Samoregulacija u ranom djetinjstvu

Samoregulacija, sposobnost praćenja i kontrole ponašanja u funkciji odgovora na socijalna očekivanja, najvažnije je svojstvo emocionalnog razvoja. Suvremena istraživanja u neuroznanosti i neurobiologiji pokazuju da su rana iskustva interakcije zabilježena u mozgu i utječu na sposobnost regulacije emocija. Interakcija s roditeljima utječe na neuralno umrežavanje. Broj neuralnih veza koje se stvaraju dijelom ovisi o kakvoći podražaja koje dijete prima, a okolinu u kojoj dijete raste i stječe iskustva stvaraju roditelji. Neuronske veze kojima se ne služi propadaju. Stoga su prve godine života kritično razdoblje za razvoj sposobnosti regulacije emocija. Spoznaje o ranom emocionalnom razvoju i regulaciji pomažu u prevenciji, ranom otkrivanju i ranom liječenju poremećaja kod male djece. Djeca odrastaju u vrlo različitim sociokulturalnim okruženjima i emocionalno se razvijaju na različite načine kao rezultat socijalizacije emocija. Djeca uče upravljati svojim emocionalnim iskustvom na kulturalno odgovarajuće načine. Nemoguće je razumjeti rani emocionalni razvoj odvojeno od odnosa roditelja i djeteta unutar kojeg se taj proces odvija. Temelj razvoja samoregulacije je upravljanje fiziološkim podražajima, emocijama i pozornošću. Ovi temeljni zadatci u ranom djetinjstvu povlače za sobom vrlo različite utjecaje i razvojne procese. Razlog za razmatranje svake komponente u razvoju samoregulacije je u činjenici da dijete uči „upravljati sobom“ i počinje stjecati kontrolu ponašanja, emocija i kognicije koje su nužne za kompetentno funkcioniranje tijekom života.

Opširnije