i citiranost, što je daljnja motivacija autorima za objavljivanje u našem listu. Nastojanja Uredništva nisu samo da izgledom časopisa i digitalnim oblikom zadovolje suvremene standarde nego da potiču kolege na objavljivanje svojih vrjednijih istraživanja, kako bi Paediatria Croatica i sadržajno trajno poboljšavala svoju kvalitetu.
Ovu zadaću smatramo ključnom za opstanak časopisa i sva naša nastojanja bit će uzaludna ako cijela pedijatrijska struka ne prihvati ovaj izazov. Zadaća cijele zajednice kojoj je interes zaštita zdravlja djece jest da trajno radi na unapređ enju broja i kvalitete prispjelih radova, kako bi časopis bio kompetitivan na međunarodnoj razini te za indeksiranje u vrjednijim bazama, što je naš cilj u idućem razdoblju.
Naklada časopisa je u porastu, što govori u prilog tomu da postoji stručno i znanstveno zanimanje za njegovo izlaženje. Časopis se tiska u nakladi od oko 1450 primjeraka. Imamo razmjenu sa 52 časopisa (37 domaća i 15 inozemnih). Jednom broju naših uvaženih umirovljenih kolega šaljemo primjerke časopisa besplatno.
Izuzetno cijenimo trajnu potporu koju Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa pruža našem časopisu. Nadamo se da smo dosad opravdali povjerenje Ministarstva, te da će nas i ono, prepoznavši naše specifičnosti, i dalje podupirati u nastojanjima da ostvarimo kvalitetan časopis, koji će kao aktivan čimbenik zna- čajno pridonijeti kvaliteti zaštite zdravlja djece u Republici Hrvatskoj. Što reći u zaključku? Prošle su mnoge godine, izmijenili su se urednici – doc. Feđa Fischer Sartorius , prof. Karlo Pansini , prof. Vlado K o l b a s , prim. R e n a t a L o k a r K o l b a s koji su svaki na svoj način djelovali oblikujući časopis, dajući mu svoj pečat i osluškujući ono što donosi novo vrijeme i nova medicina. Unatoč tomu, osnovne smjernice koje su vodile nekadaš nji Bilten, a potom i Arhiv za zaštitu majke i djeteta, a danas Paediatriu Croaticu ostale su zapravo neizmijenjene. Časopis vodi želja za informiranjem, trajnom izobrazbom i povezivanjem svih onih koji su uključeni u brigu za zdravlje majki i djece. U ovom časopisu svi pou- čavamo i učimo od drugih, on je mjesto za polemiku, iznošenje stručnih problema, nastojanja da poboljšamo naš rad u zaštiti djece u Hrvatskoj, ali i mjesto na kojem ćemo imati prilike upoznati se sa suvremenim znanstvenim dostignućima iz područ ja pedijatrije. Bez pisane riječi, koja objedinjuje pojedinač ne napore donoseći nove misli, teško je zamisliti napredak u medicini. Listajuć i stare brojeve Arhiva, razmišljamo o tome kako bi bez ovih, sad već prašnjavih listova, došlo ne samo do zaborava mnogih vrijednih misli nego do fragmentacije, pa i dezintegracije povijesnog tijeka, onih finih niti koje povezuju ljude i ideje, osvjetljavaju životne okolnosti i trenutke koji su doveli do važnih koraka u našoj pedijatriji, a koji, ako se na vrijeme ne uhvate i ne zabilježe, nestaju u sjećanjima ljudi koji su i sami usputni prolaznici, trenutak u vremenskom tijeku. I premda ono što smo s ponosom napisali danas kao novu znanstvenu misao, već sutra postaje starom povijesnom činjenicom i premda smo svjedoci ubrzavanja ove pojave ad absurdum, ipak je vrijedno biti trkač u toj trci s vremenom. Jednom, osvrnuvši se iza sebe, prilikom neke godišnjice u nekom časopisu, u pisanoj riječi ili na mrežnoj stranici, gledajući rukopise kroz mnoge godine, vidjet ćemo, uz mnoge, trasiran i naš put trkača na duge staze. Sretni su oni koji će, poput profesora M a r d e š i ć a u našem lipanjskom broju, pri kraju puta moći reći da u toj trci ništa ne bi promijenili.

