Zloćudni gliomi i uloga citostatika temozolomida u njihovom liječenju

Zloćudne gliome čine glioblastomi, koji su ujedno i najčešći, anaplastični astrocitomi, anaplastični oligodendrogliomi i anaplastič ni oligoastrocitomi. Po svojim biološkim svojstvima to je heterogena skupina tumora, a pojedine “podinačice” tih tumora mogu se smatrati i rijetkim tumorima. U liječenju zloćudnih glioma primjenjuju se uobičajeni postojeći terapijski modaliteti (kirurški zahvati, radioterapija, kemoterapija) ali, nažalost, učinci liječenja su vrlo često razmjerno skromni i nezadovoljavajući; ne postiže se izlječenje ili dugotrajna remisija. Današnji standard liječenja ovih tumora visokog malignog potencijala je maksimalno operativno uklanjanje tumora, jer je time potvrđen izravan utjecaj na preživljenje. Postoperativno se provodi radioterapijsko liječenje. Od 2005. godine u standardnoj se uporabi nalazi temozolomid, oralni alkilirajući citostatik, koji u konkomitantnoj primjeni sa zračenjem i poslije u konsolidacijskoj primjeni u bolesnika s glioblastomima, dovodi do statistički značajnog produljenja prosječnog preživljenja. U Republici Hrvatskoj temozolomid je na popisu tzv. skupih lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, tako da njegovu primjenu u bolesnika koji boluju od glioblastoma trebaju prethodno odobriti odgovarajuća stručna povjerenstva na temelju pismenog zahtjeva i medicinske dokumentacije koju prilaže ordinarijus onkolog. Ako se razmatra primjena temozolomida u drugih zloćudnih glijalnih tumora, uočava se postojanje razlika između Sjedinjenih Američkih Država i zemalja EU-a. Prema smjernicama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj je njegova primjena moguća samo u bolesnika s glioblastomima, izvedbenog satusa ECOG 0 do 1 i zadovoljavajućih standardnih laboratorijskih nalaza. Uzimajući u obzir i heterogenost zloćudnih glioma i razlike u primjeni temozolomida između pojedinih zemalja, cilj je našeg prikaza presjek primjene temozolomida.

Opširnije