Prirođene srčane bolesti u djece i tjelesna aktivnost

Poznati su brojni pozitivni učinci redovite tjelesne aktivnosti na zdravlje općenito, a posebno na kardiovaskularno zdravlje, te bi stoga ona trebala biti sastavni dio gotovo svačijeg života. To uključuje većinu osoba s prirođenim srčanim grješkama. No u osjetljivih pojedinaca aktivnost može izazvati akutne kardijalne događaje. U svakog pojedinog bolesnika za preporuku o tjelesnoj aktivnosti treba razmotriti njegovu sklonost aktivnosti, vrstu lezije i njezine hemodinamske posljedice te vrstu i razinu razmatrane aktivnosti. Djecu s prirođenim srčanim grješkama treba poticati na tjelesnu aktivnost unutar granica omeđenih njihovim kardiovaskularnim oštećenjem. U male djece motoričko iskustvo ne utječe samo na njihov psiho-motorički razvoj, već djeluje i na emocionalni, kognitivni i psihosocijalni razvoj. Redovitu aktivnost određene razine treba poticati u svih bolesnika s prirođenim srčanim grješkama. Pojedinim će bolesnicima biti dopuštena samo blaga redovita aktivnost zbog poznatog visokog rizika, no drugi će moći sudjelovati u svim športskim aktivnostima bez ograničenja. Jednostavna tjelesna aktivnost poput redovitog hodanja lako je ostvariva, sigurna i značajno povećava tjelesnu sposobnost mladih bolesnika u svim fazama prirođene bolesti srca. Također poboljšava kakvoću života, mijenjanjem nabolje vlastite tjelesne percepcije, životnog zadovoljstva, tjelesne sposobnosti i općenito zdravlja. S preventivne točke gledišta tjelesna je neaktivnost glavni rizični čimbenik za preuranjenu aterosklerozu i debljinu. Uz to se ranim usvajanjem tjelesno aktivnog načina života povećava vjerojatnost da će dijete postati aktivna odrasla osoba.

Opširnije