Diskinetska cerebralna paraliza u terminske asfiktične novorođenčadi – klinička obilježja i prikaz magnetske rezonancije mozga

Diskinetska cerebralna paraliza je rijetka, javlja se u oko 14 na 100 000 živorođenih, s udjelom od oko 7% ukupnih slučajeva cerebralne paralize, ali je ujedno i njen oblik koji najviše narušava kakvoću života. Sve veća uporaba magnetske rezonancije poboljšava mogućnosti prikazivanja lezija vezanih za cerebralnu paralizu, a koje su u diskinetske cerebralne paralize tipično uzrokovane hipoksičnom lezijom talamusa, bazalnih ganglija i parasagitalne regije te hipokampusa u donošene djece koja su pretrpjela perinatalnu asfi ksiju. Štoviše, pomoću magnetske rezonancije moguće je stupnjevati uzorke lezija koji koreliraju sa stupnjem motoričkog oštećenja i pridruženih odstupanja. Cilj ove studije je opisati karakteristike motoričkog oštećenja i pridruženih odstupanja u djece s diskinetskom cerebralnom paralizom prikazom četvero terminske djece koja su imala perinatalnu asfi ksiju kao i slikovne prikaze uzoraka lezija mozga učinjene magnetskom rezonancijom. Sve četvero djece imalo je tešku perinatalnu asfi ksiju, prema podatcima vezanim za porođaj, praćenu umjerenom do teškom hipoksično-ishemičnom encefalopatijom u troje od njih. Naknadni prikaz magnetskom rezonancijom pokazao je hipoksične lezije talamusa, bazalnih ganglija i centralne regije te hipokampusa, koje su klasificirane kao blage (bolesnici 2 i 4) ili teške (bolesnici 1 i 3). Neurorazvojni ishod je loš u troje od četvero djece. Troje ima tešku diskinetsku cerebralnu paralizu koreo-atetotskog podtipa, dok četvrti bolesnik ima blažu diskinetsku cerebralnu paralizu. Pridružena odstupanja se u sve četvero djece odnose na teški poremećaj govora, epilepsiju u bolesnika 1 i 4, dok je kognitivni razvoj uredan ili blago poremećen. Težina diskinetske cerebralne paralize i pridruženih odstupanja odgovara težini hipoksičnih lezija u strateški važnim područjima, tj. talamusu, n. lenticularisu, centralnim regijama i hipokampusu.

Opširnije