Preporuke za promicanje dojenja Hrvatskog Pedijatrijskog Društva

Kliknite za opširnije... UVOD
Dojenje je najbolji i najekonomičniji način prehrane djeteta te najbolji način sprječavanja bolesti i promicanja zdravlja. Novija znanstvena istraživanja i opsež ne epidemiološke studije dokazale su prednosti prirodne prehrane za zdravlje djece. Dojenje povoljno djeluje i na majke, obitelji i društvo u cjelini, ostvarujući zdravstveni, prehrambeni, imunološki, razvojni, psihološki, socijalni, gospodarski i okolišni boljitak. Stoga su zaštita, promicanje i potpora dojenju javnozdravstveni prioritet svih zemalja.
Prema Konvenciji o pravima djeteta svako dijete ima pravo na optimalnu prehranu, rast i razvoj (1). Spoznaja o potrebi programiranih djelatnosti za promicanje dojenja rezultirala je pokretanjem globalnih inicijativa i preporuka od strane SZO-a i UNICEF-a: 1989. god. preporukama pod nazivom Deklaracija Innocenti o zaštiti, poticanju i podupiranju dojenja (2); 1991. god. inicijativom za Bolnice - prijatelje djece usmjerene na zdravstvene djelatnike u rodilištima (3); 1981. god. donošenjem Me- đunarodnog kodeksa (pravilnika) o načinu marketinga i prodaje nadomjestaka za majčino mlijeko (4); te 2002. god. donošenjem Globalne strategije za prehranu dojenč adi i male djece koju su prihvatile sve države članice SZO-a na 55. Skupštini SZO-a u svibnju te godine (5). Globalna strategija definira optimalnu prehranu dojenč adi i male djece i zalaže se za isključivo dojenje sve dojenčadi tijekom prvih 6 mj. života (prehrana samo majčinim mlijekom, bez dodatka pića i krute hrane), a zatim za nastavak dojenja uz odgovarajuću nadohranu krutom hranom do 2 godine, pa i duže. Dojenje je također istaknuto kao prioritet u Prvom nacrtu rada i politike prehrane Europskog ureda SZO-a za razdoblje 2000.- 2005. (6), Rezoluciji vijeća EU-a o prehrani i zdravlju iz 2000. godine (7), te u Projektu EU-a za promicanje dojenja u Europi pod nazivom Zaštita, promicanje i potpora dojenju u Europi: nacrt aktivnosti (8). Na temelju navedenih dokumenata Komisija za promicanje dojenja Hrvatskog pedijatrijskog društva donosi Preporuke za promicanje dojenja sa smjernicama o ostvarivanju optimalne prehrane dojenč adi i male djece te načinima zaštite, promicanja i potpore dojenju od strane zdravstvenih djelatnika u našoj sredini.

PREPORUKE ZA DOJENJE
1. Prirodna prehrana je najbolji način prehrane djece. Komisija za promicanje dojenja Hrvatskog pedijatrijskog društva se zalaže za promicanje isključivog dojenja (prehrana samo majčinim mlijekom, bez dodataka drugih tekućina i/ili hrane) tijekom prvih 6 mjeseci djetetova života, uz uvjet odgovarajućeg rasta i razvoja djeteta, te nastavak dojenja uz nadohranu krutim namirnicama do dvije godine, pa i duže.
2. Pedijatri i ostali zdravstveni djelatnici koji skrbe o zdravlju žena i djece trebali bi preporučivati prehranu majčinim mlijekom za svu djecu, uključivo i nedonošč ad, osim kad je dojenje kontraindicirano. Nedonoščad na prirodnoj prehrani dobiva dodatnu zaštitu i ima povoljniji razvojni ishod u usporedbi s nedonoščadi hranjenom umjetnom prehranom (9-15). 3. Buduće majke i roditelje treba informirati o svim prednostima dojenja. Informacije moraju biti jasne, potpune i u skladu s najnovijim spoznajama iz tog područ ja. Osobito treba naglasiti da dojenje: – osigurava idealnu prehranu djeci i omogućava zdrav rast i razvoj (16-18), – smanjuje oboljenje i smrtnost dojenč adi (19-31), – pokazuje povećane prednosti ako su djeca na potpunoj prirodnoj prehrani prvih šest mjeseci, a uz nadohranu i dalje (32-35), – prevenira nastanak debljine u kasnijoj životnoj dobi (36, 37) i nastanak ateroskleroze, čime se smanjuje rizik nastanka kardiovaskularnih bolesti (13, 38-40), – dojena djeca imaju veću inteligenciju, bolji psihomotorni, emocionalni i društveni razvoj (41-43), – utječe na zdravlje žena, smanjujući rizik od raka dojki i jajnika (44,45), te rizik nastanka osteoporoze (46), – dovodi do socijalne i ekonomske dobrobiti za obitelj i društvo, jer je dojenje besplatno, a za zdravstvenu skrb dojene djece potrebno je izdvojiti manje sredstava, jer su rjeđe bolesna, manje troše lijekove i često manje zahtijevaju bolničko liječenje nego nedojena djeca (47, 48).
