Minor anomalije u djece sa smetnjama u razvoju

Minor anomalije se mogu javiti u zdravih osoba, ali je njihova zastupljenost značajno povišena u skupinama s prenatalnim razvojnim poremećajima. Visoka zastupljenost minor anomalija u neke osobe može biti indikator poremećenog prenatalnog razvoja. U ovom radu istraživane su tjelesne minor anomalije u skupini djece sa smetnjama u razvoju (SR). Uzorak je uključivao 606-ero djece i mladeži u dobi od 5 do 20 godina (303-je djece sa SR i 303-je zdrave djece). Uzorak ispitanika od 303-je djece sa SR uključivao je 176-ero mentalno nedovoljno razvijene djece (MNR), 70-ero nagluhe i gluhe djece (NG) i 57-ero slabovidne i slijepe djece (SV). U kontrolnoj je skupini bilo 303-je zdrave djece iste dobi i spola. Korišten je Waldropov skor za procjenu minor anomalija u različitim skupinama. Prosječan broj minor anomalija po osobi ili Waldrop 1 (W1) bio je značajno viši u SR djece (M = 3,81) nego u kontrolnoj skupini (M = 1,99; p < 0.001). Waldropov težinski skor (W2) bio je također značajno viši u SR djece (M = 3,80) u usporedbi sa zdravom kontrolom (M = 1.82; p < 0.001). Visoke vrijednosti W1 i W2 u usporedbi s kontrolnom skupinom dobivene su u skupinama MNR, NG i SV djece. Dobiveni nalazi visokog broja minor anomalija po osobi i visoke vrijednosti njihovih težinskih skorova u SR djece upućuju na to da su genetski čimbenici imali važnu ulogu u razvojnom poremećaju djece tih skupina tijekom ranog prenatalnog razdoblja. Minor anomalije u djece sa smetnjama u razvoju mogu poslužiti kao važan indikator ranog razvojnog poremećaja.