Epigenetika u reprodukciji i razvoju

U preglednom radu predstavljen je suvremeni pogled na epigenetiku u reprodukciji i razvoju sisavaca. Osnovni epigenetički mehanizmi kao DNA metilacija, posttranslacijske promjene histona i nekodirajućeg RNA-a, bez zadiranja u nukleotidni redoslijed DNA molekule, reguliraju gensku ekspresiju a time i proliferaciju, diferencijaciju, dediferencijaciju stanica i tumorigenezu. Epigenetički lijekovi i nezrele embrionalne stanice počinju se primjenjivati u novim terapijskim strategijama humane medicine. Budući da su epigenetički mehanizmi uključeni u razvoj gameta i zametka sisavaca, od velike su važnosti opisani životinjski eksperimentalni modeli na kojima se mogu pratiti epigenetičke promjene, posebno u metilaciji DNA-a, i njihov utjecaj na potomstvo. Štetni utjecaji iz okoliša (npr. neishranjenost skotne ženke) mogu izazvati promjene fenotipa također u slijedećih generacija, što se prenosi transgeneracijskim (ili intergeneracijskim) epigenetičkim učincima, a čini se da se neki od njih nepoznatim mehanizmima prenose preko gameta i na F3 generaciju koja nije nikad bila izložena štetnom agensu (npr. vinclozolin). Novi koncept razvojnog podrijetla zdravlja i bolesti upućuje na poremećaj epigenetike u razvoju pretilosti i dijabetesa tipa 2 u čovjeka (npr. zbog neishranjenosti majke za vrijeme gestacije), pa se danas govori o „štedljivom epigenotipu“. Štetni čimbenici iz okoliša čini se da mijenjaju epigenom čovjeka, pa bi specifi čne epigenetičke promjene mogle poslužiti kao biljezi izloženosti. Pitanje nasljednosti epigenotipa i njegovog stvarnog značenja za razvoj bolesti u slijedećih generacija zanimljivo je i važno pitanje koje se intenzivno istražuje na multidisciplinaran način.

Opširnije