Socijalna zrelost djece i mladih s poremećajima iz autističnog spektra i djece i mladih s većim intelektualnim poteškoćama
Socijalna zrelost defi nira se i procjenjuje kroz adaptivna područja komunikacije, svakodnevnih vještina, socijalizacije te neprilagođenog ponašanja, koja obuhvaćaju i socijalno-emocionalno područje, kognitivne vještine i ponašanja koja su potrebna za uspješno snalaženje u socijalnim situacijama. Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti socijalnu zrelost defi niranu razinom adaptivnog ponašanja na uzorcima djece i mladih s poremećajima iz autističnog spektra te djece i mladih s većim intelektualnim poteškoćama, ukupno njih 98-ero. Ispitanici su bili u dobi od 7.-21. godine, oba spola, polaznici posebnih programa odgoja, obrazovanja i rehabilitacije Centra za autizam Zagreb. Radi istraživanja primijenjena je Vineland II. skala za procjenu socijalne zrelosti. Dobivene su statistički značajne razlike među ispitanim uzorcima utvrđene u prostoru adaptivnog ponašanja kao indikatora socijalne zrelosti. Djeca i mladi s poremećajima iz autističnog spektra pokazali su niže razine adaptivnog ponašanja i više onih neprilagođenih, za razliku od djece i mladih s intelektualnim poteškoćama. Našim istraživanjem nedvojbeno smo dokazali kako je struktura socijalne zrelosti i adaptivnih vještina djece i mladih s poremećajima iz autističnog spektra različita od one kod djece i mladih koji imaju samo veće intelektualne poteškoće. Rezultati također upućuju na to da niska adaptivna razina kao i neprilagođena ponašanja pogoduju većem riziku za pojavu narušenog mentalnog zdravlja. Ovim nalazom također možemo preventivno utjecati na odabir i primjenu primjerenih edukacijsko-rehabilitacijskih postupaka te tako pridonijeti boljoj kakvoći življenja djece i njihovih obitelji.Ključne riječi: adaptacija, psihološka; autistični poremećaj; intelektualne poteškoće; dijete; adolescent
Kategorija: Izvorni znanstveni članak
Broj: Vol. 58, No 2, travanj - lipanj 2014
Autori: Dragana Mamić, Rea Fulgosi-Masnjak, Ivana Sladić Kljajić
Referenca rada: Paediatr Croat. 2014;58:81-87
DOI: http://dx.doi.org/10.13112/PC.2014.15