Slikovne dijagnostičke metode u dijagnostici vezikoureteralnog refluksa: od početaka do danas

Vezikoureteralni refluks često se dijagnosticira u djece i može biti povezan s refluksnom nefropatijom. Neki bolesnici s refluksnom nefropatijom razviju kroničnu bolest bubrega, hipertenziju, a u malog broja bolesnika bolest progredira do kronične renalne insufi cijencije. Identifi kacija bolesnika s ovim kliničkim karakteristikama cilj je kliničke, biokemijske kao i radiološke procjene djece s prenatalno dijagnosticiranom hidronefrozom ili febrilnom uroinfekcijom. Cilj slikovnih dijagnostičkih postupaka je postaviti dijagnozu s visokim stupnjem osjetljivosti i specifi čnosti, kako bi se započelo ispravno liječenje i odredila prognoza. Dijagnostika vezikoureteralnog refluksa relativno je jednostavan i dobro utvrđen postupak. Sve je veća svijest o potencijalnim štetnim učincima izloženosti radijaciji kod nekih dijagnostičkih postupaka kao i invazivnosti dijagnostike vezikoureteralnog refluksa, što može biti neugodno iskustvo za djecu i roditelje. Slijedom navedenog, imperativ za dječjeg radiologa, zajedno s pedijatrijskim urologom i nefrologom, reevaluacija je indikacija i ciljeva u dijagnostici vezikoureteralnog refluksa, redefi niranje dijagnostičkih slikovnih metoda koje se primjenjuju za postavljanje dijagnoze i praćenje. U članku se analiziraju današnje slikovne metode koje se primjenjuju u dijagnostici vezikoureteralnog refluksa, njihove značajke, prednosti i nedostatci.

Opširnije