Doc. prim. dr. sc. FEĐA FISCHER-SARTORIUS (1901.-1990.)
Doc. prim. dr. sc. Feđa Fischer - Sartorius rođena je 1901. godine u Selcima (nekadašnji SSSR), gdje joj se otac u to vrijeme nalazio na radu. Medicinski fakultet pohađala je u Njemačkoj a diplomirala je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Hamburgu. Specijalizaciju iz pedijatrije završila je na Klinici za pedijatriju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Muensteru. Tu nastavlja svoj rad kao sveučilišna asistentica i u tom razdoblju objavljuje više radova iz područja kliničke pedijatrije.
Kao mlada specijalistica, doc. F i - s c h e r - S a r t o r i u s se u svojoj 36. godini vraća u Zagreb, gdje najprije radi u Gradskom dječjem ambulatoriju, a potom 1940. odlazi u Koprivnicu gdje preuzima mjesto upraviteljice Školske poliklinike. Iskustvo stečeno u kliničkoj praksi obogać uje praktičnim radom na terenu. Prvi put u našoj zemlji osniva patronažnu službu u sklopu dispanzera za zaštitu djece, koji je usko vezan za školsku polikliniku, a koji djeluje ne samo kao mjesto zbrinjavanja oboljele djece nego kao mjesto na kojem se provode preventivne mjere i zdravstvena edukacija, u skladu sa suvremenim pogledom na ulogu socijalne medicine u zaštiti zdravlja djece i cijele obitelji.
Zahvaćena vihorom II. svjetskog rata, sredinom 1943. godine pridružuje se Narodnooslobodilač koj borbi kao liječnica VI. korpusa. U ljeto 1944. god. postaje upraviteljica civilne bolnice na Psunju, a u jesen iste godine imenovana je za zdravstvenog referenta Okružnog Narodnog odbora u Novoj Gradiški. Prošavši životnu školu koju donose ratna stradanja, ponovo se vraća u Zagreb, gdje preuzima izazovnu zadaću vođenja Dječjeg odjela bolnice na Rebru, a potom i dječjeg odjela bolnice Dr. Mladen Stojanović (današnja bolnica „Sestre milosrdnice“). Dvije godine radi kao načelnica Uprave za zaštitu majki i djece Komiteta za zaštitu narodnog zdravlja vlade FNRJ, a zatim se, na vlastitu želju, vraća u Zagreb, gdje preuzima dužnost voditeljice Odjela zaštite majki i djece Narodne Republike Hrvatske. Stvara mrežu zdravstvenih ustanova usmjerenih prema zaštiti zdravlja djece te postaje začetnica mnogih preventivnih programa. Dvije godine nakon toga osniva Dječju bolnicu u Zagrebu, u Klaićevoj ulici (današnja Klinika za dječje bolesti Zagreb) sa 150 kreveta. U sklopu bolnice organiziran je i prvi kirurški odjel specijaliziran za dječju dob. Tako je doc. dr. sc. F e đ a F i s c h e r - S a r t o r i u s , u burnoj poratnoj dekadi, pridonijela radu svih triju zagrebačkih pedijatrijskih klinika. Sve su one pronašle svoj vlastiti razvojni put, odgojile generacije pedijatara te su još danas glavni pokretači suvremene pedijatrijske struke u Hrvatskoj.
