Normalan psihomotorički razvoj - preduvjet uspješna hranjenja

Fizički čin hranjenja kompleksan je fiziološki proces uvjetovan mnogim anatomskim, neurofiziološkim, okolinskim, socijalnim i kulturnim čimbenicima. Većina djece to svlada bez poteškoća, a ukoliko dođe do poremećaja nekog od tih čimbenika, posebice neurofizioloških, doći će do poremećaja hranjenja i razvoja malnutricije. Glavni elementi razvoja hranjenja su integritet anatomskih struktura koje sudjeluju u procesu hranjenja i sazrijevanje središnjeg živčanog sustava (SŽS-a). U novorođenačkom razdoblju sve su radnje refleksne i odvijaju se automatski, pa i sam čin hranjenja koji je pod nadzorom moždanog debla i ne zahtijeva suprabulbarnu kontrolu. Razvojem mozga, posebice kortikobulbarnog puta, senzorni podražaji iz usne šupljine, jezika i farinksa, prolazeći kroz moždano deblo u srednji i mali mozak, talamus i moždanu koru, stječu najvišu kontrolu procesom "encefalizacije". Tako se odvija neurofiziološka kontrola hranjenja i gutanja, kojom refleksno novorođenačko hranjenje i gutanje dolazi pod voljnu kontrolu i postaje "zrelo". Proces hranjenja je i naučeni razvojni proces. To je učenje uvjetovano senzornim podražajem iz usne šupljine, razvojem grube i fine motorike, iskustvom, a ovisi i o djetetovom temperamentu, komunikaciji s hraniteljem, te utjecajima okoline i kulture. Osnovni cilj hranjenja je djetetov optimalan rast i razvoj.