4. Rodilište ima ključnu ulogu u promicanju dojenja (49, 50). Pedijatri i ostali djelatnici rodilišta trebaju se zalagati za kontinuirano provođenje "10 koraka do uspješnog dojenja": – zdravu novorođenčad neposredno nakon porođaja staviti majci na prsa, kako bi se ostvario kontakt kože-o-kožu i potaknuo prvi podoj. Adresa za dopisivanje: Dr. Anita Pavičić Bošnjak, KB Merkur, 10 000 Zagreb, Zajčeva 19 Ovaj postupak pospješuje uspostavu laktacije (51), – majkama pokazati tehniku dojenja, objasniti značenje pravilnog polo- žaja i prihvata djeteta na prsima te pomoći u rješavanju poteškoća kao što su zastoj mlijeka, bolne bradavice i sl. (52), – osigurati 24-satni zajednički boravak majke i djeteta u sobi (rooming- in) (53). Objasniti majci da se dijete doji na zahtjev i kako će prepoznati rane znakove gladi (54). Okvirno se može savjetovati za zdravo novorođenče do 12 podoja u 24 sata, te razmak ne veći od 4 sata između dva podoja (u tom slučaju novorođenče treba probuditi), – novorođenčad na prsima ne treba dobivati nikakvu drugu tekućinu ni hranu, osim ako je to medicinski indicirano i ako je preporučio liječnik (55, 56), – uporabu duda varalica ne treba savjetovati, jer otežavaju uspostavljanje dojenja (57).
5. Nakon otpusta iz rodilišta majku uputiti na skupine za potporu dojenju ili neki drugi oblik postnatalne potpore dojenju u zajednici (savjetovanje s patronažnom sestrom, savjeti telefonom pedijatara u rodiliš tima/pedijatrijskim odjelima, liječnika primarne zdravstvene zaštite ili članova udruga koje se bave promicanjem dojenja). Patronažne sestre imaju značajnu ulogu u promicanju dojenja, osobito u prvih nekoliko tjedana nakon porođaja. Tijekom posjeta novorođenčetu i majci patronažna sestra ima uvid u stanje majke i djeteta i uspješnost uspostavljanja laktacije, savjetuje majku kako prevladati poteškoće i ohrabruje ju za nastavak dojenja (58).
6. Pedijatri trebaju savjetovati roditelje da isključivo dojenje osigurava optimalan rast i razvoj tijekom otprilike prvih 6 mj. života (32, 34, 59).
7. Dohranu drugom vrstom namirnica potrebno je postupno uvoditi u dobi od oko navršenih 6 mj. Uvođenjem dohrane prije te dobi ne povećava se kalorijski unos ni brzina rasta dojenčeta, ali se smanjuje unos sastojaka majčina mlijeka koji djeluju zaštitno. Neka dojenčad mogu zahtijevati uvođenje dohrane i ranije, tj. u dobi od oko 4 mj. života, dok neka dojenčad nisu spremna za prihvaćanje dohrane ni u dobi od 6 mjeseci, nego 1-2 mjeseca kasnije (18, 32, 60-62).
8. Nakon navršenih 6 mj. života dojenje treba nastaviti najmanje do godine dana, uz uvođenje dohrane. Preporučuje se dojenje i nakon navršene 1 godine. života, ako to majka i dijete žele. Ne postoje dokazi o štetnosti dugotrajnog dojenja na djetetove psihološke ili razvojne procese, niti postoji definirana gornja granica trajanja dojenja (63).