Po vladinom nalogu 1953. god. organizira rad Centra za zaštitu majke i djeteta te postaje ravnateljicom ove ustanove. Centar, realiziran uz pomoć UNICEF-a, započinje radom 1. studenog 1956. godine i preuzima organizaciju službe za zaštitu majke i djeteta u Hrvatskoj. U ovoj se ustanovi razvija živa stručna, znanstvena i nastavna djelatnost. Doc. F i - s c h e r - S a r t o r i u s smatrala je da je glavna zadaća Centra izobrazba i usavr- šavanje zdravstvenih radnika, uključujući ne samo terapijske nego i preventivne i socijalne vidove zdravstvene zaštite majki i djece. Poticala je održavanje stalne veze liječnika s terena koji su se odgajali u Centru s matičnom ustanovom, što je dovelo do plodonosne suradnje i bilo im značajna potpora u radu. U Centru za zaštitu majki i djece obrazovale su se i dječje njegovateljice, studenti medicine i polaznici Škole narodnog zdravlja "Andrija Štampar". Pokrenula je i tečajeve iz socijalne pedijatrije, koji su prerasli u poslijediplomske tečajeve zaštite majke i djeteta. Prvi takav tečaj organiziran je 1954. godine i jedan je od četiriju najstarijih poslijediplomskih tečajeva na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ti se tečajevi nastavljaju u kontinuitetu više od pedeset godina, sve do današnjeg dana. Bila je uključena i u brojne znanstveno istraživačke programe, što je rezultiralo nizom radova te mnogobrojnim predavanjima u zemlji i inozemstvu. Godine 1959. izabrana je u zvanje docentice na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bila je predsjednica komisije UNICEF-a za Hrvatsku i sudjelovala u radu društava kao što su „Naša djeca“ i „Društvo žena“, a za svoj rad primila je niz povelja i odlikovanja. U stalnom stvaranju doc. prim. dr. F e đ a F i s c h e r - S a r t o r i u s nije se zaustavila samo u organiziranju, stvaranju institucija i kadra posvećenog zdravstvenoj zaštiti dječje populacije. Ona 1956. god. pokreće i Bilten Centra za zaštitu majke i djeteta pa tako postaje osnivačicom prvog pedijatrijskog časopisa u cijeloj regiji. Časopis nastavlja svoj rad pod nazivom Arhiv za zaštitu majke i djeteta, a potom, ujedinivši se s Jugoslavenskom pedijatrijom, djeluje od 1993. kao Paediatria Croatica, časopis na kojem počiva aktualna hrvatska pedijatrijska misao, dajući snažan poticaj razvoju socijalne pedijatrije, poboljšanju ogranizacije službe dječje zaštite te unapređenju liječenja i zbrinjavanja malih bolesnika. Ovo je samo crtica jednog impresivnog životopisa što ocrtava lik osobe koju većina nas poznaje samo po čuvenju. Što nam govori ovaj životni put? Iz njega izbija životna snaga osobe koja je bila odlučan i ustrajan graditelj, žena velike erudicije i velikih ideja, neumorni pokretač promjena nabolje.
Hrvatska pedijatrija zahvalna je doc. prim. dr. F e đ i F i s c h e r - S a r t o - r i u s na bogatim zasadama što ih je svojim radom ostavila naraštajima ispred sebe.

Prof. dr. sc. KARLO PANSINI (1915.-1975.)
Prof. dr. sc. K a r l o P a n s i n i rođen je 1915. godine u Korčuli. Klasičnu gimnaziju završio je u Splitu 1933. a Medicinski fakultet 1939. u Zagrebu. U svibnju 1941. odlazi u Lumbardu na Korčuli, gdje uza skrb za bolesnike pomaže Narodnooslobodilač ku borbu. U idućim godinama prvi put se sustavnije susreće s problemima dječje dobi kao liječnik u dječjoj bolnici u El Schattu u Egiptu. Nakon svršetka rata uhvatio se ukoštac s teškim posljedicama ratnih razaranja, stradanja i neimaštine. U rujnu 1945. postaje bolnički liječnik na dječjem odjelu Zakladne bolnice Rebro, a 1946. asistent Pedijatrijske klinike. Kao stipendist Svjetske zdravstvene organizacije, usavršava se u Parizu kod prof. D e - b r é a (1948./49.) a potom 1950. pohađa međunarodni dvomjesečni seminar iz dječje tuberkuloze u Parizu. Nadahnut ovim radom te iskustvima centara u Švicarskoj i Italiji, uz profesora S c r i v a - n e l i j a aktivira i vodi Streptomicinski centar. Centar uspješno djeluje, uvodeći nove metode liječenja i spašavajući živote mnoge djece koja su djelotvornim liječenjem izbjegla neminovnu smrt. Godine 1952. postaje docent na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.
