Specifičnosti u liječenju epileptičkih napadaja kod tumora mozga

Različite metode liječenja tumora mozga mogu djelovati proepileptički (kirurška lezija, kemoterapeutici: vinkristin, metotreksat) ili antiepileptički (kemoterapeutik temozolamid). Radioterapija može djelovati dvojako. Kemoterapeutici i neki konvencionalni antiepileptički lijekovi (fenitoin, karbamazepin, fenobarbiton, valproati) imaju isti metabolički put preko jetrenih enzima citokroma P450, što može dovesti do interakcije lijekova. Cilj je prikazati složenost liječenja epileptičkih napadaja u 11-godišnjeg bolesnika s tumorom mozga. Sada 11- godišnji dječak bio je zdrav do 7. godine, osim što se u nekoliko navrata potužio na blažu glavobolju. Tada je dobio prvi epileptički napadaj, tipa grand mal, dijagnosticiran je pilocitni astrocitom hipotalamičke regije. Zbog opstruktivnog hidrocefalusa hitno je ugrađena V-P drenaža, a u drugom kirurškom zahvatu tumor je reduciran. Posljedično je nastupila sljepoća na desnom oku, a na lijevom oštećenje vida uz glaukom. Liječenje se nastavilo kemoterapeuticima (carboplatin, vinblastin, temozolamid) i antiepileptičkim lijekom (metilfenobarbital). Napadaje nije imao tri godine. U dobi od 10 godina dobiva sve učestalije epileptičke napadaje, složene parcijalne. Izostavlja se metilfenobarbital, uvodi valproat i levetiracetam. Napadaji nisu prekinuti. Uz antiepileptički lijek i kemoterapeutik uzimao je i više vrsta drugih lijekova. Liječenje epileptičkih napadaja kod tumora mozga zahtijeva interdisciplinarni pristup. Kod djece koja se liječe kemoterapeuticima preporuča se primjenjivati lijekove koji ne induciraju/inhibiraju enzimski sustav jetre. To su levetiracetam, lamotrigin i gabapentin. Kod primjene valproične kiseline potreban je pojačan oprez.

Ključne riječi: epileptički napadaji; tumori mozga; interakcija lijekova; antikonvulzivi; dijete
Kategorija: Prikaz bolesnika
Broj: Vol. 57, No 2, travanj - lipanj 2013
Autori: Popović Miočinović Lj., Bošnjak Nađ K., Mladin Čikara M., Stepan Giljević J.
Referenca rada: Paediatr Croat. 2013;57:171-5
DOI:

Opširnije