ULOGA KOMISIJE ZA PROMICANJE DOJENJA HRVATSKOG PEDIJATRIJSKOG DRUŠTVA I ZDRAVSTVENIH DJELATNIKA U ZAŠTITI, PROMICANJU I POTPORI DOJENJU
1. Odgovornost za promicanje dojenja imaju ne samo pedijatri nego i svi zdravstveni djelatnici koji skrbe o zdravlju majki i djece. Komisija za promicanje dojenja HPD smatra da pedijatri, koji imaju najveću odgovornost za brigu o pravilnoj prehrani djece, moraju biti osposobljeni za pravilno informiranje i savjetovanje roditelja u svezi s prirodnom prehranom. U tom smislu program edukacije budućih pedijatara treba osmisliti tako da im omogući stjecanje odgovarajuć ih znanja i vještina u tom području. Tečajevima trajnog usavršavanja stečena znanja treba nadopunjavati u skladu s najnovijim spoznajama i preporukama eminentnih domaćih i stranih stručnjaka iz područja prirodne prehrane. Liječnici obiteljske medicine, liječnici drugih specijalnosti i ostali zdravstveni djelatnici koji vode brigu o zdravlju žena i djece trebali bi se kontinuirano zalagati za promicanje dojenja.
2. Rodilišta imaju ključnu ulogu u promicanju dojenja. Dosadašnje aktivnosti u rodilištima provođene kroz program SZO-a i UNICEF-a "10 koraka prema uspješnom dojenju" urodile su značajnim pomakom u pogledu promocije dojenja u svim hrvatskim rodilištima, a 15 od 32 rodilišta nosi prestižan naslov "Bolnica (rodilište) – prijatelj djece". Komisija za promicanje dojenja potiče i poziva sve djelatnike rodilišta na kontiunuirano provođenje aktivnosti u promicanju dojenja, osobito stoga što paket "Sretna beba", koji se od studenog 1998. godine dijeli u svim rodilištima, nepovoljno utječe na program "Bolnice (rodilišta) – prijatelji djece".
3. Komisija za promicanje dojenja zalaž e se za suradnju s vladinim i nevladinim institucijama, organizacijama i udrugama koje skrbe o zdravlju žena i djece i promiču prirodnu prehranu. Cilj je suradnje poduzimanje zajedničkih aktivnosti na promicanju dojenja u društvu, uključujući suradnju masmedija.
4. Prihvaćanje "Međunarodnog pravilnika o načinu prodaje zamjena za majčino mlijeko" kao zakonske regulative značajno bi pridonijelo zaštiti dojenja. Na taj način izbjeglo bi se reklamiranje zamjena za majčino mlijeko i ostalih proizvoda (bočice, dudice) i, što je još važnije, mogućnost neposrednog kontakta proizvođača i/ili prodavača hrane s roditeljima.
5. Komisija za promicanje dojenja zalaže se za donošenje "Zakona o dojenju" koji bi na najbolji način objedinio sva dosadašnja nastojanja zdravstvenih i ostalih djelatnika u promicanju, zaštiti i potpori dojenju. Komisija se zalaže i za izradu Nacionalnog programa za zaštitu, poticanje i potporu dojenju kao zajednič ke aktivnosti vlade, zdravstvenog sustava, lokalne zajednice, organizacija civilnog društva i roditelja.
6. Radi koordinacije brojnih aktivnosti u svezi s promicanjem dojenja na svim razinama društva potrebno je formirati Nacionalni odbor za promicanje dojenja, koji bi okupio interdisciplinarni tim eminentnih stručnjaka iz područja prehrane djece, predstavnike vladinih i nevladinih institucija i udruga te predstavnike masmedija. Nacionalni odbor za promicanje dojenja postao bi baza za promicanje i svih ostalih aktivnosti kojima je cilj zaštita majke i djeteta, pogotovu u promicanju humanizacije trudnoće, porođaja i zdravstveno-socijalne zaštite djeteta.

