Opekline dječje šake

Opekline šake u djece su relativno česte, uzrokovane pri dodiru s vrelim površinama, vrućom vodom, pirotehnikom i plamenom. Pravilnim konzervativnim ili operacijskim pristupom njihovom liječenju uz fizikalnu terapiju mogu se izbjeći ili smanjiti funkcijske i estetske posljedice. Neurovaskularna ugroza jedna je od najtežih komplikacija cirkumferentnih i dubokih opeklina šake i zahtijeva hitnu dekompresiju. Površne opeklinske ozljede i veći dio opeklina djelomične debljine kože dobro zacjeljuju uz pomoć različitih obloga za epitelizaciju. Dio opeklina djelomične i sve opekline pune debljine kože, zbog opsežnosti gubitka tkiva, zahtijevaju kirurški pristup i primjenu autolognih kožnih transplantata, kožnih režnjeva ili dermalnih regeneracijskih predložaka. Ekscizija u blijedoj stazi nožem ili hidrokirurškim sustavom, dobra hemostaza, transplantati djelomične debljine kože s vlasišta ili bedra, uz potporu kondicionirane plazme obogaćene trombocitima i uređaja za cijeljenje rana negativnim tlakom pristup su koji u pravilu daje dobre rezultate liječenja u djece. Dostupni dermalni regeneracijski predlošci svojom građom i potporom cijeljenju kvalitetnije nadomještaju dermalni sloj uz jednake ili bolje konačne funkcijske i estetske rezultate. U nedostatku periosta ili tetivnih ovojnica nakon debridmana opeklinske rane šake izbor je primjena kožnih režnjeva. Unutar prva 24 sata nakon opeklinske ozljede treba započeti s fizikalnom terapijom aktivnim i pasivnim vježbama. Ožiljci i kontrakture nakon liječenja opeklina šake mogu dovesti do djelomičnog gubitka funkcije šake. Osim kirurškog, multimodalni pristup uključuje primjenu masaže, silikonskih preparata, kompresivnih rukavica i laserske tretmane PDL i CO2 frakcijskim ablacijskim laserom. Najčešće tehnike plastične kirurgije kod operacijskih korekcija opeklinskih ožiljaka na dječjoj šaci su lokalni transpozicijski i klizni režnjevi te transplantati pune debljine kože.
Ključne riječi: opeklina; šaka; djeca; transplantati
Kategorija: Pregled
Broj: Vol. 63, No 4, listopad - prosinac 2019
Autori: Zoran Barčot, Rok Kralj, Lidija Barčot
Referenca rada: Paediatr Croat. 2019;63:168-73
DOI: http://dx.doi.org/10.13112/PC.2019.35

 Cijeli članak je vidljiv samo pretplatnicima! Ukoliko ste pretplatnik molimo logirajte se.