Rezultati promicanja dojenja u skupinama za potporu dojenjuna području Međimurja

: Skupine za potporu dojenju u Međimurju se osnivaju od 1998. godine prema jedinstvenom modelu zajedničkog rada patronažne sestre i majke-voditeljice skupine. CILJ RADA: Analiza učestalosti dojenja među članicama skupina za potporu dojenju u Međimurju tijekom 2000.-2002. godine, uporabom definicija SZO/UNICEF-a. ISPITANICI I METODE: Prospektivno, nerandomizirano istraživanje obuhvatilo je majke koje su rodile u Županijskoj bolnici u Čakovcu tijekom 2000. i dobrovoljno se uključile u rad skupina. U 34 skupine uključen je 331 par majka-dijete koji su praćeni do izlaska iz skupine. REZULTATI: Majke dolaze na sastanke skupina prosječno 5 puta: prvi dolazak je u dobi 2,3 mj. djetetovog života, a zadnji sa 7,7 mj. Sva su djeca u dobi navršenih mjesec dana bila dojena, u dobi 3 mj. dojeno ih je 96,8%, a sa 6 mj. 83,2%. Postotak isključivo dojene djece iznosi 96,1% s navršenim jednim mjesecom života, 56,5% sa 3 mj., 31,6% sa 4 mj. i 1% sa 6 mj. Majke koje su na sastanak skupine došle _ 3 puta prosječno su isključivo dojile do dobi dojenčeta od 2,1 mj., dok su majke s _ 4 dolaska na sastanke skupinu prosječno isključivo dojile do 3,1 mj. Trajanje ukupnog dojenja značajno je duže u majki s _ 4 dolaska na skupinu (p < 0,0001). ZAKLJUČAK: Nađena je visoka učestalost dojenja među majkama-članicama skupina za potporu dojenju. Majke s većim brojem dolazaka na sastanke u pravilu duže doje.
Ključne riječi: DOJENJE – statistički podatci; MAJKE – statistički podatci; GRUPE ZA POTPORU; HRVATSKA UVOD
Uspješno dojenje nije samo prirodan instinkt ljudske populacije nego je društveno ponašanje koje se stječe učenjem i potporom. Znanje, vještina i samopouzdanje potrebni za uspješno dojenje mogu se priskrbiti mehanizmima društvene potpore (1-3). Izvori društvene potpore mogu biti neformalni (npr. muž, majčina majka, prijatelji) i formalni (npr. skupine za potporu dojenju, savjetnik za dojenje, liječnik, ostali zdravstveni djelatnici) (4). Novija istraživanja čimbenika koji utječu na promicanje dojenja upućuju na važnost ne samo profesionalne nego i laičke potpore (5-9). U skladu s tim, globalna inicijativa Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i UNICEF-a usmjerena na promicanje dojenja u rodilištu putem “10 koraka prema uspješnom dojenju” u onom zadnjem potiče na osnivanje skupina za potporu dojenju, dajući im potreban kredibilitet u zdravstvenim krugovima. Individualna (eng. tzv. peer support) i skupna potpora za dojenje (La Leche League i druge skupine) kao oblik organizirane postnatalne laičke pomoći u lokalnoj zajednici služe se modelom u kojem majke s iskustvom u dojenju daju informacije, praktične savjete i emocionalnu potporu drugim majkama (10). Učestalost dojenja među majkama izloženima takvom obliku potpore veća je nego među majkama koje nisu imale takvu potporu, a ovisi o broju kontakata između majke i savjetodavca (11-14). Značajnu ulogu ima i kvaliteta interakcije, na čiju razinu utječe stupanj edukacije iz područja prirodne prehrane majki-savjetnica, pri čemu još nije određeno koje je optimalno vrijeme trajanja takve edukacije. U Međimurju se skupine za potporu dojenju osnivaju od 1998. godine, nakon uspješno implementirane inicijative SZO/UNICEF-a za “Bolnice - prijatelje djece” (1994.-1998. god.). Organizirane su prema jedinstvenom modelu koji obuhvać a zajednički rad zdravstvenog djelatnika (patronažne sestre kao stručnog voditelja i supervizora skupine) i laika (majke-voditeljice skupine, visoko motivirane da vlastito iskustvo u dojenju prenese drugim majkama) (15). U skupinama majke saznaju relevantne informacije o prirodnoj prehrani, dobivaju praktične savjete o dojenju, u komunikaciji sa članicama skupine razmjenjuju iskustva i rješavaju pojedine teškoće u svezi s dojenjem, imaju emocionalnu potporu za dojenje te stječu povjerenje u vlastite sposobnosti. Majke se potiče na isključivo dojenje tijekom prvih 6 mj. djetetova života, te na nastavak dojenja uz odgovarajuću dohranu do kraja prve godine života i duže. Tijekom 1997./98. god. u Međimurju je bilo dojeno 61% dojenčadi u dobi 3 mj. 1 Klinička bolnica Merkur 2 Klinika za dječje bolesti Zagreb Autori se zahvaljuju djelatnicama patronažne službe Međimurske županije na sustavnom promicanju dojenja i radu s majkama u skupinama za potporu dojenju. Adresa za dopisivanje: Anita Pavičić Bošnjak, spec. ped., Klinička bolnica Merkur, Klinika za ginekologiju i porodništvo, Odsjek za neonatologiju, Zajčeva 19, Zagreb E-mail: apavicicºnet.hr i 32% dojenčadi u dobi 6 mj. (16). Rezultati nisu bili zadovoljavajući, to više što nije bilo poznato koliko je djece tada bilo isključivo dojeno, jer se u istraživanjima nisu rabile definicije preporučene od strane SZO/UNICEF-a.

CILJ RADA
Cilj ovog rada je prikaz rezultata rada skupina za potporu dojenju na području Međimurja tijekom 2000.-2002. godine. Analizirana je učestalost isključivog, pretež itog, potpunog i ukupnog dojenja među članicama skupina, uporabom definicija preporučenih od SZO/UNICEF-a u istraživanjima o prirodnoj prehrani (17). Također je usporednom analizom istraženo postojanje razlika u pojedinim kategorijama dojenja za dvije podskupine majki različite prema broju dolazaka u skupinu (podskupina majki do 3 dolaska nasuprot podskupini majki sa 4 i više dolazaka).

ISPITANICI I METODE
Prospektivno, nerandomizirano istra- živanje obuhvatilo je majke koje su rodile u Županijskoj bolnici u Čakovcu u razdoblju od 1. 1. 2000. do 31. 12. 2000. i koje su se dobrovoljno uključile u rad skupina za potporu dojenju. Tijekom boravka u rodilištu i poslije tijekom prvih patronažnih posjeta u kući sve su majke pozvane da se priključe radu skupine. Od 1268 majki koje su rodile 2000. god. (18), u rad 34 skupine za potporu dojenju uključ ila se 331 majka. Majke članice skupina porodile su iz jednoplodne trudnoće zdravo donošeno novorođenče, bez obzira na broj porođaja, i namjeravale su ga dojiti. Ukupno 331 par majka-dijete pra- ćeni su do izlaska iz skupine, tj. tijekom razdoblja od 18. 1. 2000. do 5. 2. 2002. U istraživanju nisu sudjelovale majke Romkinje (N = 211) zbog specifičnosti romske populacije. Obuhvat u skupinama iznosio je 31% populacije majki koje su rodile 2000. god., bez majki Romkinja. Nakon izlaska iz rodilišta majkama je bila dostupna rutinska potpora zdravstvenih djelatnika koji provode zdravstvenu zaštitu dojenčadi (pedijatara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i liječnika opće medicine za vrijeme posjeta savjetovalištu za zdravu djecu te tijekom redovitih patronaž nih posjeta u kući). Majke koje su se dobrovoljno uključile u rad skupine imale su dodatnu potporu dojenju od strane patronaž ne sestre (suvoditeljice i supervizora rada skupine) i majke-voditeljice skupine (dobrovoljka s vlastitim iskustvom u dojenju). Edukacija patronažnih sestara za rad u skupinama podrazumijeva poznavanje SZO/UNICEF-ovog priručnika “Dojenje - provođenje i promidžba u okviru Bolnica-prijatelja djece, 18-satni te- čaj za osoblje rodilišta” (19) te završen dvodnevni tečaj o organizaciji postnatalne potpore za dojenje u zajednici. Majka voditeljica skupine se pri savjetovanju majki oslanja na informacije iz priručnika “Grupe za potporu dojenju - priručnik za voditeljice grupa” (15) te pomoć patronaž ne sestre. Članice se sastaju jedanput na mjesec u kućama majki ili društvenim prostorijama, a između sastanaka kontaktiraju telefonom s majkom-voditeljicom skupine ili prema potrebi individualnim posjetama. Podatci su dobiveni iz dokumentacije o radu skupina koju vodi patronažna sestra. U obrazac o evidenciji rada skupine bilježe se: dob majke i djeteta, broj porođ aja, prijašnje iskustvo majke u dojenju, broj dolazaka i dob djeteta u vrijeme dolaska u skupinu. Podatci o dojenju odnose se na dužinu isključivog (eng. exclusive) i pretežitog (eng. predominant) dojenja, te vrijeme uvođenja nadomjestaka za majčino mlijeko i dohrane krutom hranom. Podatci o prehrani bilježe se na svakom sastanku skupine, u dobi dojenčeta od navršenih 1, 2, 3, 4, 5 i 6 mjeseci, a odnose se na prehranu tijekom posljednja 24 sata. Pojedini “navršeni mjesec” označava mjesec navršene dobi, npr. 1 mjesec znači dob dojenčeta od 30-59 dana, 2 mjeseca znače dob od 60-89 dana itd. Ovakav način bilježenja podataka u skladu je s preporukama SZO-a koje se odnose na pokazatelje dojenja i nastojanjima autora novijih istraživanja da primijene standardizirane postupke pri prikupljanju podataka (17, 20). Za majke koje nisu prisustvovale pojedinom sastanku, služilo se retrospektivnim podatcima koje su majke dale na prvom sljedećem sastanku, a za majke koje su prestale dolaziti u skupinu prije djetetovih navršenih 6 mj. rabljeni su podatci iz rutinske dokumentacije patronaž nih sestara. Majki koje su izgubljene iz praćenja prije nego što im je dijete navršilo 6 mj. bilo je 40 (12%).
S k u p i n e   d o j e n č a d i   p r e m a   p o d v r s t a m a   d o j e n j a
Temeljeno na definicijama, odnosno pokazateljima dojenja Svjetske zdravstvene organizacije, dojenčad je svrstana u sljedeće skupine:
- isključivo dojeni (eng. exclusive breastfed): dojenčad hranjena samo majčinim mlijekom (uključivo izdojenim), a ne prima nikakvu krutu ili kašastu hranu, ni formulu/drugu vrstu mlijeka, kao ni vodu/pića bazirana na vodi/voćne sokove, jedino moguće je vitaminsko- mineralni nadomjestak ili lijek;
- pretežito dojeni (eng. predominantly breastfed): dojenčad prima samo vodu/pića bazirana na vodi/voćne sokove kao dodatak majčinom mlijeku, te vitaminsko-mineralni nadomjestak ili prema potrebi lijek;
- potpuno dojeni (eng. fully breastfed): isključivo i pretežito dojena dojenčad zajedno;
- dojeni s uvedenom dohranom krutom hranom (eng. complementarily fed): dojenče uz majčino mlijeko dobiva krutu ili kašastu hranu;
- dojeni (eng. breastfed): dojenčad hranjena majčinim mlijekom (15). Napominjeno da se u duhu hrvatskog jezika služimo terminom ukupno dojeni - prijašnji engleski naziv za ovu podskupinu je any breastfed.
Mi smo uveli dodatnu kategoriju dvovrsna mliječna prehrana (eng. replacement feeding) jer znatan broj dojenčadi prije uvedene dohrane krutom hranom dobiva formulu uz majčino mlijeko. Stoga ova kategorija označava dodatak majčinom mlijeku neke druge vrste mlijeka, uključujući tvornički dojenački mliječ ni pripravak (formule). Dojenče tako- đer može dobivati vodu/pića bazirana na vodi/voćne sokove, te vitaminsko-mineralne nadomjestke ili lijekove.
Za analizu podataka primijenjena je deskriptivna statistika i _ 2-test. Statistički značajnima su smatrane razlike p < 0,05.

REZULTATI
U studijskom razdoblju obrađeni su podatci za 331 dojenče (165 muške i 166 ženske dojenčadi) majki članica skupina za potporu dojenju. Višerotki je bilo 138 (41,7%). Prosječna dob majki uključenih u skupine iznosila je 26,5 godina (raspon 18-45 god.). Majke dolaze na skupinu u prosjeku 5 puta: prvi dolazak je prosječno u dobi od 2,3 mj. (raspon 0,5-9 mj.) djetetovog života, a zadnji dolazak prosječno sa 7,7 mj. (raspon 1-24 mj.). U podskupini majki koje su na skupinu došle do 3 puta bilo je 116 članica, od čega 64 (55,2%) prvorotki i 52 (44,8%) višerotki, a u podskupini majki s 4 i više dolazaka na skupinu bilo je 215 članica, i to 119 (55,3%) prvorotki te 96 (44,7%) višerotki.

