Ugradnja stimulatora vagusnog živca kod desetogodišnjeg dječaka s farmakorezistentnom simptomatskom epilepsijom

Prikazali smo bolesnika, desetogodišnjeg dječaka, koji ima oštećenje mozga u irigacijskom području arterije cerebri medije i boluje od farmakorezistentnog oblika simptomatske epilepsije, te mu je u dobi od nepunih 11 godina ugrađen stimulator vagusnog živca. Obiteljska anamneza negativna je u smjeru epilepsije, neepileptičkih i ostalih cerebralnih napadaja. Rođen je iz druge, redovito kontrolirane trudnoće, porođajem u terminu. Zbog prijeteće asfiksije ploda i usporavanja KČS-a porođaj je dovršen vakuum ekstrakcijom, nakon porođaja primarno reanimiran, APGAR nizak. Sa tri mjeseca života zbog suspektnog hemiparetskog obrasca desnih ekstremiteta hospitaliziran je radi dijagnostičke obrade, te je učinjen MR mozga - verificirano je organsko oštećenje mozga u području lijeve hemisfere u irigacijskom području ACM-a, kao posljedica perinatalnog oštećenja u smislu tromboze, odnosno hemoragije. Prve generalizirane konvulzije imao je sa 4 mjeseca života, no tad nije uvedena kontinuiran AET. Provođena je fizikalna terapija ambulantnog i stacionarnog tipa. Sa šest godina, nakon atake vrtoglavice u trajanju od pet minuta uz nestabilnost u hodu, te žarišno promijenjen EEG sa šiljak-val kompleksom, uveden je AET karbamazepinom. Nakon toga slijede učestali parcijalni kompleksni napadaji pri kojima kratkotrajno bude smeten i dezorijentiran, katkad uz perioralnu cijanozu uz piloerekciju i derealizaciju. Nakon prvog epileptičkog konvulzivnog (grand mal) statusa uvedeni su i valproati. Grand mal napadaji javljaju se otad prosječno 2-3 puta na godinu, uz česte epileptičke statuse, kad je u više navrata bio hospitaliziran uz intenzivno liječenje i endotrahealnu intubaciju radi smirivanja napadaja. Nakon dvije godine liječenja valproat je zamijenjen topiramatom, a karbamazepin oxcarbazepinom. Zbog i dalje učestalih napadaja primao je i lamotrigin, a topiramat je ukinut i kasnije zamijenjen levetiracetamom. Dakle, unatoč triju antiepileptika (levetiracetam, lamotrigin, oxcarbazepin) i dalje je imao napadaje. Posljednjih godinu dana (ali i prethodnih godina) prije ugradnje stimulatora vagusnog živca imao je prosječno 5-6 kompleksnih parcijalnih napadaja na tjedan, 2-3 puta na mjesec parcijalne motoričke jednostavne napadaje, atoničke napadaje do 3 puta na godinu (tada često u seriji ili statusu). U neurološkom statusu postoji blaža desnostrana hemipareza u sklopu cerebralne paralize. EEG nalaz je difuzno paroksizmalno dizritmički promijenjen s elementima šiljak-val kompleksa sporije varijante, uz žarište lijevo F-T-P. Tijekom višednevnog video EEG monitoriranja verificirana su dva parcijalna kompleksna epileptička napadaja s temporalnim pseudoapsansom i pratećim promjenama u EEG nalazu. Konzultiran je neurokirurg koji je, s obzirom na farmakorezistentnost napadaja, predložio operacijsko liječenje epilepsije, odnosno jednu od triju opcija: hipokampektomiju, resekciju apikalnog dijela temporalnog režnja ili implatanciju stimulatora vagusnog živca.
S obzirom na kliničku sliku epileptičkih napadaja i nalaze elektrofizioloških ispitivanja, odnosno farmakorezistentni oblik bolesti, neurokirurg je indicirao ugradnju stimulatora vagusnog živca, uz prethodno informiranje roditelja o zahvatu, učinkovitosti liječenja te eventualnim nuspojavama. Nakon prijeoperativne obrade dječaku je u dobi od 10 godina i 11 mjeseci ugrađen stimulator vagusnog živca. Dalje je nastavljen dosadašnji AET, a nakon ugradnje stimulatora vagusnog živca znatno je smanjen broj napadaja. Zaključili bismo da treba i ranije razmišljati o mogućnostima operacijskog liječenja epilepsija ukoliko ona pokazuje kriterije refrakternosti, jer te metode, uz adekvatnu antiepileptičku terapiju, pridonose poboljšanju kakvoće života bolesnika sa simptomatskom epilepsijom.

Opširnije