Osobine majki članica grupa za potporu dojenja i njihov utjecaj na trajanje dojenja

U radu su prikazani čimbenici koji utječu na trajanje dojenja majki članica grupa za potporu dojenju. Podaci su prikupljeni retrospektivno pomoću anketnog upitnika za samopopunjavanje. Korištene su definicije dojenja SZO. U istraživanju je sudjelovalo 210 članica grupa koje su tijekom prvih šest mjeseci dojenačke dobi došle na sastanak grupe najmanje četiri puta. S navršenih šest mjeseci doji ukupno 83,8% majki, a s navršena tri mjeseca isključivo doji 56% majki. Dojenje dulje od šest mjeseci pozitivno je povezano s prihodima kućanstva, vremenom donošenja odluke o dojenju, namjeravanim trajanjem dojenja i zadovoljstvom savjetima majke voditeljice grupe, a negativno s pušenjem prije trudnoće. U logističkoj regresijskoj analizi prediktori dojenja duljeg od šest mjeseci su namjeravano trajanje dojenja više od šest mjeseci (OR 4,27; 95% CI 1,63-11,17, P=0,003) i nepušenje prije trudnoće (OR 3,07; 95%CI 1,29-7,30, P=0,011). Ovo je u nas prvo istraživanje karakteristika majki članica grupa za potporu dojenju i čimbenika koji utječu na trajanje dojenja majki u grupama. Buduća istraživanja trebala bi potvrditi zapažanje ove studije da aktivnosti grupa potiču majke u smislu povećanja trajanja dojenja.
Ključne riječi: DOJENJE – psihologija, statistika i brojčani podaci; MAJKE – psihologija, obrazovanje; GRUPE SAMOPOMOĆI UVOD Isključivo dojenje tijekom prvih šest mjeseci života, a zatim nastavak dojenja uz odgovarajuću dohranu drugim namirnicama osigurava optimalan rast i razvoj dojenčadi te štiti od mnogih bolesti (1). Unatoč tomu, mnoga djeca ne uživaju blagodati prehrane majčinim mlijekom. Na uspostavljanje laktacije i trajanje dojenja utječu brojni čimbenici: sociodemografski (dob majke, stupanj obrazovanja, socioekonomski status, bračni status i zaposlenost majke), biomedicinski čimbenici (paritet, zdravstveno stanje djeteta, majčino prethodno iskustvo u dojenju, pohađanje tečaja za trudnice i navika pu- šenja cigareta), čimbenici koji se odnose na postupke unutar zdravstvenog sustava (promicanje dojenja u rodilištima, promotivni paketi za rodilje i iskustvo porođaja) te psihosocijalni i kulturološki čimbenici (donošenje odluke o dojenju, namjeravano trajanje dojenja i potpora majci u postnatalnom razdoblju) (2). Istraživanja pokazuju da češće i dulje doje majke veće životne dobi (3, 4, 5), većeg stupnja naobrazbe (4, 5, 6), boljeg socioekonomskog statusa (7, 8) i nepušačice (4, 9). Većina majki odlučuje o dojenju tijekom antenatalnog razdoblja, pri čemu značajnu ulogu ima utjecaj obitelji, prijatelja i zdravstvenih djelatnika (10, 11, 12). Trajanju dojenja pridonosi rana odluka o dojenju (13) i namjeravano trajanje dojenja. Majke s jasnom namjerom o trajanju dojenja (dugo ili kratko dojenje) najčešće to i ostvaruju, dok neodlučne majke u pravilu doje kratko (7, 13). U sredinama koje promiču dojenje i provode inicijativu za "Rodilišta-prijatelje djece" bilježi se veća stopa uspostavljanja laktacije (14, 15), ali utjecaj na duljinu dojenja nije dovoljan (16, 17). Zbog toga značajnu ulogu ima kontinuirana potpora majkama u postnatalnom razdoblju koju provode laici ili zdravstveni djelatnici jer pridonosi većem trajanju dojenja (18, 19). U Hrvatskoj su grupe za potporu dojenju organizirane prema modelu u kojem jednako značajnu ulogu imaju i zdravstveni djelatnik (patronažna sestra) i laik (majka voditeljica grupa). Patronažna sestra je inicijator osnivanja grupe u lokalnoj zajednici o kojoj se skrbi, suvoditeljica i stručni koordinator, dok je majka voditeljica grupe dobrovoljka s vlastitim iskustvom u dojenju koje, kao aktualna članica grupe, prenosi drugim majkama. Prve takve grupe započele su s radom u Međimurju čije je rodilište u svibnju 1998. godine steklo naziv "Rodilište-prijatelj djece" (20). Tijekom 1999. godine djelovalo je 26 grupa s 270 članica čiji je rad koordiniralo 17 patronažnih sestara. Podaci o prevalenciji dojenja među me- đimurskom dojenčadi u razdoblju implementacije inicijative (1994. - 1998. god.) i