Nije nađena statistički značajna razlika između dviju podskupina obzirom na broj poroda (_ 2 = 0,0009, p = 0,975). U tablici 1 prikazani su parametri praćenja majki u skupinama: prosječ na dob prvog i zadnjeg dolaska na skupinu, prosječan broj dolazaka na skupinu, prosječno trajanje isključivog dojenja i vrijeme uvođenja dohrane. Vidljivo je da su se majke iz obje podskupine uključile u rad skupine prosječno u djetetovoj dobi od 2 mj. (2,2 mj. vs. 2,3 mj.). Majke koje su na sastanak skupine došle do 3 puta isključivo su dojile do prosječne dobi dojenčeta od 2,1 mj., dok su majke iz skupine 4 i više dolazaka na sastanak isključivo dojile u prosjeku mjesec dana duže, tj. do dojenčetove dobi od 3,1 mj. Majke iz skupine do 3 dolaska ranije započinju dohranu krutom hranom, nego majke iz skupine s većim brojem dolazaka (4,6 mj. vs. 5,2 mj.).
Značajke majki obiju podskupina (do 3 dolaska na sastanak nasuprot 4 i više dolazaka) bile su slične što se tiče majčine dobi i vremena prvog dolaska u skupinu, a različite s obzirom na vrijeme zadnjeg dolaska.
Povećaj sliku
Iz tablice 2 vidljivo je da su sva djeca u dobi navršenih mjesec dana života bila dojena, u dobi 3 mj. dojeno ih je 96,8%, a sa 6 mj. 83,2%. Postotak isključivo dojene djece iznosi 96,1% s navršenim jednim mjesecom života, te 56,5% sa 3 mj., nakon čega se smanjuje na 31,6% sa 4 mj. i samo 1% sa 6 mj. Za istaknuti je zapa- žanje da većina majki koje djelomično doje, s navršenih 2 i 3 mjeseca dojenačke dobi dodaju prirodnoj prehrani formulu ili drugu vrstu mlijeka, prije uvedene krute hrane.
Iz grafikona 1 vidljivo je da majke iz podskupine s manjim brojem dolazaka na sastanak isključivo doje kraće vrijeme nego majke s većim brojem dolazaka, i ta je razlika statistički značajna u dobi od navršena 3 mj. (35,7% vs. 66%; _ 2 = 24,37, p < 0,0001), dok u dobi 6 mj. veća učestalost isključivog dojenja u skupini majki s većim brojem dolazaka nije statistički značajna (0% vs. 1,4%; _ 2 = 1,15, p = 0,28). Trajanje ukupnog dojenja značajno je duže u skupini majki sa _ 4 dolaska na sastanak skupine u dojenačkoj dobi od navršenih 3 i 6 mjeseci (p < 0,0001).

Promatrajući dvije podskupine majki prema broju porođaja, u podskupini sa _ 3 dolaska na sastanak skupine uočava- ju se određene razlike između prvorotki i višerotki u učestalosti isključivog i ukupnog dojenja, koje su statistički značajne samo za ukupno dojenje u dobi dojenčadi od 3 mj.; višerotke imaju veću stopu dojenja (79,6% vs. 100%; _ 2 = 10,1, p = 0,0015) (tablica 3). Kasnije, sa 6 mj., ta se razlika gubi. U podskupini majki sa _ 4 dolaska u skupinu nije nađena statistički značajna razlika između prvorotki i višerotki u učestalosti isključivog, niti ukupnog dojenja u dobi dojenčadi od navršenih 3 i 6 mj. Kad se promatraju proporcije isključivo dojenih između dviju podskupina majki (_ 3 i _ 4 dolaska na sastanak skupine) prema broju poroda, razlike su za prvorotke i višerotke statistički značajne u dobi 3 mj., dok u dobi 6 mj. više nisu značajne. U dobi 3 mj. prvorotke sa_4 dolaska na skupinu duže isključivo doje od prvorotki sa _ 3 dolaska, (29,6% vs. 62,2%; _ 2 = 15,77, p = 0,0001), kao i višerotke sa _ 4 dolaska na sastanak skupine u usporedbi s onima sa _ 3 dolaska (43,2% vs. 70,8%; _ 2 = 9,81, p = 0,002).