Kad je na inicijativu prof. dr. A n - d r i j e Š t a m p a r a potaknuto osnivanje Medicinskog fakulteta u Rijeci, prof. K a r l o P a n s i n i se pun entuzijazma zauzima za ovu ideju, organizirajući nastavu i promovirajući rad ove ustanove. Godine 1956. izabran je za izvanrednog profesora, a u prosincu 1961. postaje i redoviti profesor pedijatrije na riječkom medicinskom fakultetu, na kojem obavlja i funkciju dekana. Tijekom svog boravka u Rijeci ne samo da je značajno pomogao afirmaciji novonastalog medicinskog fakulteta, nego je i potaknuo osnivanje opće dječje bolnice na Kantridi. Zalažući se za koncepciju multidisciplinarnosti i integriranosti zaštite djece, u sklopu ove bolnice uz dječji odjel osnovao je odjel za rehabilitaciju, a potom i odjel dječje kirurgije, pa je tako među prvima u nas postavio suvremenu koncepciju liječenja u pedijatriji „sve za djecu pod jednim krovom“. Kad je 1964. izabran za redovitog profesora na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, odlazi u glavni grad gdje postaje ravnatelj Centra za zaštitu majki i djece. Nastavljajući rad svoje prethodnice doc. dr. F e đ e F i s c h e r - S a r t o r i u s , prof. dr. sc. K a r l o P a n s i n i je nastojao harmonič no objediniti kliničku i socijalnu pedijatriju, oblikujući smjernice integrirane zdravstvene zaštite djece u Hrvatskoj. Kao ravnatelj ove ustanove, prof. P a n s i n i je ispisao jednu od važnih stranica razvoja naše pedijatrije. Osniva Institut za zaštitu majki i djece, ostvarujuć i organizacijsko i funkcijsko jedinstvo bolničke i izvanbolničke zdravstvene zaštite. Promovira znanstvenoistraživački rad i primjenu novih spoznaja u praksi, na terenu, u svim područjima Hrvatske. Uvijek okrenut prioritetnim problemima, bavio se epidemiološkim istraživanjima, praćenjem morbiditeta i mortaliteta djece u Hrvatskoj, istraživanjem uzroka rađanja djece male porođajne mase. Posebno se ističu njegovi radovi iz područja dijagnostike i liječenja tuberkuloznog meningitisa, te oni posvećeni problematici rahitisa, prehrane dojenčadi, cijepljenju i alergijskim reakcijama.
Prof. P a n s i n i razvija aktivnost Instituta poticanjem razvoja pedijatrijskih subspecijalističkih struka. Tako unutar Instituta osniva kabinet za prehranu, alergologiju, kardiologiju, genetiku, reumatske bolesti, ortopedsku službu, službu za planiranje obitelji i dr.). Kao ugledan pedijatar, prof. dr. sc. K a r l o P a n s i n i bio je cijenjen kako zbog svog znanstvenog rada i kliničkog iskustva, tako i zbog svojih organizacijskih sposobnosti. Organizira stručno-metodološku pomoć ustanovama dječje zaštite u Hrvatskoj odlaskom na teren, gdje je održavao predavanja, seminare i okrugle stolove, ali i organizacijom edukacije u Institutu. Njegovom zaslugom dječji se dispanzeri sve više angažiraju na razvijanju preventivnih programa. Posebno se ističe njegov rad na poticanju razvoja djelatnosti patronažnih sestara te i timskog rada u zaštiti djece. Na Medicinskom fakultetu u Zagrebu nastavlja svoj rad na organizaciji nastave na Sveučilištu. Posebno se zauzimao za razvoj programskog sadržaja poslijediplomske nastave iz zaštite majke i djeteta, jednog od četiriju najstarijih poslijediplomskih tečaja na Sveučilištu.
