IN MEMORIAM - Zdenka Krznarić Sušić 1937. - 2004.

Naša draga kolegica, vrsni pedijatar – alergolog, primarius mr. sc. Zdenka Krznarić Sučić, dr. med., zauvijek nas je napustila rano ujutro u ponedjeljak 13. rujna 2004. godine. Dugo i s pedijatrijskim optimizmom borila se sa svojom bolešću i tog lijepog rujanskog jutra, umorna, otišla se odmoriti u nebeske poljane prema kojima svi putujemo. Sve nas, koji smo imali sreću i čast s njom živjeti i raditi u Klinici za pedijatriju Klinike za dječje bolesti Zagreb, popularno zvanoj «Dječja bolnica – Klai- ćeva», preplavila je tuga i osjećaj istinskog gubitka, jer smo izgubili osobu koja je stvarala i bila dio onog posebno cijenjenog i dobroga u našoj ustanovi. Stjecajem životnih okolnosti, rođena je 16. travnja 1937. godine u Suholaku kod Skoplja u Makedoniji, ali je svojim življenjem i postojanjem obogatila Zagreb, gdje je 1963. god. završila Medicinski fakultet, izabravši poziv liječnika kao ispunjenje svojih profesionalnih želja. Cijeli radni vijek naša Zdenka ugradila je u našu Kliniku. Došla je kao mlada liječnica na staž 1964. god. u tadašnji Centar za zaštitu majke i djece, te ostala do odlaska u mirovinu 1998. godine. Urođenu finoću i dobrotu te dječju radoznalost i iskrenost nesebično je davala svojim malim bolesnicima i suradnicima. Skrbila se o bolesnoj djeci znalački, sa samo njoj svojstvenom blagošću i optimizmom. Dobro i pozitivno raspoloženje zračila je na njih, njihove roditelje i sve svoje suradnike. Predanim radom sudjelovala je u gradnji i razvoju ugleda naše ustanove od Instituta za zaštitu majke i djece do Klinike za dječje bolesti Zagreb, posebno se ističući u svojoj struci dječje pulmologije i dječje alergologije. Obično se u ovakvim prigodama nabrajaju radni uspjesi poput specijalizacije iz pedijatrije, obrane magistarskog rada, primarijat, brojnih stručnih radova i usavršavanja, subspecijalizacije u vrsnog dječjeg alergologa, rada kao znanstvenog asistenta na nesebičnom prenošenju svoga znanja mlađima i još mnogo toga… Poznavajući njenu skromnost i samozatajnost, ona ne bi dopustila da se to broji i posebno ističe. Sve je to ona postigla i imala, ali ono što jest važno, zašto će nam nedostajati i po čemu ćemo je trajno pamtiti, jesu osobine koju su je činile nadasve dobrim čovjekom. Uz posljednji pozdrav, njene Kolege iz Klinike za dječje bolesti Zagreb