XV. Simpozij hrvatskog društva za pedijatrijsku pulmologiju, Rijeka, 28.-30. lipnja 2001.

HLZ Hrvatsko društvo za pedijatrijsku pulmologiju (HDPP) ove je godine održalo svoj redoviti simpozij u Rijeci, 28.-30. lipnja. Uz HDPP kao stalnog stručnog organizatora, mjesni suorganizator ovog XV. simpozija bila je Klinika za pedijatriju, KBC Rijeka, na čelu sa svojim predstojnikom, ujedno i predsjednikom HDPP, prof. dr. sc. Vladimirom Ahelom. Simpozij je održan u velikoj predavaonici Klinike, uz sudjelovanje ne samo članova HDPP nego i značajnog broja liječnika različitih specijalnosti, privučenih glavnom temom Simpozija upalama pluća u djece. Stručni dio započeo je pozvanim predavanjima u kojima se govorilo o dijagnostici i terapiji pneumonija dječje dobi (V. Ahel), o domicilnim (E. Verona) i bolničkim (V. Rožmanić) pneumonijama te o radiološkoj dijagnostici pneumonija (G. Šaina). Potom je slijedio veći broj predavanja u kojima su autori iznosili vlastita klinička iskustva i govorili o atipičnim pneumonijama (J. ČepinBogović i sur.), o obilježjima i liječenju bakterijskih i virusnih pneumonija (J. Kelečić i sur.), o osobitostima pneumonija djece hospitalizirane u Osijeku (I. Bašica i sur.) i Slavonskom Brodu (N. Aberle i sur.), o nekrotozirajućim pneumonijama (V. Rožmanić i sur.) i epijemima pleure (N. Pavlov i sur.) uz prikaz težeg oblika pleuropneumonije u dojenčeta (J. Mišulić), o pneumonijama uzrokovanim respiratornim sincicijskim virusom (I. Palčić i sur.), o djelotvornosti cefepima u liječenju težih pneumonija dječje dobi (S. Banac i sur.) te o tuberkuloznim pneumonijama (B. KristićKirin i sur.). Ističemo i zanimljiva izlaganja o laboratorijskom probiranju nedostatka alfa-1-antitripsina u djece s upalom pluća (S. Dodig i sur.) i o izradi protokola za zaštitu od zračenja male djece prilikom radiografskog snimanja (Đ. Milković i sur.). Raspravu o pneumonijama dječje dobi obilježila je zabrinutost sudionika ne samo zbog porasta visoke i umjerene rezistencije pneumokoka na penicilin i makrolide nego i zbog zamijećene pojave rezistencije na cefalosporine II. i III. generacije. S tim u svezi svakodnevna iskustva sudionika rasprave svjedoče o brojnim primjerima pogrješne indikacije primjene antibiotika ili njihovog neadekvatnog odabira u liječenju infekcija dišnih putova djece. Istaknuta je potreba strogog pridržavanja opće prihvaćenih postavki racionalne empirijske primjene antibiotika u liječenju pneumonija. Smatra se da se to ne može postići isključivo administrativnim mjerama i bolničkim listama kojima se ograničava dostupnost rezervnih antibiotika i time otežava svakodnevni rad bolničkim liječnicima, nego također praćenjem i ranim otkrivanjem rezistencije te trajnom edukacijom i nadzorom rada liječnika na svim razinama pedijatrijske zdravstvene zaštite.