Od 1964. do 1975. god. urednik je Arhiva za zaštitu majki i djece. Njegovi radovi, kao i radovi mnogih njegovih kolega koje je poticao i inspirirao, neizbrisivo su utkani u povijest ovog časopisa. Prof. dr. sc. K a r l o P a n s i n i obavljao je mnoge značajne funkcije, a za svoj rad dobio je mnoge nagrade i priznanja. Bio je predsjednik Komisije za zaštitu majki i djece Saveznog zavoda za zaštitu majki i djece SFRJ, član Savjeta za medicinu i predsjednik Komisije za naučna istraživanja u oblasti zdravlja majki i djece SFRJ. Također je obavljao funkciju predsjednika Komisije za UNICEF SFRJ i predsjednika Komisije za prehranu djece SRH. Kao savjetnik UNICEF-a djelovao je u Alžiru, Iranu, Tunisu i SSSR.-u. Bio je član Europskog udruženja za pedijatriju te član Akademije ZLH. Primio je dva ordena za hrabrost i dva ordena zasluga za narod. Dobio je nagradu grada Rijeke za znanstveni rad 1962. godine i nagradu grada Zagreba 1972. god. Za svoj rad odlikovan je 1965. god. i ordenom Republike sa srebrnim vijencem.
Profesor P a n s i n i svojim je radom zadužio generacije liječnika, a sebi osigurao trajnu prisutnost u povijesti naše struke.

Prof. dr. sc. VLADIMIR KOLBAS (1920. – 1994.)
Prof. dr. sc. V l a d i m i r K o l b a s rođen je 8. 9. 1920. godine u Petrovcima kod Vukovara. Osnovnu školu završio je 1936. u Vukovaru a gimnaziju l940. godine u Vinkovcima. Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu upisao je l940. a završio 1947. godine. Još kao student radio je od 1945.-1946. godine u Higijenskom zavodu u Zagrebu. Obvezni liječnički staž završio je u Civilnoj bolnici u Rijeci. Pet je godina radio kao liječnik opće medicine (Gacko - BiH, Rovinj, Bjelovar, Ivanska, DZ Črnomerec u Zagrebu), sve do 1952. kada dobiva specijalizaciju iz pedijatrije u Dječjoj bolnici u Zagrebu. Specijalizaciju je završio 1956. godine i otad je radio u Dječjoj bolnici (poslije Zavod, Institut za zaštitu majki i djece, pa Klinika za dječje bolesti Zagreb) sve do umirovljenja 8. 9. l985. Godine 1956. završio je Tečaj iz socijalne pedijatrije u Zagrebu, a 1957. Tečaj iz statistike u socijalnoj pedijatriji u Centre International de l' enfance u Parizu. Nakon završene specijalizacije bavio se alergologijom i kliničkom imunologijom u pedijatriji. U početku je posebno izučavao imunologiju dječjih zaraznih bolesti i vakcinacije, posebno BCG, bavio se i epidemiologijom kongenitalnih malformacija i populacijskom genetikom.
Godine 1964. osnovao je Alergološki kabinet sa stacionarom u bolnici i poliklinič kim ambulantama, poslije Odsjek za alergologiju i kliničku imunologiju Klinike za dječje bolesti Zagreb. Otad intenzivnije radi na stručno-metodološkom, znanstveno-istraživačkom i edukacijskom području te subspecijalizacije. Na teritoriju Hrvatske organizira i kontrolira tridesetak alergoloških savjetovališta za djecu, pretežno surađujući s pedijatrima i liječnicima opće medicine koji su apsolvirali tečajeve ili magisterije iz zaštite majke i djeteta, poslije i postdiplomski studij iz Alergologije i kliničke imunologije Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Stručno metodološki surađuje i s bolnicama za alergijske bolesti djece (Makarska, Crikvenica, Veli Lošinj, Skrad).
Godine 1970. promoviran je u doktora medicinskih znanosti iz područja pedijatrije, obranivši na Medic