Trajanje dojenja u gradu Solinu od 1988. do 1998. godine

Cilj je rada utvrditi trajanje dojenja u gradu Solinu od siječnja 1988. god. do svibnja 1998. god. te ispitati neke čimbenike koji mogu utjecati na duljinu dojenja kao što su broj poroda i izobrazba majki. Anketa je retrospektivna te je tijekom desetogodišnjeg razdoblja anketirana 571 majka koja je rodila u tom razdoblju. Postoci prirodno hranjene dojenčadi su ovi: mjesec dana doji se 58,4% (88-90 god.), 61,3% (91-92 god.,), 67,3% (93-95 god.,), 69,2% (96-98 god.), tri mjeseca doji se 31,2% - 32,7% - 44,0% - 49,3%, šest mjeseci doji se 14,3% - 15,2% - 30,6% - 35,2%, devet mjeseci doji se 3,8% - 4,8% - 22,6% - 23,6%, a dvanaest mjeseci doji se 1,2% - 3,1% - 17,3% - 19,2% dojenčadi rođene u promatranim razdobljima. Najveći pad postotka dojenih je u prvom mjesecu života: 42% - 39% - 33% - 31%, zatim do trećeg mjeseca života prestane se dojiti 27% - 26% - 23 – 20% daljih, a što se ide dalje, postotak je manji. Statističkom obradom je nađeno da postoji statistički značajna razlika p < 0,001 u duljini dojenja naše dojenčadi u promatranom desetogodišnjem razdoblju. To nas upućuje na to da svoju aktivnost u održavanju dojenja moramo usmjeriti na prenatalnu dob i prva tri mjeseca života. Majke sa srednjom i nižom stručnom spremom doje najdulje u dojenačkom razdoblju svog djeteta (p < 0,005). Broj poroda ne utječe na duljinu dojenja (p > 0,01).