LITERATURA
1. United Nations General Assembly. Convetion on the Rights of the Child. New York, 1989. http: //www.unicef.org/crc/crc.htm
2. UNICEF/WHO. Innocenti Declaration. Florence, 1990. http://www.unicef.org/programme/breastfeeding/ innocenti.htm
3. WHO/UNICEF. Baby-Friendly Hospital Initiative and program manual. Geneva: WHO/UNICEF, 1992. 4. World Health Assembly. International Code of Marketing of Breast-milk Substitutes. Geneva: WHO, 1981. http://www.who.int/nut/documents/code_english. pdf
5. WHO/UNICEF. Global Strategy for Infant and Young Child Feeding. Geneva: WHO, 2003. http://www.who.int/child-adolescent-health/New_ Publications/NUTRITION/gs_iycf.pdf
6. WHO/EURO. The first action plan for food and nutrition policy.WHOEuropean Region 2000-2005. Copenhagen: WHO Regional Office for Europe, 2001.
http://www.euro.who.int/Document/E72199.pdf 7. EU Council. Resolution 14274/00. Brussels, 2000. http://register.consilium.eu.int/pdf/en/00/ st14/ 14274en0.pdf
8. EU Project on Promotion of Breastfeeding in Europe. Protection, promotion and support of breastfeeding in Europe: a blueprint for action. Luxembourg: European Commission, Directorate Public Health and Risk Assessment, 2004. http: //europa.eu.int/comm/health/ph_projects/2002/promotion/ promotion_2002_18_en.htm
9. Hylander MA, Strobino DM, Dhanireddy R. Human milk feedings and infection among very low birth weight infants. Pediatrics 1998;102(3). http: //www.pediatrics.org/cgi/content/full/102/3/e38
10. Lucas A, Cole TJ. Breast milk and neonatal necrotizing enterocolitis. Lancet 1990;336:1519-23.
11. Hylander MA, Strobino DM, Pezzullo JC, Dhanireddy R. Association of human milk feedings with a reduction in retinopathy of prematurity among very low birthweight infants. J Perinatol 2001;21:356-62.
12. Singhal A, Cole TJ, Lucas A. Early nutrition in preterm infants and later blood pressure: two cohorts after randomized trials. Lancet 2001;357: 413-19.
13. Singhal A, Cole TJ, Fewtrell M, Lucas A. Breastmilk feeding and lipoprotein profile in adolescents born preterm: follow-up of a prospective randomized study. Lancet 2004;363:1571-78.
14. Horwood LJ, Darlow BA, Mogridge N. Breast milk feedng and cognitive ability at 7-8 years. Arch Dis Child Fetal Neonatal Ed 2001;84:F23-F27.
15. Smith MM, Durkin M, Hinton VJ, Bellinger D, Kuhn L. Influence of breastfeeding on cognitive outcomes at age 6-8 years: follow-up of very low birth weight infants. Am J Epidemiol 2003;158: 1075-82.
16. Wilson AC, Forsyth JS, Green SA, Irvine L, Hau C, Howie PW. Relation of infant diet to childhood health: seven year follow up of cohort of children in Dundee infant feeding study. BMJ 1998;316:21-5.
17. Kramer MS, Guo T, Platt RW, Shapiro S, Collet JP, Chalmers B, Hodnett E, Sevkovskaya Z, Dzikovich I, Vanilovich I, PROBIT Study Group. Breastfeeding and infant growth: biology or bias? Pediatrics 2002;110:343-7.
18. Kramer MS, Guo T, Platt RW, Sevkovskaya Z, Dzikovich I, Collet JP, Shapiro S, Chalmers B, Hodnett E, Vanilovich I, Mezen I, Ducruet T, Shishko G, Bogdanovich N. Infant growth and health outcomes associated with 3 compared with 6 mo of exclusive breastfeeding. Am J Clin Nutr 2003;78:291-5.
19. Dewey KG, Heinig MJ, Nommsen-Rivers LA. Differences in morbidity between breast-fed and formula-fed infants. J Pediatr 1995;126:696-702.
20. Lopez-Alarcon M, Villalpando S, Fajardo A. Breast-feeding lowers the frequency and duration of acute respiratory infection and diarrhea in infants under six months of age. J Nutr 1997;127:436-43.
21. Oddy WH, Sly PD, De Klerk NH, Landau LI, Kendall GE, Holt PG, Stanley FJ. Breast feeding and respiratory morbidity in infancy:a birth cohort study. Arch Dis Child 2003;88:224-8.
22. Gdalevich M, Mimouni D, Mimouni M. Breastfeeding and the risk of bronchial asthma in childhood: a systematic review with meta-analysis of prospective studies. J Pediatr 2001;139:261-6.
23. Gdalevic M, Mimouni D, David M, Mimouni M. Breast feeding and the onset of atopic dermatitis in childhood: a systematic review and meta-analysis of prospective studies. J Am Acad Dermatol 2001;45: 520-7.
24. Kull I, Bohme M, Wahlgren CF, Nordvall L, Pershagen G, Wickman M. Breast-feeding reduces the risk for childhood eczema. J Allergy Clin Immunol 2005;116:657-61.
25. Uhari M, Mantysaari K, Niemela M. A meta-analytic review of the risk factors for acute otitis media. Clin Inf Dis 1996;22:1079-83.
26. Aniansson G, Alm B, Andersson B, Hakansson A, Larsson P, Nylen O, Peterson H, Rigner P, Svanborg M, Sabharwal H. A prospective cohort study on breast-feeding and otitis media in Swedish infants. Pediatr Infect Dis J 1994;13:183-8. 27. Marild S, Hansson S, Jodal U, Oden A, Svedberg K. Protective effect of breastfeeding against urinary tract infection. Acta Paediatr 2004;93:1764-8. 28. McVea KL, Turner PD, Peppler DK. The role of breastfeeding in sudden infant death syndrome. J Hum Lact 2000;16:13-20.
29. Carpenter RG, Irgens LM, Blair PS, England PD, Fleming P, Huber J, Jorch G, Schreuder P. Sudden Unexplained infant death in 20 regions in Europe: case control study. Lancet 2004;363:185-91.
30. Hypponen E, Kenward MG, Virtanen SM, Piitulainen A, Virta-Autio P, Tuomilehto J, Knip M, Akerblom HK. Infant feeding, early weight gain, and risk of type 1 diabetes. Childhood Diabetes in Finland (DiMe) Study Group. Diabetes Care 1999; 22:1961-5.
31. Martin RM, Gunnell D, Owen CG, Smith GD. Breast-feeding and childhood cancer: a systematic review with metaanalysis. Int J Cancer 2005;117: 1020-31.
32. Kramer MS, Kakuma R. The optimal duration of exclusive breastfeeding: a systematic review. Geneva: WHO, 2002.
33. Chantry CJ, Howard CR, Auinger P. Breastfeeding fully for 6 months vs. 4 months decreases risk of respiratory tract infection. Pediatr Res 2002;51:191A 34. Butte NF, Lopez-Alarcon MG, Garza C. Nutrient adequacy of exclusive breastfeeding for the term infant during the first six months of life. Geneva: WHO, 2002.
35. Saudauskaite-Kuehne V, Ludvigsson J, Padaiga Z, Jasinskiene E, Samuelsson U. Longer breastfeeding is an independent protective factor against development of type 1 diabetes mellitus in childhood. Diabetes Metab Res Rev 2004;20:150-7.
36. Arenz S, Ruckerl R, Koletzko B, Von Kries R. Breast-feeding and childhood obesity – a systematic review. Int J Obes Relat Metab Disord 2004;28: 1247-56.
37. Harder T, Bergmann R, Kallischnigg G, Plagemann A. Duration of breastfeeding and risk of overweight: a meta-analysis. Am J Epidemiol 2005;162:397-403.
38. Owen CG, Whincup PH, Odoki K, Gilg JA, Cook DG. Infant feeding and blood cholesterol: a study in adolescents and a systemic review. Pediatrics 2002;110:597-608.
39. Owen CG, Whincup PH, Gilg JA, Cook DG. Effect of breast feeding in infancy on blood pressure in later life: systematic review and meta-analysis. BMJ 2003;327:1189-95.
40. Rich-Edwards JW, Stampfer MJ, Manson JE, Rosner B, Hu FB, Michels KB, Willett WC. Breastfeeding during infancy and the risk of cardiovascular disease in adollthood. Epidemiology 2004;15: 550-6.
41. Anderson JW, Johnstone BM, Remley D. Breast-feeding and cognitive development: a meta-analysis. Am J Clin Nutr 1999;70:525-35.
42. Mortensen EL, Michaelsen KF, Sanders S, Reinish JM. The association between duration of breastfeeding and adult intelligence. JAMA 2002; 287:2365-71.
43. Feldman R, Eidelman AI. Direct and indirect effects of breast-milk on the neurobehavioral and cognitive development of premature infants. Dev Psychobiol 2003;43:109-19.
44. Collaborative Group on Hormonal Factors in Breast Cancer. Breast cancer and breastfeeding: collaborative reanalysis of individual data from 47 epidemiological studies in 30 countries, including 50302 women with breast cancer and 96973 women without the disease. Lancet 2002;360:187-95. 45. Rosenblatt KA, Thomas DB. Lactation and the risk of epithelial ovarian cancer. WHO Collaborative Study of Neoplasia and Steroid contraceptives. Int J Epidemiol 1993;22:192-7.
