Hrvatska za djecu Zaključci znanstvenog skupa "Demografski i zdravstveni aspekti hrvatskog školstva" Matice hrvatske, održanog 5. i 6. travnja 2004. u Zagrebu

Matica hrvatska organizirala je 5. i 6. travnja 2004. godine znanstveni skup pod nazivom "Demografski i zdravstveni aspekti hrvatskog školstva". Cilj tog znanstvenog skupa s jedne je strane bio da upozori na negativne demografske trendove u Hrvatskoj, a s druge da potakne programe u prilog razvoja djece. Ta su razmišljanja i u skladu s današnjom orijentacijom međunarodnih organizacija i spoznajom da je rani razvoj djeteta pretpostavka daljnjega zdravog i produktivnog života odrasloga. Djeca su budućnost svake države, pa Svjetska banka vladama kao najbolju preporučuje investiciju u djecu. Na međunarodnoj konferenciji 2000. pod nazivom: "Investing in Our Children' s Future" te 2004. na konferenciji o djeci u Genovi te se preporuke ponavljaju sa sugestijama vladama da ih ugrade u svoje razvojne planove. Preporuke tih međunarodnih skupova posebno su aktualne za Hrvatsku, jer nastavak današnjih negativnih demografskih trendova dovode u pitanje opstojnost jednog naroda.
Osim depopulacijskih pitanja, postavlja se i ono o zdravlju mladu generacije, koje je pretpostavka uspješnog obrazovanja i potonjega produktivnog života.
Zato je znanstveni skup Matice hrvatske okupio stručnjake koji rade s djecom, a posebno zdravstvene djelatnike i zainteresirane ljude iz javnoga života, kako bi se razmotrili demografski trendovi i stanje zdravlja djece i mladih u Hrvatskoj. Program skupa i uvodna izlaganja tako su koncipirani da ne govore samo o današnjim zdravstvenim problemima školske djece, već upozoravaju na probleme djeteta od njegova začeća, na razvojne probleme i rizičnosti na tom putu odrastanja, sa ciljem da imamo što više zdrave i za školovanje sposobne djece. Ujedno se raspravom o demografskim kretanjima želi dati doprinos i pomoć Vladinu savjetu za populacijsku politiku, koji ima zadaću da definira i predloži državnu populacijsku politiku. Ovaj znanstveni skup također predlaže izradbu nacionalne strategije za djecu, koja bi veliki broj postojećih deklarativnih dokumenata konkretizirala, ali i financijski poduprla odgovarajućim rješenjima u prilog djece i mladih.
Osnovna misao vodilja je ulaganje u zdravlje djece. Uloženi novac mora biti usmjeren prema učinkovitim programima, koji će osigurati zdrav život djeteta. Svjetska banka izračunala je da se izdvajanje za hendikepirano dijete oštećeno za vrijeme trudnoće ili pri porođaju 20 puta veće nego za zdravo. To je tzv. ekonomski pristup problemima djece i njihovu razvoju.U moralnom pristupu, najjasnije izraženu u Konvenciji o pravima djeteta, stoji da su države članice potpisnice Konvencije dužne osigurati zdravlje djeteta prema najvišim dostupnim standardima zajednice. Mnoge države, pa i Hrvatska, izradile su programe primjene Konvencije o pravima djece u svojoj zemlji. Hrvatska je 1998. usvojila Program djelovanja za djecu, a u srpnju 2003. i dopunu tog programa. Međutim, i jedan i drugi dokument nemaju strateški pristup. To znači da osim deklarativnog društvenog opredjeljenja nedostaje financijski, koji bi omogućio njegovu realizaciju.
U Hrvatskoj bi valjalo upravo te suvremene smjernice optimalizacije ranoga razvoja djece pretvoriti u konkretnu praksu, jer je od svih njezinih problema najveći populacijski, a problemi skrbi o djeci u društvu nisu dovoljno prepoznati. 1. Glede ulaganja u djecu u nas su, kao što je već istaknuto, dominantni negativni demografski pokazatelji, o čemu se u posljednje vrijeme počelo više govoriti. Nastavlja se dugogodišnje smanjivanje nataliteta, fertiliteta i prirodnoga prirasta, te je Hrvatska od 1991. ušla u depopulacijsku fazu prirodnoga kretanja. U 2002. u Hrvatskoj je rođeno 40 094 djece, a stopa prirodnoga prirasta je – 2,4, što je najniža stopa od osamostaljenja Hrvatske. Izrazito smanjivanje broja djece zahtijeva poduzimanje hitnih i dugoročnih pronatalitetnih mjera. 2. Drugi problem u Hrvatskoj još i sad je prevelika smrtnost djece. U 2002. umrla su 282 dojenčeta ili 7 na 1000 živorođenih, a ti pokazatelji smrtnosti dojenčadi posljednjih godina osciliraju 2000. - 7,4%o, 2001. - 7,7 %o. Za usporedbu Slovenija ima dojenačku smrtnost 4,3, a Češka 4,0 %o. U starijim dobnim skupinama do 18. godine u 2000. je od nasilnih smrti umrlo 205-ero djece (od čega u prometnim nesrećama 85-ero, od utapljanja 25-ero, od samoubojstva 28-ero i dr.). Većinu uzroka smrtnosti moguće je prevenirati. 3. Treći je prioritet optimalizacija razvoja djece, što znači poduzimanje niza mjera koje će osigurati dječje zdravlje, jer uz osiguravanje rađanja većega broja djece nego što je danas, potrebno je osigurati i njihov optimalan rast i razvoj, i to u svim komponentama: fizičkom, mentalnom, emocionalnom, socijalnom i edukacijskom zdravlju. Da bi se mogao osigurati takav razvoj, osobitu pozornost valja posvetiti rizičnim razdobljima, a to su posebno:
- trudnoća
- porođaj
- razdoblje nakon porođaja

4. Suvremeni koncept zaštite djeteta posebnu pozornost posvećuje trudnoći, i to sa svih aspekata: medicinskih, socijalnih i psiholoških. Osim za trudnicu, on zahtijeva i razradbu pojačane brige i za čedo i njegov optimalan razvoj intrauterino. Zbog toga su važne i sve medicinsko-socijalne mjere, koje omogućavaju pojačanu skrb za ženu u trudnoći. Zdravstvena zaštita žena u proteklom je razdoblju prolazila organizacijske promjene,
koje su imale reperkusije na zdravstvenu skrb o ženama, pa posljedično i na trudnice. Prema Zdravstveno-statističkom ljetopisu Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo u Hrvatskoj je u skrbi ginekologa primarne zdravstvene zaštite žena bilo 71 % žena starijih od 15 godina, odnosno 11 000 manje nego prijašnje godine. U ljetopisu se također navodi da samo oko 9 % žena fertilne dobi posjećuje ginekologe radi savjetovanja u svezi s planiranjem obitelji. Broj sistematskih pregleda po trudnici je oko 6 pregleda u 2002. godini, i u padu je u odnosu na prijašnje godine, kad je svaka trudnica bila pregledana 7,7 puta.
No osobito je nepovoljno to što se broj pregleda po trudnici znatno razlikuje od županije do županije. Isto tako na ovom skupu predstavnice patronažne službe istaknule su kako je moguće patronažnom skrbi obuhvatiti više trudnica, ali je loša koordinacija patronaže i liječnika koji brinu o trudnici.

5. Vrlo važna karika u zdravstvenoj zaštiti djece je i porođajno razdoblje. Poznato je da perinatalno razdoblje zauzima samo 0,5 % u ukupnom životu, a smrtnost u tom razdoblju veća je nego u idućih 30 godina života. Velik dio rane smrtnosti djece i oštećenja mozga vezan je s tim razdobljem, pa bi posebice trebalo voditi računa o boljem organiziranju, ekipiranju i humanizaciji naših rodilišta. Valja istaknuti nekoliko pokušaja rješavanja vrlo neprihvatljivih situacija:

a) Hrvatsko društvo za perinatologiju već čitavo desetljeće predlaže mjere za regionalizaciju perinatalne zaštite. Adekvatno zbrinjavanje novorođenčadi nije samo pitanje manje smrtnosti, već i manjih porođajnih trauma i oštećenja. Upravo je to ključno mjesto u programu optimalizacije ranoga razvoja. Skupina stručnjaka koja je radila na projektu regionalizacije perinatalnoga zbrinjavanja djece izračunala je da bi godišnje ulaganje od 2 milijuna eura kroz 5 godina u opremu i obrazovanje kadrova na tom području donijelo višestruku korist.
b) Usporedo s tim je i program humanizacije naših rodilišta, pogotovu stvaranja uvjeta za zajednički boravak majke i djeteta u istoj prostoriji, tzv. rooming in, koji ima odlučujuće mjesto u emotivnoj vezi majke i djeteta (tzv. early attachement ). Hrvatska je još za vrijeme rata od 1993. dobro krenula u tom smjeru, zahvaljujući programu promicanja dojenja uz pomoć Unicefa, te je potkraj 1998. po broju "rodilišta –prijatelja djece" u Europi bila odmah iza Švedske i Norveške. Pojavom paketa za novorođenčad pod nazivom "Sretna beba", koji se dijeli u rodilištima a koji je u suprotnosti s međunarodnim kodeksom o načinu reklamiranja nadomjestaka za majčino mlijeko, taj je Program obustavljen, čime su prekinuti napori ne samo u promicanju dojenja već i programa veće humanizacije rodilišta.
6. U Hrvatskoj su desetljećima zdravstvenu zaštitu djece obavljali pedijatri i liječnici školske medicine, čime je osigurana kvalitetnija zdravstvena zaštita djece. U posljednjem je desetljeću došlo do promjena, jer su liječnici školske medicine stavljeni samo u funkciju brige o preventivi u zdravstvenoj zaštiti školskoga djeteta, a praktički je obustavljena specijalizacija pedijatara za primarnu zdravstvenu zaštitu. Tako je u 2002. u primarnoj zdravstvenoj zaštiti djece radilo 272-je specijalista pedijatra, što je pad u odnosu na prijašnje razdoblje.
U posljednjem desetljeću normativ po 1 pedijatru povećao se sa 1: 900 djece na današnjih 1: 1200 djece, tj. za 30 % više djece na jednog pedijatra. U takvoj situaciji teško je ostvariti standard zaštite predviđen programom mjera zdravstvene zaštite stanovništva. Posljedica toga ogleda se u podatku iznesenom u navedenom ljetopisu da je u 2002. u zdravstvenoj zaštiti dojenčadi i male djece zabilježen pad posjeta zbog preventivne skrbi za 17 % ( u 2002.godini 405 666 posjeta, a u 2001. godini 491 411 preventivnih posjeta). Samo je broj preventivnih posjeta dojenčadi porastao za 6 %. 7. U zdravstvenoj zaštiti školske djece javljaju se problemi novoga morbiditeta, što se najbolje vidi po radu savjetovališta za djecu i mladež. U tom savjetovališnom radu za djecu i njihove roditelje najviše se tražila pomoć za probleme koji se odnose na kronične bolesti njihove djece, zatim zbog problema učenja te mentalnoga zdravlja. Kod srednjoškolaca, osim kroničnih bolesti, sve je više problema povezanih s reproduktivnim zdravljem i spolno prenosivim bolestima, infekcijama, problemima povezanim s učenjem i rizičnim ponašanjem. Na savjetovanju su posebice naglašeni problemi povećane agresivnosti djece u školi. Sve su to problemi koji traže usklađen pristup zdravstva, škole i roditelja.

8. U rješavanju školskih problema djece istaknuta je važnost edukacijskoga zdravlja, kao i novi holistički pristup djetetu školske dobi.

9. Na skupu se upozorilo na potrebu većega zdravstveno-odgojnoga rada s adolescentima, jer se u tom razdoblju stvaraju stavovi u vezi s reproduktivnim ponašanjem glede: svijesti, odgovornosti, roditeljstva, seksualnosti i dr. 10. Radi optimalizacije ranoga razvoja važno je provesti niz sustavnih mjera: ponajprije mjere za veći broj rođene djece, a zatim pojačanu brigu za njihovo preživljavanje te poslije optimalizaciju praćenja i brige o zdravlju djece. To podrazumijeva pojačanu skrb počevši od trudnoće, smanjivanje prijevremeno rođene djece i djece niske porođajne težine, zatim poboljšanje uvjeta rađanja u primjereno opremljenim rodilištima (bolje opreme, stručniji kadar i humaniji uvjeti), omogućavanje odgovarajuće prehrane, posebno one prirodne. Nizom mjera stimulacije i habilitacije u ranoj dojenačkoj dobi postoji tzv. plastičnost mozga, kad je moguće poboljšati djetetov razvoj.
Osim sadržajnih mjera, važne su i organizacijske:
a) bolja povezanost i stručnjaka i službi koji rade u zbrinjavanju djece, počevši od ginekologa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, porodničara i neonatologa, te pedijatra i liječnika opće medicine u primarnoj zdravstvenoj zaštiti djece;
b) bolja evidencija i praćenje razvoja djece na kvalitetnijoj razini nego što je danas. Program evidencije rizične djece i program uvođenja djetetove Zdravstvene knjižice valja usvojiti kao državni program.
Međutim, evidentan je restriktivni stav državnih tijela u odnosu na potrebe djeteta.
11. Hrvatski pedijatri već godinama ističu kako je potrebno redefinirati politiku društva prema djeci, pa su tako 2003. godine, za vrijeme obilježavanja 40-godišnjice dječjeg odjela u Vukovaru, usvojili Vukovarsku deklaraciju za djecu, u kojoj ističu "da i uz lijepe dokumente koje imamo u Hrvatskoj, u osnovi nedostaje strateško opredjeljenje koje bi pokrenulo procese bolje zaštite i promicanja ukupnog odnosa prema djeci od lokalne do državne razine. Ta je deklaracija 2003. godine upućena tadašnjoj Vladi i Saboru, ali je ostala bez odgovora.
Zbog svega navedenog ovaj znanstveni skup održan u okviru Matice hrvatske predlaže Predsjedništvu Matice da prihvati zaključke kao poticaj za rješavanje navedenih problema djece, ali ujedno i poziv javnosti i državnim tijelima da učine napore radi mobilizacije društva oko demografske obnove Hrvatske i stvaranja uvjeta za optimalizaciju rasta i razvoja djece pod geslom "Hrvatska za djecu".

Voditelji znanstvenog skupa:

Jagoda Blažina- Miličević

Prof. dr. sc. Josip Grgurić