razdoblju nakon uspostavljanja mreže grupa (1999. – 2000. god.) pokazuju porast stope dojenja, izrazitije za dojenčad dobi 6 - 12 mjeseci (21). Svojevoljno uključ ivanje visokomotiviranih majki dojilja u rad grupa otežava ocjenu učinkovitosti njihova djelovanja i zahtijeva poznavanje karakteristika ovih majki, kao i ostalih čimbenika koji utječu na trajanje dojenja. CILJ RADA Cilj je ovog rada utvrditi karakteristike majki koje redovito pohađaju grupe za potporu dojenju te analizirati čimbenike povezane s trajanjem dojenja (>6 mjeseci), uključujući majčino zadovoljstvo radom grupe. Također je analizirana učestalost isključivog i ukupnog dojenja tijekom prvih šest mjeseci dojenačke dobi u promatranoj skupini majki. METODE I ISPITANICI Tijekom 2000. godine u Županijskoj bolnici Čakovec rodilo je 1268 majki (22). Majke (n=980) koje su u jednogodiš njem razdoblju rodile zdravo donošeno novorođenče iz jednoplodne trudnoće, bez obzira na paritet i način porođaja, i koje su uspostavile laktaciju bile su već tijekom boravka u rodilištu, a zatim tijekom prvih patronažnih posjeta pozvane da se dobrovoljno uključe u rad grupa za potporu dojenja. U istraživanju nisu sudjelovale majke Romkinje (n=216) zbog specifičnosti romske populacije. U razdoblju od 18. siječnja 2000. do 21. ožujka 2001. u rad 34 grupe za potporu dojenju dobrovoljno se uključila 331 majka. Osim rutinske potpore dojenju (provode pedijatri i liječnici opće medicine te patronažne sestre) i potpore obitelji i prijatelja, majke u grupama ostvaruju i dodatnu potporu dojenju tijekom mjeseč nih sastanaka grupe, a izvan toga po potrebi individualnim telefonskim savjetovanjem s majkom voditeljicom grupe. Organizacija rada grupa i sadržaj aktivnosti opisani su drugdje (23). U ispitivanju je sudjelovalo 215 majki redovitih članica grupa koje su na sastanak grupe došle najmanje četiri puta u razdoblju do navršenih šest mjeseci dojenač ke dobi. Preostalih 116 članica grupa su u spomenutom razdoblju došle na sastanak grupe manje od četiri puta i nisu sudjelovale u ispitivanju. Podaci o članicama grupa dostupnim za istraživanje dobiveni su iz rutinske dokumentacije patronaž nih sestara o radu grupa (podaci o dobi djeteta u vrijeme prvog i sljedećih dolazaka na sastanak grupe te broju dolazaka). Ispitivanje je provedeno metodom upitnika za samopopunjavanje. Upitnici su poslani poštom uz priloženu frankiranu omotnicu za povrat odgovora. Smatrano je da majka dobrovoljno pristaje na sudjelovanje u istraživanju ako je vratila odgovarajuć e popunjen upitnik. Ispitivanje je provedeno u siječnju - veljači 2001. godine za majke koje su rodile u razdoblju od siječnja do lipnja 2000. godine te u rujnu - listopadu 2001. godine za majke koje su rodile u razdoblju od srpnja do prosinca 2000. S obzirom na vrijeme ispitivanja, dojenčad majki koje su sudjelovale u istraživanju bila je različite dobi (6 - 14 mjeseci), ali spomenuto vrijeme je odre- đeno kako bi sva djeca u trenutku provođ enja ispitivanja imala navršenih najmanje šest mjeseci dojenačke dobi. Ispitivane su sociodemografske karakteristike (majčina dob, stupanj obrazovanja, bračno stanje, zaposlenost, zanimanje, mjesečni prihodi kućanstva za mjesec koji je prethodio ispitivanju i broj članova kućanstva), biomedicinske karakteristike (paritet, majčino prethodno iskustvo u dojenju, pohađanje tečaja za trudnice te navika pušenja cigareta prije trudnoće i tijekom dojenja) i psihosocijalni čimbenici (dojenost majke, vrijeme donošenja maj- čine odluke o dojenju - "prije trudnoće", "tijekom trudnoće", "nakon poroda", očekivano trajanje dojenja - "_6 mjeseci", ">6 mjeseci", "ne znam" i socijalna potpora dojenju). Varijabla "socijalna potpora dojenju tijekom prvih šest mjeseci dojenač ke dobi" ispitivala je majčinu percepciju jačine potpore za dojenje od strane supruga, vlastite majke, prijateljica, patronažne sestre i liječnika. Korištena je Likertova skala od 5 stupnjeva (od 1 - "protivi se dojenju" do 5 - "snažno me podržava u dojenju"). Ostvareni bodovi potpore pojedinačnih osoba su zbrojeni, tako da je svaka majka mogla ostvariti ukupno najviše 25 bodova. Na osnovi vrijednosti medijana, koji je iznosio 19 bodova, majke su podijeljene u dvije skupine: majke sa slabom potporom (_19 bodova) i majke s jakom potporom (20 - 25 bodova). Majke su također ocijenile stupanj zadovoljstva radom grupe (1 - "jako zadovoljna", 2 - "zadovoljna", 3 - "ne znam" 4 - "nezadovoljna"), i to u odnosu prema zadovoljstvu savjetima patronažne sestre, savjetima majke voditeljice grupe, potporom članica grupe i emocionalnom potporom u grupi. U analizi učestalosti dojenja korištene su definicije SZO: 1. isključivo dojenje (engl. exclusive breastfeeding) - dojenčad je hranjena samo majčinim mlijekom (uključ ivo izdojenim), bez dodatka vode/pića baziranih na vodi/voćnih sokova, druge vrste mlijeka i krute ili kašaste hrane; 2. dojenje (engl. breastfeeding) - dojenčad je hranjena majčinim mlijekom (uklju- čivo dodatak druge vrste mlijeka, pića, kašaste ili krute hrane). Dob dojenčeta označava mjesec navršene dobi, npr. 1 mjesec znači dob dojenčeta od 30 do 59 dana itd. Za svrstavanje u određenu podvrstu dojenja dojenče je na taj način trebalo biti hranjeno tijekom cijelog navršenog mjeseca (24). Statistička obrada podataka učinjena je uz pomoć SPSS (Statistical Package for the Social Sciences, SPSS Inc, Chicago, IL, USA) verzija 10 za Windowse. Za kategorijske podatke i testiranje razlika u proporcijama korišten je _ 2-test, odnosno Fisherov egzaktni test. Učinjena je univarijatna analiza podataka radi određivanja čimbenika povezanih s trajanjem dojenja te logistička regresijska analiza kako bi se utvrdili prediktori dojenja duljeg od šest mjeseci. Početno su u logističku regresijsku analizu bile uključene sve varijable koje su se u univarijatnoj analizi pokazale statistički značajnim za dojenje >6 mjeseci. Beckward eliminacijskom procedurom sekvencijski su ispuštane varijable koje nisu bile statistički značajne uz provjeru učinka njihova ispuštanja na model. U završnom su modelu sve varijable na kraju postupka bile statistički značajne. Izračunate p-vrijednosti smatrane su statistički značajnim ako je p<0,05. REZULTATI Podaci su obrađeni za 210/215 (97,7%) majki redovitih članica grupa za potporu dojenju. Za majke čiji su upitnici bili nepravilno i nedovoljno popunjeni ili nisu vraćeni, podaci nisu obrađeni. Karakteristike majki članica grupa za potporu dojenja prikazane su u tablici 1. Većina majki je bila u dobi 25 - 34 god. (prosječ na dob 28 godina), sa završenom srednjom školom, udana i stalno zaposle- na. Povremeno zaposlenih je bilo 12,5% ispitanica, a nezaposlenih 23,3%. S obzirom na zanimanje majki, najviše je bilo radnica (41,9%) i službenica (35,2%) te samo 1,4% menadžerica. Majke poljoprivrednice i umirovljenice nisu se uključile u rad grupa. Većina majki živi u kućanstvima s prosječno pet članova (raspon 3 - 10) i s relativno skromnim novčanim primanjima (48,5% majki s prihodima kućanstva do 4000 kn). Majki višerotkinja bilo je 115 (54,8%), od kojih je dojenje dulje od šest mjeseci ostvarilo 22,4% majki za prvo starije dijete i 17,7% majki za drugo starije dijete (podaci nisu prikazani). Prije trudnoće je pušilo 35,2% članica grupa, dok se tijekom dojenja učestalost pušenja smanjila i iznosila 13,8%. Majke koje su tijekom dojenja nastavile pušiti većinom su smanjile broj dnevno popušenih cigareta (37,8%), dok je veći broj cigareta pušilo 1,4% majki. Čak 74 (35,2%) majke su o dojenju odlučivale kasno, tj. tijekom trudnoće (17,6%) i nakon poroda (17,6%). Većina majki je namjeravala dojiti dulje od šest mjeseci (68,6%), a 13,8% ih je bilo neodluč no u svezi s namjeravanim trajanjem dojenja. Na temelju ukupne ocjene potpore za dojenje u majčinom socijalnom okruženju većina majki (56,7%) je imala jaku potporu. Više od 50% ispitanica je ocijenilo da su patronažna sestra i suprug snažno podupirali dojenje, dok je oko 30% njih imalo snažnu potporu majke i liječnika. Dojenju se protivilo 1,4% supruga i 3,3% majčinih prijateljica. Podaci o prehrani dojenčadi pokazuju da je s navršenih mjesec dana dojeno svih 210 (100%) dojenčadi majki u grupama, s navršena tri mjeseca dojeno je 98,1% dojenč adi, a sa šest mjeseci 83,8% dojenčadi. Učestalost isključivog dojenja s navršenim jednim mjesecom i s navršena tri mjeseca dojenačke dobi iznosila je 85,6% i 56%. Sa šest mjeseci ni jedno dojenče nije bilo isključivo dojeno (grafikon 1). Tablica 2 prikazuje rezultate univarijatne analize čimbenika koji utječu na trajanje dojenja majki članica grupa. Dojenju duljem od šest mjeseci su statistički značajno sklonije majke s prihodima ku- ćanstva 4001 - 7000 kn, u usporedbi s majkama čiji su prihodi kućanstava do 4000 kn; majke koje su se za dojenje odlučile nakon poroda, u usporedbi s majkama koje su o tome odlučile prije trudnoć e; majke koje su namjeravale dojiti >6 mjeseci u usporedbi s majkama koje su namjeravale dojiti _6 mjeseci i majke koje su bile zadovoljne savjetima majke voditeljice grupe u usporedbi s majkama koje su bile nezadovoljne ili su odgovorile da ne znaju. Pušenje prije trudnoće negativno je povezano s trajanjem dojenja. Ostali čimbenici (majčina dob, stupanj obrazovanja, zaposlenost, paritet, pušenje tijekom dojenja, dojenost majke, potpora za dojenje u postnatalnom razdoblju, zadovoljstvo savjetima patronažne sestre, zadovoljstvo potporom članica grupe i zadovoljstvo emocionalnom potporom u grupi) nisu statistički značajno utjecali na dojenje >6 mjeseci majki članica grupa. Multivarijatna logistička regresijska analiza utvrdila je da su statistički značajni i neovisni prediktori dojenja duljeg od šest mjeseci namjeravano trajanje dojenja i pušenje prije trudnoće (tablica 3). Odabrani model (_2=20,70, df 5, P=0,001) točno predviđa 85,7% rezultata za dojenje >6 mjeseci. Dugotrajno dojenje pozitivno je povezano s namjeravanim trajanjem dojenja >6 mjeseci. (Odds ratio _OR_ 4,27; 95% Confidence interval _CI_ 1,63-11,17) s obzirom na namjeravano trajanje dojenja =6 mjeseci i nepušenjem prije trudnoće (OR 3,07; 95% CI 1,29-7,30). Majke s neodređenom namjerom o trajanju dojenja također su bile sklonije dojenju >6 mjeseci (2,8 puta veća vjerojatnost nego kod majki koje su namjeravale dojiti kratko), ali ova povezanost nije statistički značajna. Kasna odluka o dojenju pozitivno je povezna s trajanjem dojenja (2,6 puta veća vjerojatnost za dojenje >6 mjeseci kod majki koje su odluč ivale tijekom trudnoće i 4,8 puta veća vjerojatnost za dojenje >6 mjeseci ako su odlučivale nakon poroda u usporedbi s majkama koje su o dojenju odlučile prije trudnoće), ali povezanost nije statistički značajna, odnosno granično je značajna za odluku nakon poroda (p=0,051). Osim vremena donošenja odluke o dojenju, čimbenici koji se nisu pokazali statistički značajnim za dojenje dulje od šest mjeseci su prihodi kućanstva i zadovoljstvo savjetima majke voditeljice grupe. RASPRAVA Naša studija je pokazala da su majke koje redovito pohađaju grupe za potporu dojenja prosječne dobi 28 godina, naj- češće sa završenom srednjom školom, udane i iz obitelji s relativno skromnim novčanim primanjima. Majke su rijetko pohađale tečaj za trudnice, većinom su i same bile dojene i u relativno su visokom postotku imale naviku pušenja cigareta prije trudnoće, ali značajno su smanjile učestalost pušenja tijekom dojenja. Majke prvorotkinje i višerotkinje uključuju se u gotovo podjednakom broju, odluku o dojenju donose prije trudnoće i namjeravaju dojiti dulje od šest mjeseci. Nešto više od polovice majki ima jaku potporu za dojenje u krugu obitelji, među prijateljima i zdravstvenim djelatnicima. Podaci iz strane literature o karakteristikama majki članica grupa vrlo su oskudni. Za laičke grupe koje djeluju u SAD-u (LaLecheLeague grupe) navodi se da se u njihove aktivnosti uključuju udane majke iz srednjeg društvenog sloja i višeg stupnja naobrazbe (25), ali jedino istraživanje u tom smislu je ono Chezem i Friesen koje su na malenom broju ispitanica (n=89) u Indijani, SAD, utvrdile da se dob, stupanj naobrazbe, zaposlenost i ekonomski status majki u grupama ne razlikuju od karakteristika majki koje ne pohađaju grupe, osim što su članice grupe namjeravale dojiti dulje i bile uspješnije u ostvarivanju svoje namjere nego ostale majke (26). Majke koje svojevoljno poha- đaju savjetovališta tipa drop-in centara u Kanadi, gdje ostvaruju individualnu i grupnu potporu dojenju, imaju karakteri- stike koje ih predisponiraju većoj učestalosti i duljini dojenja (dob iznad 25 godina, viši stupanj naobrazbe i viši socioekonomski status, pohađanje tečaja za trudnice), ali detaljnija analiza nije učinjena, tako da ostaje nejasno je li trajanje dojenja ovih majki rezultat njihovih karakteristika ili je ona rezultat djelovanja dodatne potpore (27, 28). Učestalost dojenja majki u grupama vrlo je visoka, pa je sa šest mjeseci dojenač ke dobi bilo dojeno čak 86% dojen- čadi, čime su članice grupa dosegnule učestalost dojenja majki iz skandinavskih zemalja (9) koje imaju najvišu stopu dojenja među razvijenim zemljama svijeta. Učestalost isključivog dojenja u prva tri mjeseca dojenačke dobi također je relativno visoka, slično podacima skandinavskih zemalja (4, 9). I u zemljama u razvoju majke u grupama imaju značajno veću učestalost isključivog dojenja nego majke koje nisu izložene takvoj potpori (19, 29). Čimbenici koji su se u logističkoj regresijskoj analizi pokazali značajnim prediktorima trajanja dojenja članica grupa u Međimurju su nepušenje prije trudnoće i namjeravano trajanje dojenja dulje od šest mjeseci. Majke nepušačice bile su tri puta sklonije dojenju duljem od šest mjeseci nego članice grupa koje su pušile prije trudnoć e, što se slaže s rezultatima ostalih autora (30-32). Međutim, pušenje tijekom dojenja, inače rizični čimbenik za rano odustajanje od prirodne prehrane (4, 33), kod naših ispitanica nije prediktor trajanja dojenja. Povezanost pušenja i trajanja dojenja L e u n g i s u r . objašnjavaju utjecajem psihosocijalnih čimbenika i smatraju da kod majki koje su odlučne u namjeri dojenja izloženost pušenju u okolini, kao i pušenje nje same (neovisno o broju popušenih cigareta) ne utječe na trajanje prehrane na prsima (34). Tijekom dojenja se učestalost pušenja kod članica grupa smanjila, što s jedne strane ukazuje na sklonost ovih majki pozitivnom zdravstvenom ponašanju, a s druge strane na mogućnost da grupe potenciraju pozitivno ponašanje. U tom bi smislu zdravstveno prosvjećivanje u grupama trebalo iskoristiti kao jednu od mjera da se smanji broj majki koje puše i doje. Iako je većina majki o dojenju odlučila rano, 17,6% njih takvu je odluku donijelo tek nakon poroda. Kasna odluka o dojenju ukazuje na nesigurnost i nedostatak samopouzdanja dijela članica grupa, ali kada se ove majke uključe u grupe, imaju 4,5 puta veću vjerojatnost za dojenje >6 mjeseci u usporedbi s članicama koje o dojenju odlučuju prije trudnoće (univarijatna analiza, p=0,046), a u multivarijatnoj analizi 4,8 puta veću vjerojatnost, iako je spomenuta povezanost granično statistički značajna (p=0,051). Ipak, smatramo da se u ovom segmentu očituje potencijal grupa koje potporom i izgradnjom samopouzdanja pomažu majci da maksimalno ostvari svoje mogućnosti u svezi s dojenjem. Namjeravano trajanje dojenja značajan je prediktor trajanja dojenja, pa su majke koje su namjeravale dojiti >6 mjeseci imale četiri puta veću vjerojatnost da to ostvare u usporedbi s majkama koje su namjeravale dojiti kratko. D o n a t h i s u r . su utvrdili da majčina namjera u 72,2% slučajeva točno pretkazuje trajanje dojenja u dobi šest mjeseci (35). Naše su ispitanice ostvarile namjeru dojenja duljeg od šest mjeseci u 88,2% slučajeva. Dodatna potpora u grupi vjerojatno je pomogla majkama da lakše ostvare svoj cilj. U prilog tomu govori istraživanje G ö k - s e n a prema kojem majke ostvaruju svoju namjeru jedino ako imaju snažnu potporu okoline koja im osigurava konkretne savjete, informacije i pomoć (36). Zanimljivo je da je dugotrajno dojila i većina članica grupa koje su namjeravale dojiti kratko (67,6%), odnosno one članice koje su bile neodlučne u svezi s trajanjem dojenja (82,8%). Smatra se da je opažajno učenje i učenje temeljeno na iskustvima drugih učinkovit način stjecanja uvjerenja o vlastitoj sposobnosti za dojenje, što je jedan od najznačajnijih prediktora trajanja dojenja (37,38). Naši rezultati upućuju na to da grupe imaju potencijal modificiranja majčine namjere o trajanju dojenja u smislu postizanja dugotrajnog dojenja, ali za donošenje čvrstih zaključaka neophodne su opsežnije kvantitativne i kvalitativne studije. Majke su bile sklonije dugotrajnom (>6 mjeseci) hranjenju na prsima uz veće mjesečne prihode kućanstva, ali jedino su u univarijatnoj analizi statistički značajno veću vjerojatnost za dugotrajno dojenje imale majke s prihodima 4001 - 7000 kn. Istraživanje B e r o v i ć a također je pokazalo da visina prihoda ne utječe na duljinu dojenja (39). Pri interpretaciji rezultata valja uzeti u obzir da se većina majki u vrijeme provođenja ankete još nije vratila na posao i time ostvarila mogućnost pune plaće, nego je dobivala naknadu za porodiljski dopust koju je propisao Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, što se negativno odražava na kućni proračun. Ocjena zadovoljstva savjetima i potporom unutar grupe govori o kvaliteti interakcija. Majke koje su bile zadovoljne savjetima majke-voditeljice grupe bile su 3,7 puta sklonije dojenju >6 mjeseci nego majke koje su bile nezadovoljne ili nisu znale kako bi ocijenile njezin rad, ali u multivarijatnoj analizi ovaj čimbenik nije prediktor trajanja dojenja. Valja pretpostaviti da bi osmišljavanje odgovarajućeg programa edukacije majki-voditeljica i njegova provedba pridonijela kvaliteti rada grupe. Limit ove studije je samoselekcija majki u grupama koja ne dopušta donošenje čvrstih zaključaka o tome je li veća učestalost dojenja kod tih majki rezultat isključivo rada grupa ili je ona rezultat motivacije i ostalih karakteristika majki. Majke uključene u ispitivanje imale su najmanje četiri dolaska na grupu tijekom prvih šest mjeseci dojenačke dobi. Navedeni limit odabrali smo svojevoljno jer do sada još nije definiran optimalan broj dolazaka na grupu ili broj kontakata s peer-savjetnicom koji bi dokazano vodio povećanju trajanja dojenja. Neke studije pokazuju da konačni ishod u svezi s dojenjem ovisi o intenzitetu intervencije, pa tako majke s većim brojem kućnih posjeta peer-savjetnice (šest ili devet posjeta u usporedbi s tri posjeta) doje dulje i imaju veću učestalost isključivog dojenja (40, 41), dok drugi nalaze da je značajnija kvaliteta interakcija (42). Sljedeći limit je retrospektivno prikupljanje podataka, što je moglo utjecati na točnost podataka koji se odnose na antenatalno razdoblje (vrijeme donošenja odluke o dojenju i namjeravano trajanje dojenja) i podatke o dojenju, iako neke studije pokazuju da i postnatalno prikupljani podaci dobro odražavaju stvarnu namjeru o dojenju (7), kao i stvarnu situaciju glede podataka o prehrani (43). Ovo istraživanje je pokazalo da su prediktori dojenja duljeg od šest mjeseci kod majki članica grupa za potporu dojenju nepušenje prije trudnoće i namjeravano trajanje dojenja >6 mjeseci. Povezanost trajanja dojenja s potencijalno modificirajuć im antenatalnim čimbenicima, i to s vremenom donošenja odluke o dojenju te s namjeravanim trajanjem dojenja pokazuje da u našoj sredini aktivnosti promicanja prirodne prehrane treba usmjeriti u tom pravcu uz daljnje poticanje rada grupa za potporu dojenju. ZAKLJUČAK Ovo je u nas prvo istraživanje karakteristika majki članica grupa za potporu dojenju i čimbenika koji utječu na trajanje dojenja majki u grupama. Prediktori dojenja duljeg od šest mjeseci su nepušenje prije trudnoće i namjeravano trajanje dojenja. Aktivnosti grupa modificiraju ostvarivanje majčine namjere o trajanju dojenja, pa članice lakše ostvaruju, a neke i premašuju zadani cilj, osobito one koje su neodlučne ili namjeravaju dojiti kratko. Buduća istraživanja trebala bi potvrditi zapažanje ove studije da aktivnosti grupa potiču majke u smislu povećanja trajanja dojenja djelujući na potencijalno modificirajuć i antenatalni čimbenik. Danas kada su globalne aktivnosti u promicanju dojenja sve više usmjerene na lokalnu zajednicu, zdravstveni djelatnici bi trebali na vrijeme prepoznati majke koje zahtijevaju dodatnu potporu i pomoć pri izgradnji samopouzdanja i svladavanju poteškoća u svezi s dojenjem kako bi takve majke mogli motivirati na uklju- čivanje u aktivnosti grupa. LITERATURA 1. WHO. The optimal duration of exclusive breastfeeding: report of an expert consultation. Geneva: WHO; 2002. URL: http://www.who.int/nut/documents/ optimal_duration_of_exc_bfeeding_report_ eng.pdf (pristupljeno 15.06.2007.) 2. Scott JA, Binns CW. Factors associated with the initiation and duration of breastfeeding: a review of the literature. Breastfeed Rev 1999;7:5-16. 3. Dulon M, Kersting M, Schach S. Duration of breastfeeding and associated factors in Western and Eastern Germany. Acta Paediatr 2001;90:931-5. 4. Lande B, Andersen LF, Baerug A, Trygg KU, Lund-Larsen K, Veierød MB, Bjørneboe G-E A. Infant feeding practices and associated factors in the first six months of life: The Norwegian Infant Nutrition Survey. Acta Paediatr 2003;92:152-61. 5. Dubois L, Girard M. Social inequalities in infant feeding during the first year of life. The Longitudinal Study of Child Development in Quebec (LSCDQ 1998–2002). Public Health Nutr 2003;6: 773–83. 6. Riva E, Banderali G, Agostoni C, Silano M, Radaelli G, Giovannini M. Factors associated with initiation and duration of breastffeding in Italy. Acta Paediatr 1999;88:411-5. 7. Vogel A, Hutchinson B, Mitchell E. Factors associated with the duration of breastfeeding. Acta Paediatr 1999;88:1320-6. 8. Ryan AS. The resurgence of breastfeeding in the United States. Pediatrics 1997;99(4). URL: http: //www.pediatrics.org/cgi/content/full/99/4/e12 9. Hörnell A, Aarts C, Kylberg E, Hofvander Y, Gebre-Medhin M. Breastfeeding patterns in exclusively breastfed infants: a longitudinal prospective study in Uppsala, Sweden. Acta Paediatr 1999;88: 203-11. 10. Bar-Yam NB, Darby L. Fathers and breastfeeding: a review of the literature. J Hum Lact 1997; 13:45-50. 11. Giugliani ERJ, Caiaffa WT, Vogelhut J, Witter FR, Perman JA. Effect of breastfeeding support from different sources on mothers’decisions to breastfeed. J Hum Lact 1994;10:157-61. 12. Grgurić J, ur. Istraživanje znanja i stavova roditelja o prehrani i najčešćim zdravstvenim problemima djece u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Graf-His; 1997. 13. Lawson K, Tulloch M. Breastfeeding duration: prenatal intentions and postnatal practices. J Adv Nurs 1995;22:841-9. 14. Coutinho SB, Cabral de Lira PI, de Carvalho Lima M, Ashworth A. Comparison of the effect of two systems for the promotion of exclusive breastfeeding. Lancet 2005;366:1094-100. 15. Bartington S, Griffiths LJ, Tate AR, Dezateux C and The Millennium Cohort Study Child Health Group. Are breastfeeding rates higher among mothers delivering in Baby Friendly accredited maternity units in the UK? Int J Epidemiol 2006;35:1178-86. 16. Kramer MS, Chalmers B, Hodnett ED, Sevkovskaya Z, Dzikovich I, Shapiro S, Collet JP, Vanilovich I, Mezen I, Ducruet T, Shishko G, Zubovich V, Mknuik D, Gluchanina E, Dombrovskiy V, Ustinovitch A, Kot T, Bogdanovich N, Ovchinikova L, Helsing E Promotion of Breastfeeding Intervention Trial (PROBIT): a randomized trial in the Republic of Belarus. JAMA 2001;285:413-20. 17. Merten S, Dratva J, Ackermann-Liebrich U. Do baby-friendly hospitals influence breastfeeding duration on a national level? Pediatrics 2005;116: e702-e708. 18. Sikorski J, Renefrew MJ, Pindoria S, Wade A. Support for breastfeeding mothers _Cochrane Review _. U: The Cochrane Library; Issue 1, 2003. Oxford: Update Software. 19. Green C. Improving breastfeeding behaviors: evidence from two decades of intrevention research. Washington: The LINKAGES Project, Academy for Educational Development; 1999. 20. Hegeduš-Jungvirth M, Krčmar N, Srnec D. Rezultati promicanja dojenja u Međimurju. Paediatr Croat 2000;44:91-4. 21. Pavičić Bošnjak A, Batinica M, Hegeduš- Jungvirth M, Grgurić J, Božikov J. The effect of Baby Friendly Hospital Initiative and postnatal support on breastfeeding rates – Croatian experience. Coll Anthropol 2004;28:235-43. 22. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Pregledne tablice fetalnog, ranog neonatalnog i perinatalnog mortaliteta u rodilištima Hrvatske 2000. Gynaecol Perinatol 2002;11(suppl 1):43-58. 23. Pavičić Bošnjak A. Grupe za potporu dojenju - priručnik za voditeljice grupa. Čakovec: Zrinski, 2000. 24. WHO. Indicators for assessing breastfeeding practices.WHO/CDD/SER/91.14. Geneva: World Health Organization; 1991. 25. Bobel CG. Bounded liberation – a focused study of La Leche League International. Gender& Society 2001;15:130-51. 26. Chazem J, Friesen C. Attendance at breast-feeding support meetings: relationship to demographic caracteristics and duration of lactation in women.. J Am Diet Assoc 1999;99:83-5. 27. Pastore MT, Nelson A. A breastfeeding drop-in center survey evaluation. J Hum Lact 1997;13: 291-8. 28. Adams Ch, Berger R, Conning P, Cruikshank L, Dore K. Breastfeeding trends at a community breastfeeding center: an evaluative survey. J Obstet Gynecol Neonatal Nurs 2001;30:392-400. 29. Dearden K, Altaye M, de Maza I, de Oliva M, Stone-Jimenez M, Burkhalter BR, Morrow AL. The impact of mother-to-mother support on optimal breastfeeding: a controlled community intervention trial in peri-urban Guatemala City, Guatemala. Rev Panam Salud Publica 2002;12:193-201. 30. Horta BL, Victoria CG, Menezes AM, Barros FC. Environmental tobacco smoke and breastfeeding duration. Am J Epidemiol 1997;146:128-133. 31. Nafstad P, Jaakkola JJK, Hagen JA, Pedersen BS, Qvigstad E, Botten G, Kongerud J. Weight gain during the first year of life in relation to maternal smoking amd breastfeeding in Norway. J Epidemiol Community Health 1997;51:261-5. 32. Ford RP, Mitchell EA, Scragg R, Stewart AW, Taylor BJ, Allen EM. Factors adversely associated with breast feeding in New Zealand. J Paediatr Child Health 1994;30:483-9. 33. Simard I, Turgeon O’Brien H, Beaudoin A, Turcotte D, Damant D, Ferland S, Marcotte MJ, Jauvin N, Champoux L. Factors influencing the initiation and duration of breastfeeding among low-income women followed by the Canada Prenatal Nutrition Program in 4 Regions of Quebec. J Hum Lact 2005;21:327-37. 34. Leung GM, Ho L, Lam T. Maternal, paternal and environmental tobacco smoking and breastfeeding. Paediatr Perinat Epidem 2002;16:236-45. 35. Donath SM, Amir LH, ALSPAC Study Team. Relationship between prenatal infant feeding intention and duration of breastfeeding: a cohort study. Acta Paediatr 2003;92;352-6. 36. Göksen F. Normative vs. attitudinal considerations in breastfeeding behavior: multifaceted social influences in a devaloping country contex. Soc Sci Med 2002;54:1743-53. 37. Blyth R, Creedy DK, Dennis CL, Moyle W, Pratt J, de Vries SM. Effect of maternal confidence on breastfeeding duration: an application of Breastfeeding Self-Efficacy Theory. Birth 2002;29: 278-84. 38. Kools EJ, Thijs C, Kester ADM, de Vries H. The motivational determinants of breast-feeding: predictors for the continuation of breast-feeding. Prev Med 2006;43:394-401. 39. Berović N. Impact of sociodemographic features of mothers on brestfeeding in Croatia: questionnaire study. Croat Med J 2003; 44:596-600. 40. Morrow AL, Guerrero ML, Shults J, Calva JJ, Lutter C, Bravo J, Luiz-Palacios G, Morrow RC, Butterfoss FD. Efficacy of home-based peer counselling to promote exclusive breastfeeding: a randomised controlled trial. Lancet 1999;353:1226-31. 41. Anderson AK, Damio G, Young S, Chapman DJ, Perez-Escamilla R. A randomized trial assessing the efficacy of peer counseling on exclusive breastfeeding in a predominantly Latina low-income community. Arch Pediatr Adolesc Med 2005;159: 836-41. 42. Dennis CL, Hodnett E, Gallop R, Chalmers B. The effect of peer support on breast-feeding duration among primiparous women: a randomized controlled trial. CMAJ 2002;166:21-8. 43. Li R, Scanlon KS, Serdula MK. The validity and reliability of maternal recall of breastfeeding practice. Nutr Rev 2005;63:103-10.
Kategorija: Izvorni znanstveni članak
Broj: Vol. 51, No 3, srpanj - rujan 2007
Autori: A. Pavičić Bošnjak, J. Grgurić
Referenca rada:
DOI: