Funkcionalni ishod djece liječene u jedinici intenzivnog liječenja (JIL)

Uvod: Ishod bolesnika nakon liječenja ne određuje samo težina osnovne bolesti nego i njegovo stanje prije hopsitalizacije. Cilj: Utvrditi ishod bolesnika liječenih u JIL-u, osobito djece s kroničnim bolestima. Ispitanici i metode: Podatci su prikupljani prospektivno. Ishod je procijenjen uporabom ljestvice Pediatric Overall Performance Category (POPC) za 449-ero djece liječene u JIL-u, KBC Split. Procijenjeno je funkcionalno stanje prije hospitalizacije i na otpustu iz bolnice - u bolesnika s neurorazvojnim bolestima, s drugim kroničnim bolestima i bez kronične bolesti. POPC je ljestvica od šest stupnjeva, od zbroja 1 (normalan) do 6 (mrtav), u rasponu koji upućuje na sve veće stupnjeve funkcionalnog oštećenja. Svaki stupanj ljestvice je popraćen definicijama stanja koje su prikladne za dob. Procijenili smo bazalno funkcionalno stanje bolesnika (bPOPC) prije pojave osnovne bolesti, koja je neposredno uzrokovala hospitalizaciju, temeljem razgovora s roditeljima. Ocjena funkcije prije otpusta (dPOPC od engl. discharge functional score) odnosila se na bolesnikovo stanje prije otpusta iz JIL-a. Rezultati: Funkcionalno stanje na otpustu bilo je značajno ovisno o funkcionalnom stanju prije hospitalizacije i o predviđenoj smrtnosti. Djeca s neurorazvojnim bolestima imala su značajno lošiju bazalnu ocjenu i značajno manje pogoršanje funkcionalnog morbiditeta pri otpustu u usporedbi s djecom bez kronične bolesti i onom s drugim kroničnim bolestima. Zaključci: Ljestvica POPC je dokazala svoju primjenjivost u maloj jedinici intenzivnog liječenja i na heterogenoj populaciji bolesnika. Zato je treba uzeti u obzir za redovitu procjenu kakvoće rada u zdravstvu, jer je to jednostavno i pouzdano sredstvo. U suprotnosti s ostalim bolesnicima, funkcionalno stanje djece s neurorazvojnim bolestima značajno je obilježeno utjecajem komorbiditeta. Njihovo stanje prije hospitalizacije bilo je već lošije od stanja ostale djece i stoga se nije moglo značajno promijeniti pri otpustu. D. Jurišić, Lj. Popović Miočinović Radna terapija u jedinici neonatalne intenzivne skrbi Tridesetak posljednjih godina postoje brojna istraživanja o problemu radne terapije u jedinicima intenzivnog liječenja (JIL) djece. Radna terapija u JIL-u novorođenčadi jedan je od prvih koraka u njihovoj habilitaciji. U radu se raspravlja o brojnim aspektima radne terapije u procesu intenzivne skrbi djece najranije dobi. Radni terapeut u JIL-u mora biti educiran i imati znanja o svim područjima vezanim za JIL, tehnička znanja o opremi, procedurama, utjecaju okoline na malog bolesnika i sl. On obavlja prilagodbu okružja u JIL-u – svjetla, zvuka, buke, rada medicinskih aparata kao i brojnih postupaka u tijeku dijagnostike i liječenja malih bolesnika. Također potiče senzorički i psihoneuromotorički razvoj novorođenčeta u JIL-u nizom postupaka kao što su „baby handling“, razvojna stimulacija, masaža.Radni terapeuti u JIL-u mogu pružiti nužnu potporu obitelji teško bolesnog djeteta, i to edukacijom o njezi, manipulaciji, hranjenju, senzoričkoj stimulaciji.
Ključne riječi:
Kategorija: Sažetci
Broj: Vol. 52, No 3, srpanj - rujan 2008
Autori: M. Meštrović, J. Meštrović, B. Polić, E. Marušić
Referenca rada:
DOI:

Opširnije