Sekvencioniranje druge generacije – prenošenje u kliničku praksu

Uzrok značajnog broja mendelijanskih bolesti i dalje je nepoznat usprkos znatnim naporima da ga se razjasni. Nedavna značajna postignuća u određivanju sekvence nukleotida pružaju mogućnost ispitivanja genetskog materijala sve do rezolucije jednog nukleotida na razini cijelog eksoma ili genoma. To otvara sve mogućnosti za odgonetavanje genetske etiologije genetskih poremećaja i, što je najvažnije, za širenje područja genetskih studija s ograničenih slučajeva bolesti koji se javljaju u velikim obiteljima na manje obiteljske konfi guracije, omogućavajući time otkrivanje uzročnih gena čak i u roditeljskom triu s jednim zahvaćenim probandom. Usprkos razvoju tehnologije sekvencioniranja druge generacije i sve većoj kompjutorskoj snazi za složene analize podataka, zaostaje interpretacija rezultata kako bi podaci na razini genoma imali smisla u medicinskom okruženju i mogli se prenijeti bolesniku.
Uz to, otvaraju se nova etička pitanja, poglavito ona koja se tiču izvješćivanja o slučajnim nalazima. Ovo su ključna pitanja koja treba raspraviti prije negoli se utvrde protokoli i smjernice za primjenu sekvencioniranja cijelog eksoma i genoma u kliničkoj praksi. Ovaj pregled daje kratak uvod u tehničke osnove i korake sekvencioniranja druge generacije, te u neke od ključnih koraka u analizi podataka dobivenih sekvencioniranjem druge generacije, kao i u izazove koji se pritom susreću, a sve to zasnovano na našim vlastitim iskustvima u Centru za mendelijansku genomiku u Sloveniji.

Opširnije