Nepotrebni troškovi u sustavu zaštite djece i roditeljstva - prijedlog mjera

Ovo istraživanje analizira postojeće stanje glede dijela troškova koji nastaju u svezi s roditeljstvom i brigom o maloj djeci (1-3 godine). Uočavaju se nedostatci i nelogičnosti postojeće organizacije skrbi u toj dobnoj skupini djece. Na temelju raspoloživih podataka primjenom direktnih i indirektnih metoda izračuna utvrđeno je da je najveći dio troškova nepotreban i nastaje uglavnom uslijed loše organizacije u različitim društvenim sustavima (zdravstvo, prosvjeta, gospodarstvo i dr.). Analizom podataka za 2002. godinu i izračunima došlo se do spoznaje da su okvirni troškovi koji godišnje nastaju u svezi s brigom o maloj djeci (1-3 god.) u promatranim društvenim sustavima raspoređeni na sljedeći način: oko 20.000.000 kn hranarinske doznake zbog bolovanja roditelja oko 155.000.000 kn troškovi liječenja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti oko 25.000.000 kn troškovi liječenja u polikliničko-konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti oko 107.200.000 kn troškovi liječenja u stacionarnoj zdravstvenoj zaštiti oko 96.000.000 kn troškovi boravka djece od 1-3 godine u predškolskim ustanovama oko 20.400.000 kn troškovi zbog izgubljenih radnih sati u privredi oko ? ? troškovi zbog povrjeda na radu i pada produktivnosti i proizvodnje Proizlazi da ukupni trošak iznosi gotovo pola milijarde kuna na godinu, s tim da u taj iznos nisu uključeni oni troškovi, odnosno direktni i indirektni gubitci koji nastaju zbog povrjeda na radu i pada produktivnosti u gospodarstvu te iscrpljenosti i neispavanosti roditelja male djece. Dobiveni rezultati nedvojbeno podržavaju nužnost postojanja trogodišnjeg rodiljnog dopusta, jer se time stvaraju uvjeti za drastično smanjenje spomenutih troškova, ali još više se osigurava primjerena okolina za zdrav psihofizički razvoj naraštaja. Analize upućuju i na to da bi u predškolske ustanove, prema postojećim normativima, a bez opreme i ulaganja u kadar, bilo potrebno uložiti oko 2.7 milijardi kuna kako bi se zbrinulo barem polovica male djece do 7 godina u predškolskim ustanovama u RH. Razvidno je kako to u sadašnjim gospodarskosocijalnim prilikama nije moguće. Sve navedeno rezultiralo je promišljanjem o mogućim mjerama kojim bi se navedeni nepotrebni troškovi/gubitci znatno smanjili i pretvorili u uštedu, odnosno bolje, svrhovitije i racionalnije iskoristili za unapređenje i zaštitu roditeljstva i male djece. UVOD
Jedna od uobičajenih slika početka radnog tjedna stotine su nervoznih roditelja koji u ranim jutarnjim satima u žurbi dovode svoju još pospanu djecu u jaslice i vrtiće. Mnogi od njih će zbog toga kasniti na posao, a dosta će ih morati uskoro otići na bolovanje (pogotovu zimi) zbog bolesti te iste djece.
Još je veća zabrinutost onih roditelja čija su djeca bolesna, a oni ih ne mogu njegovati, jer se zbog gubitka radnog mjesta plaše uzeti bolovanje, potrebno za njegu djeteta (rad na određeno).
Ovo su samo neki od problema roditeljstva koji su općepoznati, ali se i dalje nedostatno i sporo rješavaju, usprkos činjenici da čak Svjetska banka kao najbolju investiciju preporučuje vladama svijeta investiciju u djecu (1). Na konferenciji održanoj 2004. godine u Genovi, ponovo se sugerira vladama pod motom: „Investing in Our Children’ s Future“ da takve programe ugradi u svoje razvojne planove (1).
U posljednjih desetak godina prečesto smo bili svjedoci samo deklarativnih društvenih opredjeljenja, makar svi znamo da je pretpostavka uspješnog obrazovanja i produktivnog života dobro psiho- fizičko zdravlje mlađe generacije.

CILJ RADA
Cilj ovog istraživanja je dokazati da se već postojeća izdvojena financijska sredstva za zaštitu male djece mogu puno svrhovitije i boljom organizacijom učin- kovitije iskoristiti. Dakle, primarno se ne traže nova financijska izdvajanja, već se upozorava na nepotrebno, neracionalno i neučinkovito trošenje velikih sredstava za bolovanja, liječenja, izgradnju i opremanje novih jaslica … te subvencioniranje već postojećih predškolskih ustanova. Ovim istraživanjem nastoji se rasvijetliti ova problematika na jedan drugi način i upozoriti stručnu javnost, a pogotovu vlasti i državne institucije da su rješenja moguća i da ima nade za njihovo ostvarenje.

