Pristup evidence base (EB) prvom neprovociranom epileptičkom napadaju

Epileptički napadaj je simptom koji se javlja kod akutnih bolesti (provocirani napadaj s poznatim uzrokom) ili je riječ o epi lepsiji (neprovocirani epileptički napadaj kome se ne može naći provocirajući faktor). Za utvrđivanje vrste napadaja potrebna je točna anamneza i EEG (videopoligrafija u budnosti, spavanju, nakon deprivacije spavanja, uz fotostimulaciju, hiperventilaciju). Normalan EEG kao ni abnormalan s pozitivnom obiteljskom anamnezom za epilepsiju ne potvrđuju epileptički napadaj. Kliničkom obradom kod prvog neprovociranog i ponovnog epileptičkog napadaja, postavit će se i točna klasifikacija napadaja epilepsije, odnosno sindroma. Do ponovnog neprovociranog epileptičkog napadaja dolazi kod 14 do 65% djece unutar godine dana. Kod djece s idiopatskim/ kriptogenim napadajem rizik za ponavljanje je od 30-50%, a kod djece sa simptomatskim uzrokom rizik je više od 50% unutar 2 godine nakon neprovociranog napadaja. Kod djece praćene kroz 10 godina njih 46% je imalo jedan ili više epileptičkih napadaja nakon onog prvog neprovociranog. Prema podatcima iz literature, čak i prolongirani napadaji rijetko uzrokuju oštećenje mozga u djece, osim ako nisu povezani s akutnim neurološkim poremećajem. Jedan od razloga za početak antiepilepsijskog liječenja (AEL) je strah od ranjavanja ili smrti kod sljedećeg napadaja. Da bi se smanjio rizik ranjavanja zbog padova, treba smanjiti moguće rizike u svakodnevnom životu. Iznenadna smrt kod djece s epilepsijom je rijetkost i tad je vezana za neko prisutno neurološko oštećenje. Niti jedna studija ne opisuje smanjeni rizik od ranjavanja ili nagle smrti kod djece kojoj je dan AEL nakon prvog neprovociranog napadaja. Prema 2 studije klase II. i 4 studije klase III. prema EB kriterijima nema razlike u pojavi ponovnog napadaja kod djece koja su primala AEL i koja ga nisu primala.
Odluka o tome da li liječiti ili ne liječiti dijete i adolescenta nakon prvog neprovociranog epileptičkog napadaja mora se osnivati na razmatranju mogućnosti za ponovni epileptički napadaj i opasnosti od trajnog AEL-a koje može djelovati na kognitivni razvoj, ponašanje, fizički i psihosocijalni razvoj djeteta. Odluku treba donijeti individualno za svako dijete i uzeti u obzir i medicinski razlog i odluku bolesnika i roditelja.
Preporuke nakon prvog neprovociranog epileptičkog napadaja: AEL nije indicirana za sprječavanje razvoja epilepsije (stupanj B); 2. Liječenje AEL-om se mora razmatrati kao mogućnost prevencije sljedećeg napadaja i rizik od farmakoloških i psihosocijalnih nuspojava (stupanj B).
Kod djeteta s prvim epileptičkim napadajem moraju se najprije razmotriti svi dobiveni podatci, klinički status i nalazi, napraviti detaljna klinička obrada, a ne odmah započeti liječenje.
Ključne riječi:
Kategorija: Sažetci
Broj: Vol. 52, No 3, srpanj - rujan 2008
Autori: Lj. Cvitanović-Šojat
Referenca rada:
DOI:

Opširnije