Što se tiče stopa ukupnog dojenja, razlike između dviju podskupina majki (_ 3 i _ 4 dolaska na sastanak skupine) prema broju porođaja statistički su značajne u dobi 3 i 6 mj. (majke s većim brojem dolazaka na sastanak duže doje), izuzevši stope učestalosti ukupnog dojenja višerotki u dobi 3 mj. koje se ne razlikuju - u obje podskupine majki nije bilo onih koje nisu dojile svoju djecu.
Povećaj sliku

RASPRAVA
U radu su prikazani rezultati promicanja dojenja u skupinama za potporu dojenju na području Međimurske županije tijekom 2000.-2002. godine uporabom definicija dojenja SZO-a i UNICEF-a. Učestalost ukupnog dojenja (eng. any breastfeeding) visoka je i iznosi 96,8% sa 3 mj. te 83,2% sa 6 mj. Također su zadovoljavajuć e proporcije isključivo (56,5%) i potpuno (79,5%) dojene djece u dobi navršena 3 mjeseca. Od 4.-6. mj. opada udio isključivo i potpuno dojene dojenč adi, što se može povezati s vremenom uvođenja dohrane krutom hranom. U kanadskoj studiji D e n n i s i s u r . istraživan je utjecaj individualne laičke potpore dojenju (eng. peer support) na učestalost dojenja među majkama prvorotkama: sa 3 mj. isključivo se dojilo 56,8% dojenčadi majki izloženih potpori nasuprot 40,3% dojenčadi majki kontrolne skupine (11). Majkama obje skupine bila je dostupna rutinska potpora zdravstvenih djelatnika, uključujući patronažne sestre, dok je dodatna potpora bila provođ ena telefonskim savjetovanjem od strane majki dobrovoljki.
Još su dvije randomizirane studije potvrdile pozitivan učinak individualne potpore na učestalost isključivog dojenja. Pri tome je učinak bio značajniji što je broj ostvarenih kontakata između majke i savjetnika bio veći. U studiji M o r r o - w a i s u r . isključivo dojenje u dobi 3 mj. bilo je češće među majkama koje su imale 6 kontakata (posjeta savjetnice u kući), nego među majkama sa 3 kontakta (67% vs. 50%), dok je u studiji H e i d e r i s u r . do kraja 5. mj. djetetova života isključivo dojilo 70% majki interventne skupine sa 15 kućnih posjeta savjetnice (12, 13). Rezultati naše studije su u skladu s objavljenim rezultatima drugih autora, jer su majke iz podskupine s većim brojem dolazaka (prosječno 7 puta) statisti- čki značajno učestalije dojile isključivo i ukupno u dobi 3 mj. te ukupno u dobi 6 mj.
Naše ispitanice su se u skupine za potporu dojenju dobrovoljno uključile prosječ no 2 mj. nakon porođaja. U istraživanjima drugih autora većina kontakata ostvarena je do dobi djeteta od 2 mj. radi metodologije istraživanja (11-13). Naime, u tim studijama ispitanice nisu imale mogućnost vlastitog izbora vremena priključ enja skupini, za razliku od naših ispitanica koje su same birale vrijeme pristupa skupini, u pravilu kad im je ustrebala dodatna potpora dojenju. Uključenje majki u skupine u prosječnoj dobi 2 mj. može se povezati s poznatom činjenicom o rizi- čnom razdoblju za dojenje u dobi dojen- četa od 6-8 tj. (21), jer upravo u vrijeme kad im prijeti odustajanje od prirodne prehrane, majke u skupinama dobivaju potporu koja im omogućuje prevladavanje kritičnog razdoblja i uspješni nastavak dojenja. Osnovni smisao skupina je kontinuirana potpora sa ciljem ostvarenja pojedinač no što dužeg razdoblja dojenja, u skladu s preporukama SZO-a i UNICEF-a. Uz visoku motivaciju majki za dojenje, vidljivu kroz visoku učestalost dojenja u dobi djetetovog navršenog prvog mjeseca, za daljnje uspješno dojenje znatnom broju majki treba potpora, inače se stopa dojenja rapidno smanjuje.