METODOLOGIJA
Osobno smatram kako ima načina da se sa gotovo istim financijskim sredstvima može mnogo bolje zaštiti najmanju djecu (od 1-3 godine) i unaprijediti društvenu brigu o roditeljstvu. U izračunavanju troškova u svezi zaštite roditeljstva i male djece uzeti su u obzir i analizirani samo neki od troškova koji nastaju u tri velika sustava, i to u zdravstvu, privredi i u sustavu odgoja i obrazovanja (od 1997. godine predškolske ustanove pripadaju pod Ministarstvo prosvjete i športa RH). Važno je naglasiti da ipak najveći financijski teret snose sami roditelji. U ovom istraživanju služio sam se podatcima raznih državnih ustanova, ali i rezultatima dobivenim indirektnim putem kad nije bilo odgovarajućih statističkih podataka (npr. ankete). Godina 2002. uzeta je kao bazna, jer je tada posljednji put statistič ka obrada dobnih skupina djece dobro prikazana) Zbog toga sve dobivene rezultate možemo uzimati u obzir samo kao grubu orijentaciju u rješavanju velikog problema zaštite male djece i roditeljstva. REZULTATI

Sustav zdravstva
i zdravstvenog osiguranja a) Izdatci HZZO-a za doznake bolovanja Prema posljednjem popisu stanovni- štva iz 2001. godine (2) bilo je ukupno 237.522 djece u dobi od 0-4 godine. Zbog trenda smanjenja broja porođaja (3) mo- žemo s velikom vjerojatnošću smatrati da je 2002. godine u RH bilo ukupno oko 230.000 djece u dobi od 0-4 godine, odnosno oko 190.000 djece u dobi od 1-4 godine, jer je u 2002. u RH rođeno oko 40.000 djece (2). Na osnovi iznesenog možemo s velikom vjerojatnošću zaklju- čiti da je u 2002. godini u RH bilo oko 150.000 djece u dobi od 1-3 godine. Prema podatcima HZZO-a za 2002. godinu (4) bilo je ukupno 117.851 slu- čajeva bolovanja zbog njege člana obitelji s ostvarenih 592.728 dana bolovanja. Kako ne postoji statističko praćenje bolovanja radi njege člana obitelji po dobi, prisiljeni smo do procjene o broju slučajeva njege djece u dobi od 1-3 godine doći indirektnim putem.
Budući da je 2002. godine registrirano ukupno 592.728 dana bolovanja (4) radi njege člana obitelji, možemo pretpostaviti da na dobnu skupinu male djece od 1-3 godine otpada minimalno 3%, jer je to otprilike isti postotak bolovanja sa kojim ta mala djeca sudjeluju u ukupnom bolničkom morbiditetu, a on iznosi oko 3 % jer:
- ukupni bolnički morbiditet u RH u 2002.god. = 556.365 slučaja =100% (3)
- 0-9 god. ukupni bolnički morbiditet dojenčadi i male djece u RH u 2002. bilo je 60.106 slučaja ili 10,9%=11% od ukupnog bolničkog morbiditeta
- 1-4 god. ukupni bolnički morbiditet dojenčadi i male djece u RH u 2002. bio je 22.364 slučaja ili 4 % od ukupnog bolnič kog morbiditeta
- 1-3 god. ukupni bolnički morbiditet male djece u RH u 2002. procjenjujemo da je bio oko 3 % od svih slučajeva bolnič kog pobola
Iz navedenog možemo pretpostaviti da od ukupnog broja dana bolovanja za njegu člana obitelji (592.723) na njegu male djece u dobi od 1-3 godine otpada najmanje 3% ili 17.782 dana, odnosno oko 18.000 dana bolovanja u 2002. godini. Po zakonu o zdravstvenom osiguranju (12) izabrani liječnik može roditelju djece u dobi do 7 godina odobriti najviše 30 radnih dana bolovanja. Najčešće bolovanje zbog bolesti male djece je do 2 tjedna (točnih podataka nema), što potvrđuje dugogodiš nje iskustvo liječnika pedijatara u RH (anketa).
Budući da se tijekom 2002. godine na razini RH za hranarinske doznake prosječ no izdalo dnevno ukupno oko 3,6 milijuna kuna, a dnevno je na bolovanju bilo oko 53.000 zaposlenika (4), ispada da prosječna vrijednost jednog dana hranarinske doznake po radniku iznosi oko 68.00 kn.
Iz navedenog lako možemo izračunati prosječnu vrijednost hranarinske doznake za njegu malog djeteta u dobi od 1-3 godine: 68 x 12 radnih dana (uključena subota) = 816 kn.
Budući da po našim propisima o radnim odnosima radni staž teče i za vrijeme bolovanja, gore navedenu svotu bi trebalo uvećati još za najmanje 30 % pa tada ukupni trošak jednog prosječnog bolovanja za malo dijete od 1-3 godine iznosi oko 1.061 Kn.
Iz svega navedenog možemo pretpostaviti da je ukupni trošak za hranarinske doznake za malu djecu (od 1-3 godine), uključujući i pravo iz neprekinutog radnog staža, iznosio u 2002. godini: 18.000 dana x 1.061 kn = 19.098.000 - 19,1 milijuna kn uz pretpostavku da jedan od roditelja na godinu koristi samo 12 radnih dana bolovanja za njegu djeteta. Ako roditelji koriste prosječno više od 12 radnih dana bolovanja na godinu, iznos za hranarinske doznake se logično povećava. Tako iz iskustva i putem anketiranja liječ nika saznajemo da su djeca u dobi izmeđ u 1-2 godine u prosjeku na godinu bolesna više od spomenutih 12 dana. Zbog toga je realnija procjena da se godiš nji iznos za hranarinske doznake roditeljima uveća u rasponu od 20-30 milijuna kn!
b) Izdaci HZZO-a za troškove liječenja male djece u dobi od 1-3 godine Iz statističkih pokazatelja (4) vidljivo je da većina majki nakon obveznih šest mjeseci koristi mogućnost dodatnog porodiljnog dopusta ( u 2001. god. 31.097 roditelja ili oko 80%). To znači da u sadašnjim prilikama pravi problem nastaje tek nakon djetetove navršene prve godine. Dokaz da roditelji (uglavnom majke) žele koristiti mogućnost daljnjeg ostajanja s djetetom kod kuće je i sljedeći podatak. Naime, tijekom 2001. godine pravo na dulji porodiljni dopust do djetetove 2. godine koristilo je 4.434 roditelja (4), a samo godinu dana poslije 2002. god. (vjerojatno zbog izmjene propisa) samo 386 roditelja.
Tako drastičan pad više od 10 puta dokazuje kolika se velika šteta čini kod nepromiš ljenog ukidanja stečenih prava roditelja, a time i malog djeteta. Da paradoks bude još i veći, RH je još 1998. prihvatila međunarodnu konvenciju o pravima djeteta (1).
Da bi što točnije došli do podataka o troškovima liječenja male djece u dobi od 1-3 godine, potrebno je analizirati strukturu pobola u RH po dobnim skupinama (tablica 1, 2).
Iz tablice broj 1 vidljivo je da je najugrož enija skupina male djece u dobi nakon navršene godine dana života. To potvrđuje i jedno manje istraživanje u Općoj bolnici Pula u 2003. godini, gdje je pobol djece i broj hospitalizacija najveći u dobi 1-3 godine, jer iznosi 48,8% ili gotovo polovicu hospitaliziranih slučajeva: (vidi tablicu broj 2). Iz tablice broj 2 vidljivo je da s povećavanjem dobi djeteta broj hospitalizacija opada!
Zanimljivi su i podatci o ozljedama male djece u RH. Simptomatično je da se broj ozljeda nakon djetetove navršene godine dana (završava porodiljni dopust) naglo povećava (tablica 3).
Iz tablica 1, 2 i 3 vidljivo je da se zastupljenost morbiditeta male djece u dobi od 1-3 godina života kreće od 37,4 – 48,8 %. Ako uzmemo jednu srednju vrijednost, možemo s velikom vjerojatnošću pretpostaviti da ta dobna skupina sudjeluje barem sa 40% u troškovima liječenja. Primarna zdravstvena zaštita:
(bez troškova dijagnostike i patronaže) Liječnici pedijatri su u RH 2002. godine (3) obavili ukupno 2.617,458 pregleda (nisu svi obuhvaćeni, jer za oko 80.000 djece skrbi opća medicina), od toga 2.120.844 pregleda male djece u ordinaciji. Pretpostavka je da na djecu u dobi od 1-3 godine otpada oko 40% ili 848.388 pregleda na godinu, pa prema „Plavoj knjizi“ (5) ispada da je u ukupni trošak liječničkih pregleda iznosio:
848.338 x 7,82 boda (kompletan pregled) = 6.634.003 boda
6.634.003 x 6,33 kn (vrijednost boda) = 41.993.238 = 42 milijuna kuna
Ukupno za preglede (bez dijagnostike) u 2002. godini potrošeno je oko 42 milijuna kuna.
Potrošnja lijekova u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i troškovi HMP-a Prema podatcima HZZO-a za 2002. godinu (4) prosječni rashod po receptu bio je 68,65 kn (u 2004. porastao na više od 95 kn). Uz pretpostavku da je prilikom svakog posjeta ordinaciji izdan prosječno samo jedan recept, za ukupni broj pregleda slijedi:
2.617.458 pregleda male djece x 68,65 kn = 179.688.490 kn = 180 milijuna kuna za lijekove.
Od toga za populaciju djece od 1-3 godine otpada najmanje 40 % (na osnovi prijaš njeg razmatranja) ili oko: 72.000.000 kn za lijekove (oslobođeni participacije). U okviru HMP-a tijekom 2002. godine obavljeno je ukupno 155.542 intervencija za djecu u dobi od 0-6 godina (3) . U skladu s prijašnjom pretpostavkom i ovdje možemo s velikom vjerojatnošću smatrati da na djecu u dobi od 1-3 godine otpada oko 40% slučajeva ili:
62.216 slučajeva x 7,82 boda x 6,33 kn = 3.079.729 kn – troškovi pregleda u HMP -u
Sveukupni trošak liječenja u PZZ iznosi: oko 118 milijuna kuna za oko 112.500 djece, odnosno 1.048,80 kn ili oko 1000 kn po djetetu za populaciju djece od 1-3 godine u skrbi pedijatra. Kako je promjenama u organizaciji primarne zdravstvene zaštite omogućeno da osim liječnika specijalista pedijatra o zdravstvenoj zaštiti male djece mogu skrbiti i liječnici opće medicine (3), u obzir je potrebno uzeti i trošak ostvaren za još oko 80.000 (80.438) male djece pred- školske dobi (3), odnosno za oko 37.500 djece u dobi od 1-3 godine: 37.500 x 1000 kn = 37.000.000 kn Iz svega navedenog slijedi da je sveukupni trošak primarne zdravstvene zaštite za malu djecu u 2002. godini bio: 118.000.000 (preko pedijatra) 37.000.000 (preko opće med.) Ukupno 155.000.000
2. Poliklinika i konzilijarna zdravstvena zaštita (bez troškova lijekova i dijagnostike) Tijekom 2002. godine u RH je obavljeno ukupno 407.030 specijalističkih pregleda za malu djecu (3) pa slijedi: 407.030 x 40%= 162.812 pregleda x 11,82 x 6,33= 12.181.691 kn za djecu od 1-3 godine.
Od toga je barem 50% djece upućeno na nove dijagnostičke pretrage koje su znatno skuplje od liječničkog pregleda, pa gore navedeni trošak možemo udvostruč iti te ispada da je ukupni trošak liječenja male djece u dobi od 1-3 godine u PKZ najmanje oko 25 milijuna kuna (bez lijekova i potrošnog materijala). 3. Stacionarna zdravstvena zaštita: (bez sitnijeg potrošnog materijala) Prema statističkim podatcima u RH je tijekom 2002. godine (3) bilo hospitalizirano ukupno 22.364 djece u dobi od 1-4 godine. Za dob od 1-3 godine možemo pretpostaviti da se kreće na razini od oko 20.000 hospitalizacije na godinu. Prema podatcima HZZO-a (4) prosječ ni trošak b.o. dana u 2002. godini u bolnicama iznosio je 514,33 kn pa izlazi: 20.000 x 514,33 kn= 10.286.600 kn a budući da je prosječna duljina boravka u bolnici prema istim podatcima (4) bila 10,42 dana, ispada da je trošak hospitalizacije: 10.286.600 x 10,42 = 107.186.370 = 107,2 milijuna kn
Sustav brige za smještaj predškolske djece Ovaj sustav od 1997. (N.N. br.10./97.) pripada u predškolsku djelatnost kao podsustav odgoja i obrazovanja (6). a) Troškovi izgradnje jaslica i dječjih vrtića
Smještaj djece u predškolske ustanove veliki je problem zbog velikog nedostatka odgovarajućeg prostora i broja ustanova (posebno u velikim gradovima). Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku (7) u razdoblju 2002./03. u RH je bilo ukupno 1067 dječjih vrtića, od toga 435 ustanova imalo je i jaslički odgojnu skupinu. Prema tim podatcima prosječni broj djece u vrtićima kreće se na razini od 80-ero djece s tendencijom rasta. Ukupan broj djece obuhvaćen smještajem u vrti- ćima i jaslicama bio je 90.044 (6), što je svakako ispod 50% od ukupnog broja predškolske djece koji je iznosio 332.659 (2). Posljednjih godina raste broj djece smještene u privatnim (4.708 u 2003. godini) i vjerskim (2.872) dječjim ustanovama (7).
Zadovoljavajuće stanje bi bilo da je barem polovica djece predškolske dobi obuhvaćeno brigom u predškolskim ustanovama. Naime, taj standard je susjedna Slovenija imala još 80-tih godina prošlog stoljeća. To znači da još uvijek postoji znatni deficit jaslica i vrtića u Republici Hrvatskoj.
Prema normativima za 25-ero djece u jaslicama potrebno je osigurati oko 200 m2, a u vrtićima 100 m2. Iz navedenog je po sadašnjim cijenama (1m2-oko 1000 eura po m2) lako izračunati trošak za izgradnju novih predškolskih ustanova. Prema gruboj procjeni na osnovi popisa stanovništva u 2001. godini (2) u RH trenutno ima oko 350.000 male djece u dobi između 1-6 godina. Za postizanje standarda od barem 50% zbrinute djece bilo bi, prema navedenim podatcima, potrebno izgraditi još jedanput toliko dječjih vrtića i jaslica koliko ih sad ima cijela Hrvatska! Naime, sad ih se u RH zbrinjava oko 26 %. Prema nekim najnovijim podatcima taj postotak se kreće na razini od oko 35 % (6).
Grubom računicom dolazimo do podatka: 90.000 : 25 = 3.600 jedinica 3.600 jedinica x standard od 100 m2 = 360.000 m2 samo za izgradnju vrtića, bez jaslica, gdje je standard dvostruko veći! 360.000 m2 x cijena četvornog metra (oko 1000 eura) = 360.000.000 eura ili 2,7 milijardi kuna !!! i to bez opreme (sad je u predškolskim ustanovama zaposleno oko 11.000 osoba).
Gore navedenu brojku bespredmetno je komentirati, pogotovu u sadašnjoj situaciji u kojoj je naša država. Pitanje je kad će biti moguće osigurati i u budućnosti tolika financijska sredstva. Potrebno je naglasiti da osim ovih troškova postoje i troškovi za kadar i održavanje. Ove činjenice ponovo potvrđuju da se rješenje ovog velikog problema mora tražiti na sasvim drugom području i na potpuno drugi način!
Jedino moguće i najprirodnije rješenje, ne samo u ovom trenutku nego i ubuduć e, dakle dugoročno i stalno (bez obzira na to koja politička opcija bude na vlasti!) rješenje je kroz sveobuhvatnu zaštitu roditeljstva, jer se u punoj mjeri koristi ono što je nenadoknadivo, a to je „puno“ roditeljstvo barem do djetetove treće godine! Jedino tako imat ćemo kao društvena zajednica riješeno pitanje zdravog odrastanja i odgoja djece na najjeftiniji i prirodan način, a to je dobar ulog u našu budućnost. Stoga smatram da je ukidanje porodiljnog dopusta do 3 godine djetetova života i smanjena hranarina, bez adekvatne zamjene, bio katastrofalan promaš aj. Naime, neosporna je istina da svako mijenjanje prava roditelja mora uvijek biti radi unapređivanja roditeljstva i male djece, što znači da svaka nova mjera mora biti bolja od prijašnje.
b) Troškovi boravka djece u pred- školskim ustanovama:
Prema nekim podatcima za 2002. god. (6) ekonomska cijena smještaja djece predškolske dobi u predškolske ustanove kretala se od 830-1.700 kn po djetetu, a za djecu s teškoćama u razvoju i do 4.200 kn na mjesec. Roditelji uglavnom plaćaju razliku u rasponu od 30-40% od ekonomske cijene.
Važno je naglasiti da je tijekom 2001. godine u RH ostalo na listama čekanja za upis u predškolske ustanove oko 5.600 djece (6).
Problem se dodatno zaoštrio izmjenama propisa kojim se omogućilo da se u jaslice uključi i dojenčad od 6 mjeseci! No, na sreću, u praksi se ostvaruje tek minimalan prihvat djece u dobi od 10 i 11 mjeseci s ukupnim brojem od 212-ero djece (6) .
Prema jednom istraživanju uključivanje djece mlađe od 1 godine u predškolske ustanove pokazalo se višestruko upitnim. Naime, svako dijete mlađe od godinu dana zahtijeva individualan rad, jer je ono emocionalno, socijalno i psihološki vezano na mali broj osoba (6). Preferencija jedne osobe (najčešće majke i djeteta) jasno dolazi do izražaja upravo u dobi od 7 do 8 mjeseci, kad se javlja „separacijski strah 8. mjeseca“ (9). Naime, jaka emocionalna povezanost s jednom osobom u najranijem djetinjstvu je djetetova potreba koja je dio sustava za preživljavanje i evolutivnog je podrijetla. Da je takva zaštitnička blizina, odnosno emocionalna veza vitalno važna za dojenčad, pokazuju promatranja emocionalno deprimirane i zanemarivane djece koja nisu uspostavila takvu vezu (npr. djeca u domovima). Njihove su osnovne potrebe zadovoljene, ali unatoč tome one zaostaju u psihofizičkom razvoju (9, 13).
Zbog navedenih znanstveno dokazanih razloga smještaj šestomjesečne djece u jaslice, osim što bi još više zaoštrio nedostatak kapaciteta, bio bi skuplji i do 300% (zbog većeg broja zaposlenika po odgojnoj skupini i zbog pripremanja posebne prehrane za tu djecu) (6).
Navedene činjenice upućuju na potrebu da se već dobro zakonsko rješenje (ponovno uvođenje 3-godišnjeg porodiljnog dopusta) još bolje doradi. Tako bi iz zdravstvenih razloga trebalo obvezni porodiljni dopust produljiti barem do 10 mjeseci djetetova života ili optimalno do 1 godine.
Poseban problem su uplaćena sredstva (participacija) roditelja za smještaj oko 90.000 djece u predškolskim ustanovama u slučajevima kada djeca zbog bolesti ne dolaze u vrtiće ili jaslice. Uz pretpostavku da svako dijete zbog bolesti na godinu izostane oko 10 dana, na razini RH to bi iznosilo: 90.000 x 10 dana = 900.000 dana : 30 = 30.000 mjeseci x 430 kn = 12.900.000 kn Roditelji su oštećeni za najmanje 13 milijuna kn na godinu, jer su uplatili sredstva za vrtić ili jaslice, ali nisu dobili usluge, jer je dijete bilo bolesno kod kuće! Zbog toga bi trebalo pronaći način da se ta sredstva vrate roditeljima kojima bi to bila znatna financijska pomoć. Troškovi boravka djece u predškolskim ustanovama su različiti, ovisno o starosti i opremi ustanove, ali i o županiji u kojoj se ustanova nalazi.
Prema podatcima za 2003. godinu (8) u Istarskoj županiji roditelji su plaćali oko 40 % od cijene smještaja u predškolskim ustanovama, i to :
430,00 kn na mjesec za vrtić
470,00 kn na mjesec za jaslice
Razliku do pune cijene pokrivala je društvena zajednica, a što prema gruboj procjeni iznosi na mjesec prosječno oko 550,00 kn po djetetu. Slično je i u drugim županijama. Na osnovi podataka (7) 2003. godine je u predškolskim ustanovama u RH bilo smješteno 15.753 male djece u dobi do 3 godine, od toga 898 djece u privatnim i 511 djece u vjerskim ustanovama. Iz navedenog se zaključuje da je zajednica subvencionirala smještaj djece u predškolskim ustanovama sa oko 60 % iznosa.
Financijski bi to iznosilo (bez privatnih i vjerskih ustanova): oko 14.500 djece x 550,00 kn = 7.975.000,00 kn ili oko 8 milijuna kn na mjesec, odnosno oko 96.000.000,00 kn na godinu se izdvaja u RH za subvencioniranje jaslica i vrtića za djecu do 3 godine. Činjenica je da se taj veliki novac realno izdvaja, ali na žalost ni tako velika svota ne rješava problem, jer od 150.000 male djece u dobi od 1-3 godine obuhvać eno je 14.500 ili oko 10%. Što nam to govori? Pa sasvim logično da je ovakvo rješenje za nas preskupo i neracionalno, štoviše štetno. Naime, da bi dostigli 50 % obuhvat djece (1-3 god.) bilo bi potrebno subvencionirati (pod uvjetom da postoje kapaciteti) još 60.500 novih mjesta u predškolskim ustanovama (7). Za to bi bilo potrebno izdvojiti po cijenama još 33.275.000 kn na mjesec ili 399.300.000 kn ili oko 400 milijuna kn na godinu po cijenama iz 2002. godine.
Sustav privrede
a) Gubitci radnog vremena zbog kašnjenja na posao
Ako se uzme u obzir gubitak vremena za dopremu i otpremu djece u predškolske ustanove ili čuvanje izvan kuće (kašnjenje na posao), a što je najčešće na početku ili na kraju radnog vremena (oko pola sata), onda će za 15.753 djece (7) u dobi od 0-3 godine, a koja su sada smještena u predškolskim ustanovama, biti izgubljeno oko:
15.753 :2 = 7.876,5 sati, ako kasne svi roditelji na početku i na kraju radnog vremena (ukupno 1 sat na dan)
7.876 : 2= 3.938 sati na dan ako kasne pola sata svaki dan svi roditelji 3.938 : 2 = 1969 sati na dan ako kasni pola roditelja po pola sata!
Pretpostavimo da je treća mogućnost najrealnija te da tijekom jednog dana na razini RH zbog kašnjenja roditelja koji imaju malu djecu (do 3 godine života) bude izgubljeno 1.969 ili 2000 sati na dan ili 510.000 sati na godinu. Ako je prosječ na satnica 30 kn, onda proizlazi da je samo zbog kašnjenja roditelja (svaki drugi) izgubljeno oko 15.300.000 kn gna godinu! b) Gubitci radnog vremena zbog bolovanja: Gubitci radnog vremena nastaju i zbog bolovanja roditelja male djece, a prema podatcima HZZO-a za 2002. godinu bilo je 592.728 izgubljenih radnih dana za njegu člana obitelji (uglavnom zbog djece). Ako pretpostavimo da je 3-4 % tih bolovanja zbog male djece do 3 godine, onda proizlazi:
3,5 % od 592.728 = 20.746 ili oko 21.000 izgubljenih radnih dana na godinu ili 168.000 sati ili oko 170.000 na godinu na razini RH. Uzmemo li da je vjerojatnost bruto sata oko 30 kn, proizlazi da je izgubljeno oko:
170.000 sati x 30 kn = 5.100.000 kn na godinu!
c) Gubitci zbog pada produktivnosti i povrjeda na radu (zbog iscrpljenosti roditelja) Za ove troškove zna se da postoje, ali ih naša postojeća službena statistika ne prati, pogotovu ne po dobnim skupinama, pa se o visini šteta može samo nagađati, ali je najvjerojatnije riječ o desetcima milijuna kuna! Tako je 2002. godine prosječ no bilo na bolovanju više od 53.000 osoba na dan! Uz pretpostavku da je 3 % od toga na bolovanju zbog njege malog djeteta od 1-3 godine, proizlazi da je oko 1.600 osoba odsutno s posla svaki da zbog njege malog djeteta (1-3 godine). To znači da je u RH svakog dana jedna velika tvornica sa 1.600 radnika izvan pogona!

RASPRAVA
U prethodnoj analizi u kojoj smo obuhvatili troškove samo u tri društvena sustava (gdje se izravno osjećaju posljedice loše organizacije zaštite male djece i roditeljstva), ne znači da se troškovi ne javljaju i u drugim sustavima, često i s vremenskim pomakom (npr. školstvo, vojska itd.) Naime, vrlo je teško definirati sve direktne i indirektne gubitke koji nastaju zbog lošeg i nedostatnog zbrinjavanja najmanje djece u RH.
Rezultati analize troškova su dokazali da su najvjerojatniji okvirni troškovi u sustavima: - zdravstva oko: 321 milijun kuna (bez troškova dijagnostike i putnih naloga)
- prosvjete oko: 96,0 milijuna kuna +13 milijuna kn nepotrebnih troškova roditelja - privredi oko: 20,4 milijuna kuna
zbog kašnjenja na posao zbog bolovanja (pad produktivnosti i ozljede na radu nisu uračunati)
ukupno: oko 450 milijuna kuna
Znači da se na godinu pokrivaju nepotrebni troškovi u zdravstvu, prosvjeti i privredi u više od 450 milijuna kuna. Ovi bi troškovi mogli biti znatno manji da se boljom organizacijom i praksom, a ne deklarativno, stvarno pomogne roditeljima u zbrinjavanju male djece. Poznato je da djeca koja su zbrinuta u predškolskim ustanovama (jaslice i vrtić) češće obolijevaju od djece koja ostaju kod kuće! Tako neki autori istraživanja o utjecaju duljine porodiljnog dopusta na morbiditet navode: infekcije donjih respiratornih putova i infekcije gastrointestinalnog trakta javljaju se mnogo češće kod djece koju ne njeguje majka, a infekcija donjih respiratornih putova i infekcija gastrointestinalnog trakta je znatno veća u skupini djece koju nakon šestog mjeseca ne njeguju majke. Razlika je značajnija ako se usporedi ista skupina u razdoblju između 0-6 mjeseci i razdoblju između 7-12 mjeseci. Može se zaključiti da dužina porodiljskog dopusta nakon porođaja može uz druge čimbenike indirektno utjecati na morbiditet u dojenač koj dobi (15, 16). Vezano za tu problematiku prema nekim autorima djeca smještena u vrtiće i jaslice imaju dvostruko češće respiratorne infekcije (10), pa tako djeca u predškolskim ustanovama u prosjeku imaju na godinu po 6 respiratornih infekcija, dok ona izvan ustanova samo 2,8 puta. To znači da bi se troškovi u zdravstvu mogli odmah smanjiti ako bi sva mala djeca od 1-3 godine ostajala kod kuće. Znači moglo bi se odmah uštedjeti barem 100 milijuna kuna na godinu! Potrebno je naglasiti da čak kada bi investirali u izgradnju potrebnog broja predškolskih ustanova, a za što je potrebno navedenih 2,7 milijardi kuna, troškovi u zdravstvu se ne bi smanjili, već bi naprotiv postali dvostruko veći, jer bi u novim predškolskim ustanovama i broj male djece (oko 180.000) bio dvostruko veći nego što ih je danas smješteno u vrtiće i jaslice (oko 90.000), koje mogu biti djelomič ni razlog porasta respiratornih bolesti (11). Tome bi trebalo dodati i troškove subvencije za nova mjesta u predškolskim ustanovama pa proizlazi: 2.700.000.000 + 400.000.000=3,13 milijardi kn!
To je još jedan apsurd da povećanom investicijom u predškolske ustanove poveć avamo gubitke i trošak u zdravstvu. Novčano tu treba dodati i povećane troškove u privredi (sustav spojenih posuda), što smo već prije u rezultatima istraž ivanja dokazali.

ZAKLJUČAK
Iz svega navedenog je vidljivo da se najjeftinije i najbolje rješenje može naći na relativno jednostavan način. Znači, tre- ba se odreći investicije od gotovo 3 milijarde kn i omogućiti jednom od roditelja da može ostati kod kuće do djetetove navrš ene treće godine (što je, na sreću, promjenom propisa, učinjeno), ali uz uvjet da jedan od roditelja mora ostati kod kuće do djetetovih navršenih 10 mjeseci (što, na žalost, još nije učinjeno). Naime, ako se donese propis da roditelj mora zakonski ostati do djetetovih navršenih deset mjeseci, što je važno zbog psihičkog i emocionalnog sazrijevanja djeteta te općeg zdravlja (15), poslodavac ne može više vršiti pritisak na majke i ucjenjivati ih prijetnjom da će dobiti otkaz ako nakon 6 mjeseci od porođaja ne dođu raditi. Ovo smatram jednom od najbitnijih mjera u zaštiti male djece i roditeljstva, koju treba što hitnije donijeti i ozakoniti želimo li imati što zdravije potomstvo i bolju budućnost u RH. Osim ovih mjera potrebno je donijeti još cijeli niz drugih:
– trajno održati pravo na trogodišnji porodiljni dopust, bez obzira na vladajuć u politiku
– obvezni porodiljni dopust hitno sa 6 mjeseci produljiti barem na 10 mjeseci, odnosno optimalno na 12 mjeseci – konačno uvesti i ozakoniti institut majke odgajateljice
– stimulirati ostale članove obitelji (npr. bake) da u slučaju potrebe obnašaju uslugu dadilje, uz novčanu naknadu
– smanjiti ili ukinuti PDV na osnovne potrepštine za dojenčad i malu djecu
– obvezno ostaviti pedijatra i ginekologa u PZZ i na taj način u praksi poštivati Konvenciju o pravima djeteta (1989.)
– smanjiti normativ za pedijatre u PZZ sa 1000 na 800 i ponovo početi odobravati specijalizacije
– slično kao i u Sloveniji, regulirati pravo djeteta da na sve tri razine zdravstvenu zaštitu ostvaruje preko liječnika specijalista pedijatra, i to do navrš ene 19. godine života
– uvođenje zdravstvene knjižice djeteta (s važnim podatcima), jer se liječnik često ne može osloniti na podatke dobivene od roditelja.
– stimulirati preventivne postupke – poboljšati statističko praćenje najugro- ženijih dobnih skupina, posebno za malu djecu u dobi od 1-3 godina
– razraditi mjere stimulacije i pomoći roditeljstva i maloj djeci i u ostalim sustavima (npr. školstvo, socijala, privreda itd.)
Na kraju možemo zaključiti da je navedenih oko 450 milijuna kn nepotrebnih troškova izvedeno iz pokazatelja i cijena u 2002. godini (osim vrijednosti boda) i da nisu uzeti u obzir svi troškovi i godiš nja inflacija. Važno je naglasiti da je u međuvremenu do danas došlo do znatnijeg porasta potrošnje lijekova, ali i broja pregleda i hospitalizacija, kao i propusta vrijednosti boda HZZO-a.
Stopa bolovanja je pala, ali ne na račun njege djeteta. Cijene četvornog metra izgrađenog prostora su porasle, ali isto tako i komunalije, energija i dnevnice u privredi, tako da je navedena brojka tro- škova danas znatno veća!
Još jednom treba naglasiti kako ste- čeno pravo djeteta da bude 3 godine s roditeljem treba maksimalno štititi i unapređ ivati, jer upravo se tu uz zaštitu djetetovog psihofizičkog zdravlja otvaraju mogućnosti novog zapošljavanja žena na tri godine. Naime, ako bi se svaki treći roditelj odlučio koristiti 3 godine porodiljni dopust, moglo bi se odmah zaposliti u RH gotovo 14.000 novih radnika. I da zaključ imo, od države se u ovom slučaju ne traže nova financijska sredstva, već samo da se nepotrebnih, iz budžeta i privrede i roditelja plaćenih 400-500 milijuna kuna na godinu, upotrijebi za predložene mjere zaštite male djece i roditeljstva, koja će pouzdano, uz multiplicirajući efekt, imati blagotvorni učinak na cijelu državu u RH.

LITERATURA
1. Demografski i zdravstveni aspekti hrvatskog školstva Matica Hrvatska, 5.travnja, 2004. Zagreb
2. Popis stanovništva 2001. godine, Državni zavod za statistiku RH
3. Hrvatski zdravstveno – statistički ljetopis za 2002. godinu, HZZJZ Zagreb
4. Godišnje izvješće HZZO-a za 2002. godinu, Zagreb 5. Popis dijagnostičko – terapeutskih postupaka u zdravstvu 1992. godine, Zagreb
6. Ivanković M. XV Simpozij socijalne pedijatrije, Šibenik 2003. godine
7. Priopćenje državnog zavoda za statistiku RH 2004. godine
8. Cjenik smještaja djece u jaslicama i vrtićima, Pula 2003. godine
9. Šprajc – Bilen M. Rizični čimbenici poremećaja ranog emocionalnog razvoja djeteta, Zagreb, 2003. godine
10. Seher – Zupančić M. Zdravstvena zaštita djece u Sloveniji, Šibenik 2004. godine.
11. Zakon o zdravstvenom osiguranju (N.N. br. 94/01 i 88/02)