46. Paton LM, Alexander JL, Nowson CA, Margerison C, Frame MG, Kaymakci B, Wark JD. Pregnancy and lactation have no long-term deterious effect on measures of bone mineral in healthy women: a twin study. Am J Clin Nutr 2003;77:707-14.
47. Ball TM, Wright AL. Health care costs of formula- feeding in the first year of life. Pediatrics 1999;103:870-6.
48. Bachrach VR, Schwarz E, Bachrach LR. Breastfeeding and the risk of hospitalization for respiratory disease in infancy: a meta-analysis. Arch Pediatr Adolesc Med 2003;157:237-43.
49. Grgurić J. Poticaj za izradu nacionalne strategije za promicanje dojenja u Hrvatskoj. Paediatr Croat 1994;38:1-5.
50. Pavičić Bošnjak A, Batinica M, Hegeduš-Jungvirth M, Grgurić J, Božikov M. The effect of baby friendly hospital initiative and postnatal support on breastfeeding rates – Croatian experience. Coll Antropol 2004;28:235-43.
51. Anderson GC, Moore E, Hepworth J, Bergman N. Early skin-to-skin contact for mothers and their healthy newborn infants (Cochrane Review). U: The Cochrane Library, Issue 2. Oxford: Update Software, 2003.
52. Sikorski J, Renefrew MJ, Pindoria S, Wade A. Support for breastfeeding mothers (Cochrane Review). U: The Cochrane Library, Issue 1. Oxford: Update Software, 2003.
53. Perez-Escamilla R, Pollitt E, Lonnerdal B, Dewey KG. Infant feeding policies in maternity wards and their effect on breast-feeding success: an analytical overview. Am J Public Health 1994;84:89-97. 54. Sievers E, Oldigs HD,Santer R, Schaub J. Feeding patterns in breast-fed and formula-fed infants. Ann Nutr Metab 2002;46:243-8.
55. Martin-Calama J, Bunuel J, Valero MT, Labay M, Lasarte JJ, Valle F, de Miguel C. The effect of feeding glucose water to breastfeeding newborns on weight, body temperature, blood glucose, and breastfeeding duration. J Hum Lact 1997;13:209-13.
56. Shrago L. Glucose water supplementation of the breastfed infant during the first three days of life. J Hum Lact 1998;3:82-6.
57. Howard CR, Howard FM, Lanphear B, Eberly S, DeBlieck EA, Oakes D, Lawrence RA. Randomzed clinical trial of pacifier use and bottle-feeding or cupfeeding and their effect on breastfeeding. Pediatrics 2003;111:511-8.
58. Pavičić Bošnjak A, Batinica M. Rezultati promicanja dojenja u skupinama za potporu dojenju na području Međimurja. Paediatr Croat 2004;48:197-202. 59. Casiday RE, Wright CM, Panter-Brick C, Parkinson KN. Do early infant feeding patterns relate to breast-feeding continuation and weight gain? Data from a longitudinal cohort study. Eur J Clin Nutr 2004;58:1290-6.
60. Haisma H, Coward WA, Albernaz E, Visser GH, Wells JC, Wright A, Victora CG. Breast milk and energy intake in exclusively, predominantly, and partially breast-fed infants. Eur J Clin Nutr 2003; 57:1633-42.
61. Hörnell A, Hofvander Y, Kylberg E. Solids and formula: association with pattern and duration of breastfeeding. Pediatrics 2001;107:E38 62. Fewtrell MS, Lucas A, Morgan JB. Factors associated with weaning in full term and preterm infants.
Arch Dis Child Fetal Neonatal Ed 2003;88:F296-301. 63. Dettwyler KA. A time to wean: the hominid blueprint for the natural age of weaning in modern human populations. U: Stuart-Macadam P, Dettwyler KA, ur. Breastfeeding: Biocultural Perspectives. Hawthorne: Aldine de Gruyer,1995:39-73.

Ključne riječi:
Kategorija: Zaštita djeteta
Broj: Vol. 49, No 4, listopad - prosinac 2005
Autori: A. Pavičić Bošnjak, J. Blašković Kokeza, A, Dujmović, M. Hegeduš Jungvirth, N. Letica Protega, K. Obradović, J. Grgurić
Referenca rada:
DOI: