Što znamo o dječjoj suicidalnosti?

Problem dječje suicidalnosti prema epidemiološkim istraživanjima sve je prisutniji i pokazuje porast, kako u dječjoj tako i adolescentnoj populaciji. U odnosu na etiologiju najveći broj pristaša imaju psihološke i socijalne teorije koje uzročnost vide u dinamici obiteljskih odnosa te utjecaju okruženja. Kao osnovne karakteristike kliničke slike koje upućuju na suicidalnost navode se beznađe, negativizam, loša slika o sebi i izoliranost. Postoje brojni rizični čimbenici koji upućuju na moguću pojavu suicida radi čega su nužne preventivne aktivnosti s naglaskom na primarnu prevenciju, koja uključuje primarnu zdravstvenu zaštitu, škole, obitelji i medije, a isto tako i kontinuiranu edukaciju. Sekundarna prevencija usmjerena je na rizične skupine te uz već navedene institucije uključuje i službe socijalne zaštite i društva u cjelini, dok se tercijarna odnosi na dobro organizirani tretman i rehabilitaciju.

Ključne riječi: SUICID; DJECA; PSIHOLOGIJA; PREVENCIJA I KONTROLA
Kategorija: Pregled
Broj: Vol. 56, No 3, srpanj - rujan 2012
Autori: V. Hercigonja Novković, D. Kocijan Hercigonja
Referenca rada:
DOI:

Opširnije