Menstruacijski ciklus u adolescentica - peti vitalni znak

Adolescencija je životno razdoblje od 10. do 19. godine kad se zbivaju najvažnije endokrinološke, metaboličke, somatske i psihološke promjene u djevojčica. Za vrijeme tog procesa događa se sazrijevanje složenog endokrinološkog sustava koji uključuje povezanost žlijezda u mozgu (hipotalamus i hipofi za) s jajnicima i njihovu međusobnu interakciju. Na kraju tog procesa sazrijevanja i dobivanja menstruacije očekuje se uredna reproduktivna funkcija.

Početak tog procesa je vrlo individualan u djevojčica i karakterizira ga široki raspon normalnih događanja, osobito vezano za pojavu menstruacije. Najčešći problemi i abnormalnosti vezane za menstruaciju obuhvaćaju: polimenoreja (skraćen ciklus manje od 21 dan), oligomenoreja (ciklus duži od 45 dana), menoragija (obilno i produženo krvarenje više od sedam dana), dismenoreja (bolne menstruacije). Danas se smatra da je menstruacija „vitalni znak“ koji, kao i ostali vitalni znakovi u medicini - puls, disanje, krvni tlak i temperatura daje informacije o cjelokupnom zdravlju djevojaka i žena, pa može signalizirati bolest ili poremećaj normalnog zdravlja (1). Menstruacijske abnormalnosti su mnogo češće u mlađoj dobi, dok se znatno smanjuju 3-5 godina nakon prve menstruacije (menarha). Odstupanja od tih parametara u kasnijoj dobi događa se sporadično, najčešće uzrokovano psihičkim ili fi zičkim stresom. No ako menstruacijske abnormalnosti i dalje perizistiraju, razlog može biti hormonski disbalans, najčešće sindrom policističnih jajnika (PCOS), poremećaj rada štitnjače, prekomjerna fi zička aktivnost, problemi s prehranom, a rjeđe primarna ovarijska insufi cijencija (2).
U današnje vrijeme raspon nastupa menarhe je između 10. i 15. god. Pojavom prve menstruacije ne znači da je veza hipotalamus- hipofi za-jajnik potpuno sazrela i da je sposobna za urednu funkciju, pa su svi oblici odstupanja od urednog ciklusa, obilnost i trajanje menstruacije, najčešće posljedica još nedovršenog sazrijevanja.

Baš stoga je potrebno istaknuti i znati što je “normalna menstruacija“. Vođenjem kalendara menstruacije dobiva se uvid u učestalost (uredan ciklus 21-45 dana), regularnost ciklusa (odsutna regularnost kad je izostanak menstruacije više od 90 dana), trajanje krvarenja (normalno 2-7 dana ) izgubljeni volumen krvi (normalno 30 mL), dok se teškim krvarenjem smatra gubitak krvi više od 80 mL, s posljedičnom anemijom, što korelira s učestalošću mijenjanja predložaka/tampona svakih 1-2 sata.

U prvim ginekološkim godinama (godine nakon nastupa menarhe), učestalost poremećaja menstruacijskog krvarenja –polimenoreja i oligomenoreja javljaju se u oko 30% djevojčica, a menoragija u njih 20% (3). Studije o adolescenticama s teškim i obilnim krvarenjima koja su posljedica anovulacije treba razlikovati od stanja što zahtijevaju daljnju obradu i praćenje radi rizika od anemija, isključenje koagulopatija, koje su prisutne u oko 13%-20% slučajeva, najčešće von Willebrandova bolest (4). Učestalost bolnih menstruacija (dismenoreja) prisutna je u oko 70%, češće starijih adolescentica (5).

Iz svega navedenog očito je da abnormalnosti vezane za menstruaciju, uključujući i dismenoreju, čine značajan javnozdravstveni problem, jer utječu na svakodnevni život i aktivnosti mladih djevojaka. Često i same djevojke, obitelj, ali i zdravstveni stručnjaci podcjenjuju ove abnormalnosti. Vjeruje se da su znanje, informiranost i rano otkrivanje menstruacijskih poremećaja osnova za implementiranja zdravstvene edukacije o toj temi, ali i pomažu u odabiru adekvatne terapije za olakšavanje smetnji i negativnog djelovanja na normalan život djevojke (6). Kod težih poremećaja potrebno je pravodobno reagirati upućivanjem ginekologu koji će obaviti odgovarajuću obradu. Ako se to ne učini, može nastati velika šteta za mladu djevojku, koja onda može izazvati nepotrebno uznemirenost i strah, slabiju kakvoću života, od svakodnevnih aktivnosti do izostanaka iz škole u oko 30% slučajeva, što negativno utječe na psihosocijalno i kognitivno ponašanje adolescentice. Isto tako, ako se navrijeme ne uoče problemi, adolescentice su pod povećanim sadašnjim, ali i budućim zdravstvenim rizicima razvoja anemije, smanjenja gustoće kostiju, kao i izloženosti potencijalnom metaboličkom i kardiovaskularnom riziku, riziku hiperandrogenizma, razvoju policističnih jajnika, neplodnosti, dijabetesa.


Ključne riječi:
Kategorija: Kratko priopćenje
Broj: Vol. 61, No 1, sječanj - ožujak 2017
Autori: Nives Šikanić Dugić
Referenca rada: Paediatr Croat. 2017;61:44-5
DOI: http://dx.doi.org/10.13112/PC.2017.6

 Cijeli članak je vidljiv samo pretplatnicima! Ukoliko ste pretplatnik molimo logirajte se.