Prema pojedinim istraživanjima važan čimbenik uspješnog dojenja je prijašnje majčino iskustvo u dojenju, odnosno broj porođaja (4, 5, 22). U našem je istraživanju nađena statistički značajna razlika u učestalosti dojenja između majki prvorotki i višerotki samo za ukupno dojenje u dobi dojenčadi od 3 mj., majki koje su u skupinu došle _ 3 puta (višerotke su imale veću stopu dojenja). S druge strane, jasno je izražena razlika u učestalosti dojenja između podskupina majki s obzirom na broj dolazaka na sastanak skupine - majke s većim brojem dolazaka u pravilu duže doje, bez obzira na broj porođaja. Tako je isključivo dojenje prvorotki u dobi 3 mj. u skupini _ 4 dolaska na sastanak dvostruko češće nego u skupini _ 3 dolaska (62,2% vs. 29,6%; _ 2 = 15,77, p = 0,0001), što govori o važnosti broja kontakata majke sa skupinom i kontinuiteta u provođenju potpore.
U skupini s većim brojem dolazaka na sastanke i uvođenje dohrane krutom hranom je nešto kasnije (4,6 mj. vs. 5,2 mj.), što upućuje na to da kontinuirana potpora može utjecati na usvajanje optimalnog ponašanja u svezi s prehranom dojenčadi. Usporedba našeg istraživanja s rezultatima drugih autora općenito je ograničenih mogućnosti zbog nekoliko razloga. Prvo, u domaćoj literaturi nema dosad objavljenih radova o učestalosti dojenja u skupinama za potporu dojenju, ni o njihovom učinku na učestalost dojenja odre- đene populacije, jer su skupine noviji na- čin promicanja dojenja u Međimurju i Republici Hrvatskoj. Drugo, postoji zna- čajna razlika u načinu pružanja potpore dojenju, pa i u metodologiji istraživanja. Naše se istraživanje odnosi na rezultate rada u maloj skupini sa samoodređenim majkama-članicama skupine, koje su visoko motivirane za dojenje, dok prije navedena randomizirana istraživanja prikazuju rezultate utjecaja individualne potpore dojenju, provođene putem telefonskog savjetovanja ili kućnih posjeta. Nerandomizirano istraživanje koje se odnosi na rad La Leche League skupina za potporu dojenju pokazalo je da se učestalost isključivog dojenja u dojenčadi do 4 mj. nakon dvije godine postojanja skupina povećala sa 15,7% na 22,2% (23). Treće, adekvatna usporedba podataka nije moguć a ni zbog terminologije, tj. različitih definicija dojenja rabljenih u istraživanjima, osobito u starijim radovima. Mi smo se služili definicijama SZO-a (koje preporuč a i UNICEF), a većina podataka odnosi se na kategoriju hranjenja koju je majka primjenjivala 24 sata prije dolaska s skupinu, tj. prikupljanja podataka. Dodali smo kategoriju dvovrsna mliječna prehrana jer smatramo da preciznije definira prehrambeno ponašanje. Naime, u dobi navršena 2 i 3 mj. djetetova života većina naših majki, koje bismo prema definiciji SZO-a svrstali u kategoriju dojenje i dohrana, nije uvela krutu hranu, nego uz dojenje dodavala formulu, te smo tako izbjegli nerealan prikaz ranog uvođenja dohrane krutom hranom. I drugi autori smatraju potrebnim revidirati definicije dojenja od strane SZO-a i uvesti kategoriju dvovrsne mliječne prehrane (24-26), jer je poznato da dodavanje prirodnoj prehrani druge vrste mlijeka smanjuje laktaciju i skraćuje dužinu dojenja, čime se smanjuje učestalost dojenja (27). Na porast učestalosti dojenja utječe broj kontakata majki i osoba koje pružaju potporu, ali i kvaliteta interakcije. Kakvoć i rada pridonosi edukacija savjetnica koje provode potporu, a trajanje edukacije se kreće u širokom rasponu od nekoliko sati do 6 mjeseci učenja o prirodnoj prehrani i metodama savjetovanja majki (10, 21). Buduća istraživanja bi trebala definirati standarde edukacije majki-laika za uspješnu provedbu potpore. Osobitost naših skupina jest postojanje majki-voditeljica bez organizirane dodatne edukacije za rad s majkama, osim putem dostupne literature i pomoći patronažne sestre koja im prenosi znanje i stavove. To je jedan od načina kojima je izbjegnuta potreba za relativno dugotrajnom i često skupom edukacijom majki-laika, a koji bi se mogao primijeniti u zemljama s razvijenom patronažnom službom.
Rezultati našeg istraživanja upućuju na visoku učestalost dojenja među majkama-č lanicama skupina za potporu dojenju. U rad skupina uključilo se 26% majki koje su rodile tijekom jedne kalendarske godine (2000.). Specifičnost populacije rodilja u Međimurju čine majke Romkinje (16,6%) koje se, iako tradicionalno dugo doje, ne uključuju u rad skupina. S obzirom na isključenost romske populacije rodilja, stvarni obuhvat u skupinama iznosi 31%. U sredinama gdje je ovaj program bio najuspješniji (Guatemala), nakon tri godine djelovanja skupina obuhvat majki je iznosio 25% (28). Iako prema istraživanjima D e a r d e n a i s u r . promicanje dojenja u skupinama (obuhvat 16% majki) nije imalo značajniji učinak na porast učestalosti dojenja u populaciji rodilja određene sredine (29), potrebna su daljnja istraživanja. Prema podatcima iz Zdravstvene knjižice djeteta za Međimursku županiju, učestalost dojenja 2000. godine iznosila je 85,5% u dobi dojenčeta 1 mj., 64,6% u dobi 3 mj. te 51,8% u dobi 6 mj. (30). S obzirom na podatke prijašnjih godina (16), vidljivo je povećanje stope dojenja, što je rezultat uspješne provedbe UNICEF-ovog Programa promicanja dojenja u Republici Hrvatskoj, ali i rada skupina za potporu dojenju. Smatramo da se potencijal skupina očituje u mogućem transferu pozitivnih iskustava i stavova o dojenju na zajednicu, odnosno promicanju kulture dojenja u određenoj sredini, a buduća bi istraživanja trebala objektivno utvrditi utjecaj ovakvog oblika dodatne potpore dojenju na povećanje učestalosti i dužine dojenja u našoj sredini.
Na kraju želimo istaknuti da su ovo prvi rezultati u Republici Hrvatskoj o radu skupina za potporu dojenju i učestalosti dojenja u njima, uz upotrebu termina koji raščlanjuju dojenje na isključivo, pretežito, potpuno i ukupno.

ZAKLJUČAK
Istraživanjem je nađena visoka učestalost dojenja među majkama-članicama skupina za potporu dojenju. Majke s većim brojem dolazaka na sastanke skupine u pravilu duže doje. Stoga držimo da je rad skupina za potporu dojenja jedan od važnijih oblika promicanja dojenja na razini lokalne zajednice.

LITERATURA
1. Baranowski T, Bee DE, Rassin DK, Richardson CJ, Brown JP, Guenther N, et al. Social support, social influence, ethnicity and the breastfeeding decision. Soc Sci Med 1983;17:1599-611.
2. Matich JR, Sims LS. A comparison of social support variables between women who intend to breast or bottle feed. Soc Sci Med 1992;34:919-27.
3. Lawrence RA. Breastfeeding – A guide for medical profession. 5. izd. St. Louis: Mosby, 1999:711-22.
4. Scott JA, Binns CW. Factors associated with the initiation and duration of breastfeeding: a review of the literature. Breastfeed Rev 1999;7:5-16.
5. Dennis CL. Breastfeeding initiation and duration: a 1990-2000 literature review. J Obstet Gynecol Neonatal Nurs 2002;31:12-32.
6. Ryan K. The power of support groups: Influence on infant feeding trends in New Zealand. J Hum Lact 1997;13:183-90.
7. Raj VK, Plichta SB. The role of social support in breastfeeding promotion: a literature review. J Hum Lact 1998;14:41-5.
8. Fairbank L, O’Meara S, Renfrew MJ, Woolridge M, Sowden AJ, Lister-Sharp D. A systematic review to evaluate the effectiveness of interventions to promote the initiation of breastfeeding. Health Technol Assess 2000;4:1-171.
9. WHO. Evidence for the ten steps to successful breastfeeding. Geneva: Division of Child Health and Development, World Health Organization, 1998.
10. Saadeh RJ. Breast-feeding. The technical basis and recommendation for action. Geneva: WHO, 1993:62-74.
11. Dennis CL, Hodnett E, Gallop R, Chalmers B. The effect of peer support on breast-feeding duration among primiparous women: a randomized controlled trial. CMAJ 2002;166:21-8.
12. Morrow AL, Guerrero ML, Shults J, Calva JJ, Lutter C, Bravo J, Luiz-Palacios G, Morrow RC, Butterfoss FD. Efficacy of home-based peer counselling to promote exclusive breastfeeding: a randomised controlled trial. Lancet 1999;353:1226-31.
13. Haider R, Ashworth A, Kabir I, Huttly SR. Effect of community-based peer counsellors on exclusive breastfeeding practices in Dhaka, Bangladesh: a randomised controlled trial. Lancet 2000;356:1643-7.
14. Adams Ch, Berger R, Conning P, Cruikshank L, Dore K. Breastfeeding trends at a community breastfeeding center: an evaluative survey. J Obstet Gynecol Neonatal Nurs 2001;30:392-400.
15. Pavičić Bošnjak A. Grupe za potporu dojenju - priručnik za voditeljice grupa. Čakovec: Zrinski, 2000. 16. Hegeduš-Jungvirth M, Krčmar N, Srnec D.
Rezultati promicanja dojenja u Međimurju. Paediatr Croat 2000;44:91-4.
17. WHO. Indicators for assessing breastfeeding practices. WHO/CDD/SER/91.14. Geneva: World Health Organization, 1991.
18. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Pregledne tablice fetalnog, ranog neonatalnog i perinatalnog mortaliteta u rodilištima Hrvatske 2000. Gynaecol Perinatol 2002;11(suppl 1):43-58.
19. UNICEF - Ured za Republiku Hrvatsku. Dojenje. Provođenje i promidžba u okviru bolnica - prijatelja djece, 18-satni tečaj za osoblje rodilišta. Zagreb: Graf-His, 1999.
20. Cattaneo A, Davanzo R, Ronfani L. Are data on the prevalence and duration of breastfeeding reliable? The case of Italy. Acta Paediatr 2000;89:88-93. 21. Grgurić J. Poticaj za izradu nacionalne strategije za promicanje dojenja u Hrvatskoj. Pediatr Croat 1994;38:1-5.
22. Nagy E, Orvos H, Pál A, Kovács L, Loveland K. Breastfeeding duration and previous breastfeeding experience. Acta Paediatr 2001;90:51-6.
23. Stone-Jimenez M, de Maza I. Mother-to-mother support groups: the periurban model. The Proceeding of an International Conference on Communication Strategies to Support Infant and Young Child Nutrition, ed. Koniz-Booher P. Cornell International Nutrition Monograph Series Numbers 24 and 25, 1993:103-15.
24. McCann MF, Bender DE, Rangel Sharpless MC. Infant feeding in Bolivia: a critique of the Worl Health Organization indicators applied to demographic and health survey data. Int J Epidemiol 1994;23:129-37. 25. Piwoz EG, Creed de Kanashiro H, Lopez de Romana GL, Black RE, Brown KH. Feeding practices and growth among low-income Peruvian infants: a comparison of internationally recommended definitions. Int J Epidemiol 1996;25:103-14. 26. Aarts C, Kylberg E, Hörnell A, Hofvander Y, Gebre-Medhin M, Greiner T. How exclusive is exclusive breastfeeding? A comparison of data since birth with current status data. Int J Epidemiol 2000;29:1041-6.
27. Cohen RJ, Brown KH, Canahuati J, Rivera LL, Dewey KG. Effects of age of introduction of complementary foods on infant breast milk intake, total energy intake and growth: a randomized intervention study in Honduras. Lancet 1994;344:288-93.
28. de Maza IC, de Oliva MM, Huffman SL, Magalheas RS, Stone-Jimenez M, Burkhalter BR. Sustainability of a community-based mother-to-mother support project in the peri-urban areas of Guatemala city: A La Leche League study. Arlington: BASICS, 1997.
29. Dearden K, Altaye M, De Maza I, De Oliva M, Stone-Jimenez M, Burkhalter BR, Morrow AL. The impact of mother-to mother support on optimal breastfeeding: a controlled community intervention trial in peri-urban Guatemala City, Guatemala. Rev Panam Salud Publica 2002;12:193-201.
30. Batinica M, Grgurić J, Hegeduš-Jungvirth M, Persoglia-Petrac A, Juroš A, Beer Z. Analiza prehrane dojenčadi u Republici Hrvatskoj - podaci iz Zdravstvene knjižice djeteta. Dijete i društvo

Kategorija: Izvorni znanstveni članak
Broj: Vol. 48, No 4, listopad - prosinac 2004
Autori: A. Pavičić Bošnjak, M. Batinica
Referenca rada:
DOI: