Fenotip spavanja u djece s Downovim sindromom – izmijenjena arhitektura spavanja i poremećeno disanje u snu

Cilj: Istražiti arhitektoniku spavanja i disanja tijekom sna u djece s Downovim sindromom. Metode: Cjelonoćna videopolisomnografija (V-PSG) u skupini djece s Downovim sindromom i u onoj iz opće populacije odgovarajuće dobi i zrelosti. Rezultat: Analiza polisomnografskih parametara pokazala je da djeca s Downovim sindromom, u usporedbi s normativima u zdrave djece u općoj populaciji, odgovarajuće dobi i zrelosti, imaju značajno kraću latenciju spavanja (SL) p=0,007, kraće ukupno vrijeme spavanja (TST) p=0,004, nižu efikasnost spavanja (SE) p=0,010, manje NREM1 faze spavanja p=0,0002, manje NREM3 faze spavanja p=0,034, manje REM spavanja p= 0,034 (na račun više površnog NREM2 spavanja, ali ne statistički značajno, p=0,069) i da provode više vremena budni nakon započimanja spavanja (p=0,0002). Djeca s Downovim sindromom imaju značajno više opstruktivnih apneja i hipopneja po satu spavanja (viši OAHI) p=0,008, ali imaju manje centralnih apneja po satu spavanja (niži CAI) p=0,041, što pridonosi statistički neznačajno nižem ukupnom AHI-u (p=0,762) u djece s Downovim sindromom. Prosječno i najdulje trajanje apneja nije se značajno razlikovalo između dviju skupina. Djeca s Downovim sindromom su imala značajno niže i prosječne i nadir saturacije kisika (p=0,008 i p=0,001). Zaključak: Možemo prevenirati većinu respiratornih komplikacija u djece s Downovim sindromom podizanjem svjesnosti njihovih roditelja o poremećajima spavanja u te djece, ali i zdravstvenih djelatnika, te uključivanjem rutinske cjelonoćne videopolisomnografije u njihovo praćenje.

Opširnije