Stanje dječje traumatološke službe u Hrvatskoj

Broj ozljeda djece u Republici Hrvatskoj je visok, a slijedom toga visoka je smrtnost i pojava ranog invaliditeta, usprkos brojnim preventivnim akcijama i zahtjevima da se dječjem traumatizmu da status endemske bolesti. Te se ozljede ne zbrinjavaju samo u većim gradovima, nego u svim bolnicama Hrvatske i potom pripadajućim rehabilitacijskim centrima. Dječje ozljede zahtijevaju poseban tretman uz posebne uvjete, da bi se izbjegla visoka smrtnost i pojava ranog invaliditeta, čime ne raspolaže veliki broj bolnica u Hrvatskoj. Kvalitetno zbrinjavanje dječje traume, koje smanjuje pojavu ranog invaliditeta, zahtijeva posebne odjele, dječje traumatologe, anesteziologe i neurokirurge vične dječjoj problematici te jedinice intenzivne skrbi prilagođene djeci i pedijatrijski educirane sestre. Isto tako rehabilitacijski centri moraju biti vični dječjoj problematici. Potrebne uvjete nemaju na raspolaganju sve bolnice u Hrvatskoj, niti su stavovi u liječenju dječjih ozljeda jedinstveni. Svjestan situacije, Referalni centar RH za dječji traumatizam proveo je 2001. godine anketu u bolnicama, da bi se dobio uvid u ozbiljnost stanja te pokušalo odgovoriti na pitanje gdje i kako liječiti dječje ozljede da se izbjegne visok postotak smrtnosti i ranog invaliditeta.