Gastroezofagusni refluks u dojenčadi: optimiziranje ponašajne i farmakološke terapije

Cilj je bio ispitati učestalost gastroezofagusnog refl uksa (GER) u novorođenčadi i dojene dojenčadi zbog moguće precijenjenosti ili podcijenjenosti ovoga poremećaja uvjetovane stavom roditelja. Osnovna namjera bila je procijeniti učinkovitost terapije promjenom ponašanja kako bi se ograničila primjena lijekova, kao i korelaciju GER-a s načinom hranjenja, jer postoje dokazi u literaturi da bi dojenje moglo imati zaštitnu ulogu. Ova prospektivna opservacijska studija provedena je na pedijatrijskim bolesnicima od lipnja 2015. do prosinca 2017. godine, a uključila je 180 djece u dobi od jednog do šest mjeseci. Bolesnici su podijeljeni u dvije skupine: 1. skupina (bez GER-a) i 2. skupina (s GER-om). U 2. skupini kriteriji za uključivanje bili su prisutnost najmanje jednog od sljedećih simptoma: rani osjećaj sitosti, mučnina, averzija prema hrani, povraćanje i/ili regurgitacija, „preživanje“, slab rast, wheezing i plač. Proučena je anamneza i provedeno je kliničko ispitivanje kako bi se analizirale glavne značajke epizoda refl uksa i moguća korelacija s dojenjem. Dojenčadi iz 2. skupine propisana je terapija promjene ponašanjazasnovana na položaju tijela te savjeti o prehrani. U slučaju izostanka odgovora na ovu terapiju propisani su antagonisti receptora H2 (H2RA), 5 mg/kg/dan u dvije doze na dan. Prisutnost GER-a isključena je u 140/180 (77,8%) djece, uz indeks učestalosti refl uksa od 22,2% ispitnog uzorka (40/180). S obzirom na simptome, povraćanje, regurgitacija, „preživanje“ i slab rast zabilježeni su u 95% našega uzorka s refl uksom; 2,5% ih je također pokazivalo wheezing, a preostalih 2,5% je neutješno plakalo. Nije nađena statistički značajna korelacija između načina hranjenja i nastupa refl uksa. U 2. skupini (s GER-om) 97,5% dojenčadi odgovorilo je na terapiju promjenom ponašanja, dok se u 2,5% njih stanje nije popravilo pa je trebalo uvesti terapiju pomoću H2RA. GER je često kliničko stanje u dojenčadi. Konzervativni pristup potrebniji je u djece nego kod odraslih, osobito uzimajući u obzir regresiju GER-a unutar prve godine života u većini slučajeva, kao i nuspojave farmakološke terapije. Nije se pokazalo da bi dojenje imalo neku značajniju ulogu.
Ključne riječi: DJECA; GASTROEZOFAGUSNI REFLUKS; DOJENJE; LIJEČENJE
Kategorija: Izvorni znanstveni članak
Broj: Vol. 65, No 3, srpanj - rujan 2021
Autori: Pietro Ferrara, Margherita Zona, Ignazio Cammisa, Patrizio Veronelli, Chiara Di Sipio Morgia, Andrea Ianni
Referenca rada: Paediatr Croat. 2021;65:118-22
DOI: http://dx.doi.org/10.13112/PC.2021.20

 Cijeli članak je vidljiv samo pretplatnicima! Ukoliko ste pretplatnik molimo logirajte se.