Prevalencija rekurentnog aftoznog stomatitisa

Rekurentni aftozni stomatitis (RAS) naj~e{}i je oblik atraumatskih oralnih lezija i pojavljuje se u obliku minornog aftoznog stomatitisa, majornog aftoznog stomatitisa i herpetiformnih afta. Cilj rada bio je pra}enje u~estalosti pojavljivanja odre|enog tipa lezije oralne sluznice i njezina lokalizacija. Pregledano je 3000 ispitanika dobi od 7 mjeseci do 20 godina, pacijenata na{eg Zavoda. Rezultati su pokazali da je RAS bio prisutan u 6.4% ispitanika u dobi od 2 do 19 godina. Po tipu oralnih promjena prevladavao je minorni aftozni stomatitis (89.6%), dok je naj~e{}a lokalizacija lezija bila vestibularna sluznica (79.1%).
UVOD
Rekurentni aftozni stomatitis (RAS) naj~e{}i je oblik atraumatske mukozne ulceracije u ustima. Benignog je i rekurentnog tijeka i poga|a 20% ukupne populacije bar jednom u ‘ivotu (1), s tim da svaki drugi dvadesetogodi{njak boluje od RAS-a (2). Didakti~ka i naj~e{}a podjela prema literaturi dijeli RAS u tri skupine: minorni aftozni stomatitis ili Mikuliczeve ulceracije, majorni aftozni stomatitis ili Suttonova bolest i herpetiformne afte.
Minorni aftozni stomatitis naj~e{}i je oblik (80%) RAS-a. Njegova su obilje‘ja u~estalo pojavljivanje bolnih, malih, osjetljivih ulceracija koje cijele za 7 do 10 dana bez o‘iljaka (3) (slika 1).
Na majorni aftozni stomatitis otpada 10% svih slu~ajeva RAS-a. Za njega je zna~ajan te‘i tijek bolesti s produ‘enim vremenom cijeljenja submukoznim o‘iljkom (4, 5) (slika 2).
Na herpetiformne afte otpada 10% RAS-a, one se pojavljuju u obliku mnogobrojnih plitkih ulceracija (njih do 100) promjera 1-2 mm. Cijele za 7-10 dana bez o‘iljka ili s njim (6) (slika 3).
Naj~e{}e spominjani etiolo{ki faktori su: genetska predispozicija, interakcija doma}ina i okoline, virusne i bakterijske infekcije (adenovirusi, herpes simplex virus i Streptococcus sanguis), deficijencije vitamina B12, folne kiseline, ‘eljeza i cinka (7-11). Nadalje, spominju se i hematolo{ki te imunosni poreme}aji (12).
Ovako {irok spektar mogu}ih etiolo{kih mehanizama vodi u razli~itost terapijskog pristupa. Ve}ina topikalnih medikamenata (kamfor, fenol, karbamid peroksid, bakreni sulfat, jod, klorheksidin, tetraciklini) djelovala je samo simptomatski olak{avanjem boli iako su ~esto produ‘avali vrijeme cijeljenja. Upitna je vrijednost sistemske primjene pojedinih lijekova s obzirom na nuspojave (4). Budu}i da je RAS bolest koja naj~e{}e zahva}a mladu populaciju, cilj ovog rada bio je ispitati u~estalost pojavljivanja ove bolesti u zagreba~koj populaciji djece koja su primarno stomatolo{ki zbrinuta u na{em Zavodu.
ISPITANICI I METODE
U trogodi{nje ispitivanje (1995., 1996. i 1997. godina) bili su uklju~eni stalni pacijenti (slu~ajan uzorak od 3000 pacijenata, 1583 ‘enska i 1417 mu{kih, u dobi od 7 mjeseci do 20 godina) na{eg Zavoda kojima ova bolest (RAS) nije primarni razlog dolaska, ve} smo ga bilje‘ili kao usputni nalaz. Pra}ena je u~estalost pojavljivanja odre|enog tipa lezije oralne sluznice i njegova lokalizacija. Klini~ki pregledi vr{eni su u stomatolo{koj ordinaciji s pomo}u stomatolo{kog zrcala.
REZULTATI
Kod 3000 pregledanih pacijenata u dobi od 7 mjeseci do 20 godina prona|ena su 192 pacijenta s RAS-om, {to iznosi 6.4% od ukupno pregledanog slu~ajnog uzorka.
Za ispitivanje frekvencije obolijevanja po dobi i spolu, analiza pokazuje relativno jednaku zastupljenost bolesti kod oba spola, to~nije ne{to vi{e kod djevoj~ica (58% @: 42% M). RAS je na|en u dobi od 2 do 19 godina, s tim da se bolest ~e{}e javlja u dobi od 7 do 9 i 11 do 18 godina (tablica 1).
Naj~e{}e su lezije bile smje{tene na vestibularnoj sluznici (79.1%) dok je sluznica jezika i podjezi~no podru~je bilo najrje|e mjesto pojavljivanja lezije (6.2%). Lezije nisu na|ene na nepcu (tablica 2).
Prema tipu lezije dominirao je minorni aftozni stomatitis, i to s u~estalo{}u od 89.6% (tablica 3).
RASPRAVA I ZAKLJU^AK
Rekurentni aftozni stomatitis definiran kao naj~e{}a netraumatska ulceracija oralne sluznice, prema podacima iz literature, zahva}a svaku petu osobu bar jednom tijekom ‘ivota (1, 13). Budu}i da nema dovoljno istra‘ivanja o prevalenciji RAS-a u populaciji djece i adolescenata, na{ rezultat od 6.4% pacijenata s aftama ne mo‘e se uspore|ivati s podacima iz recentne literature. Ova na izgled benigna bolest dovodi katkad do edema lica i povi{ene temperature, a mnogo ~e{}e do neugodnih i bolnih senzacija koje ne prolaze nezapa‘eno zbog te{ko}a pri gutanju, govoru i ‘vakanju. To se djelomice mo‘e pripisati i uobi~ajenoj, specifi~noj lokalizaciji aftoznih promjena na funkcionalnoj sluznici koja je uklju~ena u mnoge funkcije kao {to su ‘vakanje, govor, gutanje, {to zna~i da se ve} samim govorom i mastikacijom izaziva bol (14). RAS je i u na{em istra‘ivanju naj~e{}e na|en na funkcionalnoj, tj. vestibularnoj sluznici, rje|e na sluznici jezika i podjezi~nog prostora, dok nefunkcionalna sluznica (nepce) nije bila zahva}ena aftama.
Yel i suradnici (15) navode da je u op}oj populaciji u~estalost minornog aftoznog stomatitisa 80%, majornog 10% i herpetiformnog oblika 10%. Budu}i da se ovi podaci odnose na cjelokupnu populaciju, podaci iz na{ih rezultata ponovno se ne mogu uspore|ivati s na{om isklju~ivo mladom populacijom iako je raspodjela RAS-a prema tipovima sli~na: minorni aftozni stomatitis zastupljen je s 89.6%, majorni s 2.1% i herpetiformni s 8.3%. Analiza dobi i spola na{ih ispitanika pokazala je ne{to vi{u zastupljenost afta kod djevoj~ica (58% djevoj~ica i 42% dje~aka). Uz naj~e{}e spominjane etiolo{ke faktore kao {to su genetska predispozicija, virusne i bakterijske infekcije, hematolo{ki i imunosni poreme}aji, za dje~ju populaciju spominju se i ortodontske nepravilnosti, traume uzrokovane ~etkicom koje prekidaju integritet sluznice i ~este nutritivne insuficijencije kao obja{njenje za RAS (16-19). Rezultati na{ih istra‘ivanja koja su provedena u vremenskom razdoblju kada je na Hrvatsku u~injena ratna agresija, ukazuju na mogu}nost jedne od imunodeficijencija. Naime, na{i ispitanici bili su djeca me|u kojima je bilo mnogo djece izgnanika, izbjeglica a i djece zagreba~ke populacije, te je vrlo lako pretpostaviti da su mo‘da nastupili uvjeti koji su iscrpili i o{tetili imunolo{ki sustav. Poznato je da je u etiologiji sekundarne imunodeficijencije neishranjenost jedan od ~imbenika nastanka ovog o{te}enja, pa je zato mogu}e dovesti i ratni stres kao i sve gore navedene okolnosti u vezu s nastankom slabije imunolo{ke reaktivnosti kao faktora u nastanku RAS-a. Navedeno mno{tvo etiolo{kih faktora rezultira i razli~itim terapijskim pristupom. Osim uputa o oralnom zdravlju i pravilnoj prehrani bogatoj vitaminima, mineralima i bjelan~evinama u svrhu podizanja otpornosti organizma, daju se i topijski ili sistemski steroidi za dugotrajnu primjenu unato~ mogu}im nuspojavama.