Trideset pet godina dječje ortopedije u Klinici za dječje bolesti Zagreb

Trideset pet godina djelovanja dječje ortopedije u Klinici za dječje bolesti Zagreb značajno je razdoblje u razvoju ne samo dječje nego i sveukupne ortopedije. Francuski liječnik N i c o l a s A n d r y 1741. je prvi put upotrijebio riječ ortopedija (orthos uspravan, pais dijete), i to je zapravo početak dječje ortopedije. Služba za dječju ortopediju, osnovana 1965. godine u tadašnjem Centru za zaštitu majki i djece u Zagrebu, imala je naglašenu socijalnu zadaću. Sprječavanje rane fizičke invalidnosti u dječjoj populaciji, prevencija i stručno metodološka pomoć bili su glavni prioriteti službe. Promjena epidemiologije ortopedskih bolesti, koja je karakterizirana opadanjem upalnih bolesti, rahitisa, koštano-zglobne tuberkuloze, poliomijelitisa i nekih drugih bolesti, u prvi plan postavlja prevenciju i rano otkrivanje prirođenih deformiteta lokomotornog sustava, a to se posebice odnosilo na prirođeno iščašenje kuka. Podaci o kretanju ortopedskih bolesti djece u Hrvatskoj u razdoblju od 1963. do 1966. godine pokazali su da u djece prevladavaju prirođene i stečene deformacije lokomotornog sustava. I to je bio jedan od čvrstih razloga da se djelovanje tadašnje dječje ortopedije usmjeri prema ranom otkrivanju i ranom liječenju. Razradila se metodologija ranog otkrivanja ortopedskih mana skriningom putem sistematskih pregleda, specifičnim testovima za pojedine najčešće prirođene mane lokomotornog sustava, upotrebom registra faktora rizika i djetetove zdravstvene knjižice. Uska suradnja s genetičarima pokazala se neophodnom kod brojnih ortopedskih bolesti.